Oglas

Pedro Sančez.jpg
Pedro Sančez / BETAPHOTO AP Photo/Bernat Armangue

„Svet ima poslednju šansu za mir“: Dramatično upozorenje Pedra Sančeza o novom svetskom ratu

autor:
15. nov. 2026. 21:06

Svet se opasno približava novom globalnom sukobu, a države su počele da prihvataju rat kao neizbežnu stvarnost. Naoružavanje, nuklearne pretnje, razvoj veštačke inteligencije i slabljenje međunarodnih institucija stvaraju uslove za katastrofu kakvu čovečanstvo nije doživelo od Drugog svetskog rata. Na to upozorava španski premijer Pedro Sančez u autorskom tekstu za američki časopis Foreign Affairs, pod naslovom „Poslednja šansa sveta za mir: Kako sprečiti novi svetski rat“.

Oglas

Sančez ocenjuje da je tokom poslednje decenije svet postepeno počeo da prihvata rat kao nešto normalno. Sukobi u Ukrajini, Libanu i Iranu, prema njegovim rečima, pokazuju da se međunarodni poredak sve više vraća vremenu kada su države silom rešavale sporove i osvajale teritorije.

Istovremeno, vojni budžeti rastu, trka u naoružanju se ubrzava, a sve više država razmatra mogućnost nabavke nuklearnog oružja.

„Ništa nije opasnije od normalizacije rata“, upozorava španski premijer u tesktu za Foreign Affairs.

Podseća da je međunarodni poredak uspostavljen nakon Drugog svetskog rata imao jedan osnovni cilj – da spreči ponavljanje globalne katastrofe. Međutim, institucije koje su decenijama održavale međunarodnu stabilnost danas su sve slabije.

Sančez posebno izdvaja američku invaziju na Irak 2003. godine kao jednu od prekretnica. Uprkos milionskim antiratnim protestima širom sveta, rat je započet na osnovu, kako navodi, lažnih pretpostavki i uz kršenje međunarodnog prava.

Prema njegovoj oceni, taj sukob doprineo je destabilizaciji Bliskog istoka i slabljenju međunarodnih mehanizama za sprečavanje ratova.

Najviše oružanih sukoba od 1946. godine

Španski premijer iznosi zabrinjavajuće podatke o razmerama savremenih sukoba.

Prema podacima Programa za podatke o sukobima Univerziteta u Upsali, tokom 2025. godine zabeleženo je 65 aktivnih sukoba u kojima su učestvovale državne vlasti, što je dvostruko više nego 2010. godine.

U tim sukobima poginulo je približno 250.000 ljudi, što predstavlja najveći godišnji broj žrtava u poslednjih 30 godina.

Gotovo 120 miliona ljudi širom sveta bilo je prisiljeno da napusti svoje domove.

Sančez upozorava i na dramatičan rast vojnih izdataka. Tokom poslednje decenije globalna potrošnja za odbranu povećana je za više od 40 odsto, dok su pojedine države udvostručile vojne budžete.

Svet danas godišnje troši gotovo tri biliona dolara na odbranu, što je približno jednako ukupnom bruto domaćem proizvodu afričkog kontinenta.

Čak i države koje su tradicionalno bile uzdržane kada je reč o naoružavanju, poput Nemačke, Danske, Japana i Norveške, ubrzano jačaju vojne kapacitete.

Nuklearna pretnja veća nego decenijama

Posebno zabrinjavajućim Sančez smatra novu trku u nuklearnom naoružanju.

Svih devet država koje poseduju nuklearno oružje modernizuju svoje arsenale i povećavaju njihove razorne mogućnosti.

Prema podacima koje navodi, Kina je krajem prethodne decenije raspolagala sa približno 200 do 300 nuklearnih bojevih glava, dok ih danas ima oko 620.

Severna Koreja povećala je arsenal sa procenjenih 10 do 20 bojevih glava 2018. godine na približno 60.

Francuska je u martu najavila prvo povećanje broja nuklearnih bojevih glava od 1992. godine.

Istovremeno, Sjedinjene Američke Države i Rusija nisu uspele da očuvaju poslednji preostali sporazum koji je ograničavao njihove strateške nuklearne arsenale.

Sančez upozorava da sve više država koje trenutno nemaju nuklearno oružje razmatra mogućnost njegovog razvoja.

Veštačka inteligencija mogla bi da izazove katastrofu

Jedan od najopasnijih novih faktora, prema Sančezu, jeste ubrzano uključivanje veštačke inteligencije u vojne sisteme.

AI već omogućava automatizaciju sajber napada na elektroenergetske mreže, bolnice i finansijske institucije, dok se istovremeno koristi za stvaranje dezinformacija i manipulaciju javnošću.

Međutim, najveću opasnost predstavlja njena integracija u sisteme povezane sa nuklearnim naoružanjem.

Sančez upozorava da automatizacija vojnih odluka skraćuje vreme koje ljudi imaju da procene situaciju i spreče pogrešnu reakciju.

Slični rizici postoje i u biotehnologiji, gde bi veštačka inteligencija mogla da olakša razvoj biološkog oružja.

Prema njegovoj oceni, tehnologija napreduje mnogo brže nego međunarodni mehanizmi koji bi trebalo da je kontrolišu.

Sančez kritikovao ratove u Ukrajini, Gazi i Iranu

Španski premijer u tekstu posebno govori o ruskoj invaziji na Ukrajinu, izraelskim vojnim operacijama u Gazi i američko-izraelskom ratu protiv Irana.

Ističe da agresivni ratovi ne donose dugoročnu bezbednost, već dodatno destabilizuju međunarodni poredak.

Ruski rat protiv Ukrajine, prema njegovoj oceni, uništio je poverenje u Moskvu, dok je rat u Gazi produbio neprijateljstvo prema Izraelu i mogao bi da podstakne nove talase terorizma.

Sančez izraelske postupke u Gazi naziva genocidom, uz ocenu da pravo Izraela na samoodbranu nakon napada Hamasa 7. oktobra ne opravdava takvo postupanje niti širenje okupacije Zapadne obale.

Govoreći o Iranu, navodi da je rat izazvao ozbiljne poremećaje u pomorskom i vazdušnom saobraćaju, povećao cene energenata i dodatno destabilizovao Bliski istok.

Posebno ističe da je Iran od februara 2026. napadao ciljeve u više susednih država, što je Španija osudila.

Zašto je Španija odbila američke zahteve?

Sančez objašnjava i odluku svoje vlade da Sjedinjenim Američkim Državama ne dozvoli korišćenje španske teritorije i vojnih objekata za rat protiv Irana.

Prema njegovim rečima, ta odluka nije predstavljala neprijateljski čin prema američkom savezniku, niti podršku iranskom režimu.

Madrid je procenio da bi učestvovanje u takvim operacijama doprinelo daljoj eskalaciji sukoba.

Sančez smatra da države moraju biti spremne da odbiju učešće u ratovima čak i kada takve odluke imaju političku cenu.

Španija je, podseća, od 2023. zadržala embargo na izvoz oružja Izraelu, a tokom rata u Gazi zahtevala je trajni prekid vatre, oslobađanje talaca i nesmetanu dostavu humanitarne pomoći.

U maju 2024. priznala je Palestinu, sa ciljem da doprinese postizanju trajnog političkog rešenja.

Zašto Sančez odbija da Španija troši pet odsto BDP-a na odbranu?

Španski premijer objašnjava i zbog čega njegova vlada nije prihvatila predloženi cilj NATO-a da države članice izdvajaju pet odsto bruto domaćeg proizvoda za odbranu.

Naglašava da takva odluka ne znači odustajanje od evropske bezbednosti.

Naprotiv, tvrdi da je njegova vlada tokom osam godina utrostručila neto izdatke za odbranu i podržala jačanje evropske strateške autonomije.

Međutim, Sančez smatra da vojna bezbednost ne može biti odvojena od socijalne stabilnosti.

Zadržavanjem proporcionalnih vojnih izdataka, Španija je, prema njegovim navodima, sačuvala prostor za dodatnih 145 milijardi evra ulaganja u socijalnu zaštitu, stanovanje, zdravstvo i obrazovanje, kao i više od 30 milijardi evra za zelenu tranziciju.

Takva ulaganja, tvrdi, dugoročno jačaju otpornost društva i smanjuju rizik od nestabilnosti.

Radikalna reforma UN: Ukinuti pravo veta velikim silama

Jedan od najvažnijih delova Sančezovog plana odnosi se na reformu međunarodnih institucija, pre svega Ujedinjenih nacija.

Španski premijer smatra da Savet bezbednosti UN više ne odražava savremeni svet.

Pet stalnih članica, koje imaju pravo veta, predstavljaju države pobednice Drugog svetskog rata, iako danas zajedno čine tek približno četvrtinu svetskog stanovništva.

Zbog toga predlaže proširenje Saveta bezbednosti, posebno uključivanjem većeg broja predstavnika Afrike i Latinske Amerike.

Zalaže se i za snažnije predstavljanje regionalnih organizacija, poput Evropske unije i Afričke unije.

Njegov najdalekosežniji predlog odnosi se na pravo veta.

Sančez smatra da bi ono moralo biti strogo ograničeno u slučajevima genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti, a da bi dugoročno trebalo da bude potpuno ukinuto.

Prema njegovom mišljenju, nedopustivo je da jedna država može da blokira međunarodnu reakciju na agresiju ili masovne zločine.

Novi nuklearni sporazum između Amerike, Rusije i Kine

Sančez predlaže i obnovu međunarodnih sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja.

Smatra da bi SAD i Rusija trebalo da pregovaraju o novom sporazumu koji bi zamenio Novi START, ali da bi ovog puta u razgovore morala da bude uključena i Kina.

Takođe poziva države da ratifikuju Sporazum o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba i nastave pregovore o zabrani proizvodnje materijala namenjenih nuklearnom oružju.

Posebno insistira na međunarodnim pravilima koja bi sprečila da veštačka inteligencija samostalno donosi odluke o lansiranju nuklearnog oružja.

Ljudska kontrola nad takvim odlukama, prema njegovoj oceni, mora ostati apsolutna.

Međunarodni krivični sud mora dobiti veću moć

Španski premijer smatra i da Međunarodni krivični sud mora imati efikasnije mehanizme za sprovođenje svojih odluka.

Upozorava da pojedine države pokušavaju da oslabe ili čak razgrade tu instituciju, čime bi najteži međunarodni zločini mogli ostati nekažnjeni.

Predlaže da države koje pružaju utočište osobama optuženim pred Međunarodnim krivičnim sudom snose pravne, diplomatske i finansijske posledice.

Takođe smatra da bi izbor prve žene na mesto generalnog sekretara Ujedinjenih nacija predstavljao važan simbol obnove međunarodne organizacije.

Poslednja šansa da se spreči novi svetski rat

Na kraju teksta Sančez poziva na novi model međunarodne saradnje, koji naziva „maksilateralizmom“.

Za razliku od manjih saveza država koje sarađuju samo oko pojedinih pitanja, ovaj koncept podrazumeva uključivanje što većeg broja zemalja u zajedničko rešavanje globalnih problema.

Sančez smatra da se trajni mir ne može postići samo vojnim odvraćanjem i međunarodnim sporazumima.

Neophodno je istovremeno smanjivati siromaštvo, ulagati u obrazovanje, jačati demokratske institucije, unapređivati ravnopravnost i pomagati državama koje su najugroženije klimatskim promenama i ekonomskim krizama.

Upozorava da bi nastavak sadašnjeg trenda mogao da dovede do novog svetskog rata, upravo one katastrofe zbog čijeg je sprečavanja izgrađen međunarodni poredak nakon 1945. godine.

Podseća da su generacije koje su preživele Drugi svetski rat, uprkos ogromnim razaranjima, uspele da stvore sistem međunarodne saradnje.

Današnja generacija, smatra Sančez, mora odlučiti hoće li taj sistem sačuvati ili dozvoliti povratak svetu u kojem vlada pravo jačeg.

Njegova završna poruka jeste da čovečanstvo još ima mogućnost izbora, ali da ta mogućnost neće trajati zauvek.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare