Piše Željko Ivanović: Duplo golo i Evropa sad

Ali da se vratim u vrijeme sadašnje. Ono što je DPS-u bio 30. avgust 2022, bratskom SPS-u je bio 5. oktobar 2000. Početak kraja. Slobodni pad nekad najmoćnije partije kod Srba, koja je znala na nekim izborima da osvoji i 104 odsto glasova, završio se vrlo brzo na desetak procenata podrške građana. DPS se ovdje još drži iznad 20 odsto, a članovi Glavnog odbora se hrabre kako su vodeća i pojedinačno najjača politička snaga! A uz to, da ne povjerujete, i nosilac zaštite vitalnih državnih interesa i promocije principa građanskog društva, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.Ni riječi o novom lideru iako je čak i najvećem dijelu članova GO DPS-a jasno da je višedecenijski vođa - potrošen. Ili kako bi on rekao - prevaziđen. Koalicioni kapacitet DPS-s je zahvaljujući Milu Đukanoviću ravan nuli, ako se naravno eliminišu satelitske stranke koje u produženom trajanju izigravaju tradicionalne partnere.

Umjesto da na unutarpartijskom referendumu, do kraja 2022, izaberu novo rukovodstvo, kako su se zakleli prije dvije godine na Kongresu, članovi GO DPS-a nam objašnjavaju kako je partija na najboljem putu da jednog dana izabere vođu, ali kad mu bude vakat. I tako već tri decenije. Od 2008. kada je bolest premijera Šturanovića primorala Mila da ostane na čelu Partije, i preuzme opet kormilo Vlade. Ili 2012. kada je bez objašnjenja penzionisan Igor Lukšić, pa do 2019. kada je Zakonom o slobodi vjeroispovijesti potpisana presuda Markovićevom lideršipu. Sve do ovih dana kada se kao razlog odlaganja izbora šefa stranke pominje racionalnost. Iako bi se to desilo davno da je baš tog racija, odnosno pameti bilo. Sada se čeka da prođu predsjednički i parlamentarni izbori, da još malo potrošimo inače ispražnjenog Bidona, i onda će čak i članovima GO DPS-a biti lako da izaberu novog lidera. Odnosno starog. DPS je talac političke sudbine Đukanovića i zato ne pomažu ni molitve Ljuba F. u pijačnom barometru - Đukanović ostaje na čelu stranke sve dok ona ne spadne na grane nekad sestrinskog SPS-a.Gdje je DPS, tu je i DF. Sa prevaziđenim i potrošenim rukovodstvom, koje u životu drže MĐ i AV. Prvi svojim desničarenjem i radikalizmom tipa Ima nas, drugi svakovrsnom podrškom, od političke strategije, finansijskih injekcija do medijske promocije. Zapadni partneri tvrde da je DF i dalje na vezi sa zvaničnom Moskvom, što potvrđuje i činjenica da su Mandić i društvo od početka Putinove invazije i zločina nad Ukrajinom ostali uzdržani u osudi tog čina. Nevoljni saučesnici Kremlja, kao Milo 90-ih Dedinja. I DF-u je jasno da nema ništa od nove Vlade koja bi bila pod tihim sankcijama Zapada, sa zaustavljenim procesom EU pregovora, tako da su već krenuli u kampanju. Lider nepostojećeg PzP-a (NM) će morati da opravda nepristojno veliki dio koalicionog DF kolača koji dobija na svim izborima, time što će odrađivati najprljaviji dio kampanje. Svako malo će targetirati Abazovića i Spajića kao šefove duvanske mafije, a ako Demokrate dignu glavu i Boris izađe ispod Pipunovog šinjela, ima Medeni da se sjeti Buljarice i gudala. Radunović i Branko R. će, s druge strane, širiti ljubav i nuditi ostalima iz većine, prije svega Evropi sad, zajednički koalicioni nastup. Sve pod motom da se potvrdi pobjeda od 30. avgusta i da se DPS pošalje u vječna lovišta. Kada ES, recimo, to odbije, DF će jedva dočekati da zaključi kako je Spajić sa Milom davno dogovorio koaliciju. Već viđeni, dakle, scenario DF-a koji je preko dvije decenije držao DPS na vlasti.

Između duplog golog, DPS i DF, nije teško razabrati partijama političkog centra, ES, DCG i Ura, šta im je činiti. Da su Bečić, a posebno Abazović, nakon avgusta 2020. jačali svoje odnose i saradnju, umjesto što su, prvo Dritan a onda i Aleksa, trčali u zagrljaj DF-u, danas bi imali jasno profilisan građanski blok, koji bi sa novoformiranom Evropom sad mogao da računa na sigurnu pobjedu. Ovih dana se spekuliše sa navodnim istraživanjem Ipsosa koje pokazuje da ES, DCG i Ura zajedno imaju podršku 44 odsto birača, a ako idu samostalno na izbore - zbir te tri stranke znatno je niži, oko 36 odsto. Ali, i ako ovi podaci ne dolaze od Ipsosa već su rezultat nečijih želja, jasno je i laicima da su budući izbori, i parlamentarni i predsjednički, jedinstvena šansa da Crna Gora nakon dvije decenije dobije istinski građansku Vladu i predsjednika. Sa nultom tolerancijom na korupciju i kriminal, sa neupitnim zapadnim putem i vrijednostima, sa pravnom državom i jakim institucijama. I još jedan, možda najvažniji cilj - pomireno i integrisano društvo i država, bez decenijskih igara DPS-a i DF-a gdje su jedni navodni partizani a drugi tobožnji četnici.DPS i DF su već u kampanji, kao i par puta u proteklih deceniju i po, a krhki građanski blok se još premišlja. Znači, već kasni. ES, kao nesumnjivo najjači subjekat političkog centra, treba da povuče i da najveći doprinos kako bi se na vrijeme i na pravi način politički centar spremio za izbornu kampanju. Od Angele Merkel mogu da preuzmu model koji Bečić i Abazović, za razliku od Vučića, nikad nijesu shvatili - da je bolje imati 5 odsto akcija Coca-Cole nego 100 odsto udjela u sopstvenoj fabrici sokova. Odnosno, bolje biti 50 odsto buduće Vlade nego kao DPS - pojedinačno najjača stranka, ali uvijek u opoziciji. U prilog takvom putu ide i raspoloženje međunarodne zajednice - prvi put i Brisel i Vašington smatraju da su i DF ali i DPS dio problema, a ne rješenja. Zbog čega se, kao i svaki neostrašćeni građanin besudne zemlje, nadaju profilaciji istinski građanskog bloka koji bi bio stub buduće vlasti. I koji bi DPS i DF poslao u opoziciju. Vakat je.BONUS VIDEO Institucionalna kriza u Crnoj Gori se nastavlja

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=institucionalnakrizaucrnojgorisenastavlja-novas-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="4715383"]