Piše Željko Ivanović: Spajićev put iz niđe u ništa

NIĐE je počelo još u aprilu, kada je lider PES-a ubijedio vrh stranke da je samostalan nastup najbolja opcija za njih. I da bi joj takozvana velika koalicija sa Demokratama i Urom, što je sugerisao nejaki Jakov, bila teg o vratu. A ne sinergijski impuls koji bi ih doveo do proste većine. Ali, i pametni ljudi griješe, pa što ne bi i Mickey - problem nastaje kada istu grešku ponovite više puta, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.Drugo NIĐE na putu ka Mateševu desilo se odmah nakon Pelevog brijega - odnosno izbornog dana, kada se vrh PES-a okupio da proslavi Pirovu pobjedu. Jer umjesto obećanih 44 dobili su nepunih 26 procenata. Krivac, naravno, nije bio u redovima PES-a, morao se naći kod konkurencije. Bijes obično suzi moć rasuđivanja, i eto nastavka puta u NIŠTA - Ura neće biti naš partner u budućoj Vladi! No pasaran, Dritane, rekao je Spajki, ne obazirući se na činjenično stanje - da mu sa 24 poslanika treba još toliko za sastavljanje stabilne Vlade i da će mu svaki od njih biti važan. Da ne dodajemo kako je razlog za nezbor sa Abazovićem (afera Do Kvon) na isti način isključivao iz pregovora SNP, a posebno ZBCG. Tako to biva kada se umjesto na argumente obrusite na osobu.

Tim povodom, Džonatan Rauh, saradnik u Instituta Brukings u Vašingtonu, kaže: „Naučite da budete sumnjičavi prema sebi. To što mislite da ste u pravu, ne znači da ste u pravu - zapravo, vrlo vjerovatno griješite”. Ali, ko je taj Rauh i Brukings Institut, kada Spajki ima Zlaju iz Cemija, Dadu iz Bemax kule i Ljuba iz pijačnog barometra!Već kada je izašao na Verušu, Mickey je sam shvatio da putuje iz NIĐE u NIŠTA. Prvo su ga jedini legitimni zastupnici bošnjačke nejači uhvatili za jaja, da bi ga onda preuzeli jedini legitimni zastupnici srpske raje. Slično kao što je na početku kampanje vjerovao u Korletovih 44 odsto da bi onda završio na onih 26, tako i u priči oko sastavljanja Vlade - mandatar je krenuo sa ambicijom da dobije dvotrećinsku podršku poslanika a onda je, poput davljenika, počeo da se hvata za slamku od broja 41. Sa Milovim Zenkom, kako se sam predstavlja, da ne bude da mu ja nešto dodajem.Kada je Spajki shvatio da je stigao u Mateševo, to jest u NIŠTA, umjesto Krvavca ili Milovića poslušao je Kler Foks, direktorku londonske Akademije ideja, koja smatra da se sporovi umjesto tučom rješavaju empatijom: „Trebalo bi da krenemo od pretpostavke da su ljudi sa kojima se ne slažemo slični nama. Pokušajte da shvatite zašto misle to što misle. Nikad se ne zna, možda se čak i predomislite."

Tako je Spajki video Tita. Odnosno Jakova. Koji mu je izgleda predložio da se vrati na Smokovac i umjesto autoputem iz niđe u ništa, krene zaobilaznicom, kroz Platije.Ostalo znate. Spajki je izlobirao kod Eskobara da zakuca stvar oko ZBCG-a, usput udari čvrgu Milatoviću i zavali šamar Vučiću, smatrajući da će time sve biti riješeno. Hazarderski blef opet nije dao rezultat. Jakov je ostao pri stavu da je put kroz Platije validniji od onog iz niđe u ništa, dok je AV kazao kako će on Gejbu, u brk skresati šta misli, kad se ovih dana sretnu u Njujorku. Povrh svega, Aleksa je ostao svjetski a naš stavom da je prioritet Crvenih jasan - sahraniti mafiju i sačuvati zapadni kurs zemlje.Noć u Bristolu (podgoričkom, ne onom čuvenom bečkom hotelu) samo je potvrdila da je par mjeseci nakon olako obećane brzine i pogrešne strategije za izbore, ili skoro tri mjeseca od izbora, odnosno 45 dana po dobijanju mandata, nesuđeni premijer, kojem sam se i ja radovao, zapravo NIĐE. I da u rukama drži - NIŠTA. Jedino ga Bemax analitičari i NVO aktivisti ubjeđuju da je u stvari na pravom putu! I da je pokazao neviđenu pamet, integritet i odlučnost. Još samo da pocijepa PES i, posle Dritana, uđe u nezbor i sa Aleksom. A sve što mu bude falilo nakon što otjera Milatovića, Bečića i Abazovića, nadoknadiće mu bebe DPS-a, Jefto, Ivan i onaj mali Rakočević, za koga nikad niste čuli, iako je pljunuti Milo.Ali, sve je ovo sastavni dio demokratije koju učimo da živimo nakon tri decenije Đukanovićeve autokratije i povremeno terora. Avgustovska većina koja je srušila DPS, davno se raspala, a 11. juna je i formalno izgubila. Jedan od tunela DPS-a koji je nedavno otkriven u depou Višeg suda svjedoči da se mafija još uvijek osjeća jačom od države. Pipci hobotnice su u svim institucijama i trebaće još mnogo snage i vremena da se oni presijeku i sasuše. Valjda će tome pridonijeti i ovaj ili neki novi Eskobar koji će kazati kako partner SAD ne može biti ni antizapadni DF ni kriminalni DPS. Ali, ništa se ne može riješiti iz Brisela i Vašingtona - unutrašnje demokratske snage moraju naći zajednički jezik i put za izlazak iz tunela koji vodi bilo u depo DPS-a ili u keliju ruskog FSB-a.