Čuveni reditelj 50 godina varao ženu koju je najviše voleo: Zajedno su preživeli dve tragedije, a jedna je bila inspiracija za legendarni film

Čuveni reditelj je rođen u Riminiju, a odrastao je u porodici iz srednje klase u kojoj je bilo troje dece, a školovao se u katoličkom internatu.

Kada je imao 12 godina, pobegao je sa putujućim cirkusom, a tada je rekao kako je samo želeo da pobegne od škole.

Tokom Musolinijevog režima, Federiko i njegov brat Rikardo su bili pripadnici Avanguardiste, fašističke omladinske organizacije u koju je tada svaki adolescent morao da se učlani. Međutim, Felini i njegova porodica nisu bili fašisti i nisu bili simpatizeri Musolinija.

Završio je gimnaziju, a potom upisao studije prava u Bolonji, na insistiranje svog oca. Ipak, ubrzo je napustio fakultet i posvetio se novinarstvu.

Fakultet ponovo upisuje nekoliko godina kasnije u Rimu, ali samo kako bi odložio služenje vojnog roka. Početkom 1940. godine, počeo je da piše kratke priče za radio, kao i da režira. Ubrzo počinje da piše i za filmove.

Ljubav sa Đulijetom Masinom

Glumicu Đulijetu Masinu upoznao je 1942, kada je na radiju čitala drame koje je on napisao. Tada ju je pozvao na ručak, a venčali su se godinu dana nakon toga.

Đulijeta je sarađivala sa brojnim rediteljima, a neke od najpoznatijih uloga tumačila je upravo u Felinijevim ostvarenjima.

Na Kanskom festivalu je osvojila nagradu za najbolju glumicu, za ulogu prostitutke u Felinijevom Oskarom nagrađenom filmu "Kabirijine noći" iz 1957. godine, ali je ipak najpoznatija ostala po ulozi Đelsomine iz filma "Ulica" koji je snimila tri godine ranije.

"Ulicu" je takođe režirao Felini, a Đelsomina je mnogima omiljeni lik iz njegovog rediteljskog opusa. Publika je čak tražila i da se snimi nastavak ovog filma, a proizvođači igračaka i slatkiša su tražili prava na korišćenje njenog lika.

Reditelj je potom svojoj supruzi dodelio glavnu ulogu u svom sledećem filmu "Đulijeta i duhovi" iz 1965. Kako je sam rekao, lik Đulijete najbolje oslikava njegovu suprugu u stvarnosti.

Masina je reditelju bila muza i velika inspiracija, ali i spona sa svetom od kog je silno bežao. Naime, Felini je izbegavao pojavljivanja u javnosti, a umesto njega je često nastupala njegova supruga.

Tragedija koja je bila inspiracija za čuveni film

Iako su govorili da ne podnose da budu razdvojeni, njih dvoje su u jednoj stvari ipak bili potpuno različiti. Naime, dok je ona bila odana mužu, on je često bio neveran.

Đulijeta je zapostavila karijeru kako bi se posvetila mužu, a pričalo se da ju je Felini, kada ona nije bila na setu sa njim, svaki čas zvao da je pita za savet oko nečega.

Ovaj bračni par nosio se i sa velikim tragedijama. Naime, Đulijeta je bila u drugom stanju kada je pala niz stepenice i tada je, nažalost, izgubila bebu. Dve godine kasnije, rodila je sina i, taman kada se činilo da je sreća ušla u njihov život, ponovo je došlo do tragedije.

Dečačić je poživeo samo mesec dana, a ovaj nemili događaj je reditelju poslužio kao inspiracija za film "Ulica".

Uspeh Federika Felinija

Na Felinija je dosta uticao i susret sa psihoterapeutom Ernstom Bernhartom koji mu je preporučio da pročita Jungovu autobiografiju. Nakon toga, Felini odlučuje da u svoj radu uvede neke Jungove ideje, što je najočiglednije u ostvarenjima "Osam i po", "Đulijeta i duhovi" i "Satirikon".

Značajan period njegovog stvaralaštva počeo je i filmom "Rim" iz 1972. u kom glavni grad Italije tretira kao jedinku i kreira događaje koji se paralelno odvijaju u prošlosti i sadašnjosti.

Njegovi filmovi tada uglavnom obiluju temama opšteg karaktera, a posebno su se izdvojili "Amarkord" i "Kazanova".

Felini je jedan od najuticajnijih reditelja svih vremena, a njegofi filmovi predstavljaju kombinaciju osećanja, snova, fantazije i želje. Vremenom se rodio i termin "felinijski" koji se koristi da označi bilo koju scenu u kojoj halucinirajuća slika ulazi u bilo kakav običan događaj.

Smatran je kritičarem društvenih pojava u italijanskom građanskom društvu u posleratnom periodu, a u SAD je smatran najpoštovanijim evropskim rediteljem. Mnogi savremeni reditelji isticali su da im je inspiracija bio Felini. Među njima su Pedro Almodovar, Dejvid Linč, Tim Barton i Emir Kusturica.

Režirao je ukupno 20 filmova, a zaštitni znak njegovih ostvarenja bio je kompozitor Nino Rota s kojim je sarađivao u skoro svim svojim filmovima. Dobitnik je pet Oskara.

Neka od najznačajnijih ostvarenja Federika Felinija su "Ulica", "Amarkord", "Đulijeta i duhovi", "Kazanova", "Sladak život", "Kabirijine noći", "Osam i po", "A brod plovi", "Grad žena", "Džindžer i Fred", "Intervju", "Satirikon", "Rim" i druga.

Petog Oskara dobio je pred sam kraj svog života, a tada je nagrađen za sveukupni doprinos filmskoj umetnosti. Govor koji je tada održao, posvetio je svojoj supruzi i rekao joj: "Đulijeta, molim te, nemoj da plačeš".

Smrt bračnog para Felini

Nedugo nakon toga je preminuo od srčanog udara 31. oktobra 1993. u bolnici u Rimu. Dan pre toga on i Đulijeta su proslavili 50. godišnjicu braka.

Ubrzo posle njegove smrti, 23. marta 1994, preminula je i Đulijeta. Njih dvoje su sahranjeni zajedno sa svojim sinčićem Pjerfederikom u Riminiju, u bronzanoj grobnici u obliku pramca broda u vodi.

U čast čuvenog reditelja, međunarodni aerodrom u Riminiju nosi naziv "Međunarodni aerodrom Federiko Felini".