12
I sad neka mi neko kaže kako najnoviji skandal i tenzije među vodećim kandidatima za članstvo u EU nema veze sa zakazanim glasanjem za novu Vladu, prvu koja makar u startu neće biti ni Milova ni Vučićeva. A nadam se da i Katnić već radi na sakupljanju dokaza i animiranju svjedoka saradnika kako bi spriječio još jedno “veliko krvoproliće”
Šišmakov i Popov, agenti Putinovog GRU-a, mala su djeca za Đukanovića i Vučića. S tim što ova dvojica rade za Amerikance, a ne za Ruse. Ako je ono iz oktobra 2016. za Katnića i Suzanu Mugošu bio državni udar, šta je onda ovo što nam od 30. avgusta organizuju Milo i Aleksandar. Državni udar u produženom trajanju. Nevoljni da prihvate epilog izbora čiji su rezultat drugačije projektovali. Baš bismo počinuli da je DPS opet pobijedio, čemu su se nadale naše vođe, jer bi nam se onda desilo i veliko pomirenje dva velika brata DPS-a i DF-a. Tada bi Milo i Vučić za tri sedmice, a ne kao Zdravko i Dritan za tri mjeseca, sačinili novu Vladu. Slavilo bi se veliko pomirenje pravoslavnog naroda u Crnoj Gori koje nam se umalo desilo zahvaljujući vizionarstvu velikana poput Đukanovića i Vučića. Vladika Joanikije bi onda mogao ministru Boškoviću da vrati orden Svetoga Save, a Mandić bi ladno, i još više demonstrativno, Vulinu poslao onu sablju, nakon što bi od Mila dobio MUP i Upravu policije. Takav nesuđeni rasplet bi omogućio i nastavak izgradnje Beograda na vodi, dok bi Srećko Crnogorac mogao na Fejsbuku, a ne iz kabineta mandatara, da provocira Mila i Aleksandra izjavama kako su oni u stvari dva kraka iste hobotnice.
Pročitajte još:
Dakle, umjesto da 30. avgusta proslavimo još jednu istorijsku pobjedu našeg DPS-a, nakon koje bi korupcija i organizovani kriminal nastavili da cvjetaju i to paralelno sa procesom nezaustavljivih evroatlantskih integracija, država je došla u problem jer je nepobjedivi Milo – izgubio. Ali i pokazao koliko je nemilosrdan. Preko noći su organizovani napadi na vjerske objekte manjinskih naroda, raširen strah od 90-ih, odmah su se javili Tači, Vlasi, Rama, Izetbegović i ostala korumpirana braća našeg korumpiranog vođe objašnjavajući nekorumpiranom Dritanu kakva je blagodet biti u Milovom krilu i pod njegovim okriljem. Opet, paralelno sa tim patriotskim narativom, nesmetano je tekao proces zapošljavanja u državnim organima i firmama kakav nije zabilježen ni u vrijeme kada je DPS sam vladao. Ispalo je da se Milo i Duško svete građanima koji su glasali opoziciju, po receptu brata Dodika koji isto sprema Banjalučanima.
Paralelno, preko plota, ni Vučić nije sjedio skrštenih ruku. Zinuli su svi njegovi tabloidi na Zdravka i Dritana, dok je Informer otvoreno počeo da priziva Mila – da nam se vrati. Jer je bio bolji. Stara ljubav zaborava nema. Onda su marionete Beograda, Mandić i Knežević, počele da opstruiraju svaku ozbiljnu priču o novoj Skupštini i Vladi, tvrdeći da neće glasati ni za jedno ni za drugo ako oni kao navodni pobjednici ne povedu svako kolo.
Digla se kuka i motika iz Vučićevog i Milovog rova, prvi da uz asistenciju popova zapišavaju što javne što istorijske objekte, a drugi da sve to za njima raščinjavaju i vrate u prvobitno stanje. Pod baražnom vatrom i zastavama navodnih patriota, plaćenih sa poznatih adresa, i uz zaglušujuću buku njihove vriske za ugroženim crnogorskim odnosno srpskim narodom, formirala se prva demokratska Vlada u istoriji ove nesretne zemlje. Tako smo došli do finala kada je nakon mnogo krvi, znoja i suza Isus Krivokapić došao do imena 12 apostola, sa ozbiljnom namjerom da za koji dan, najkasnije do svetog petka, sve njih iz Novog zavjeta prevede u novu Vladu.
Pročitajte i:
I onda, na nekoj beznačajnoj izložbi, u čast nekakvih istorijskih zbitija, ničim izazvan, ambasador Srbije, još Crnogorac i Nikšićanin, Vlada, ili nekad Vlado, (Božović), saopšti svoju, to jest Selakovićevu, istinu o hristolikoj žrtvi braće na Mojkovcu i kasnije u Podgorici. Prvi su srpstvu poklonili život, a drugi državu. Pošteno. I hristoliki ambasador Vlada, sve to saspe u lice javnosti kako bi ga već sjutra, iako je neradni dan, subota, i NKT kaže da ne mrdamo iz kuća, ministar Srđa (Milov) Darmanović proglasio za personu non grata. Ni manje ni više. Vlada Božovića, terazijskog Crnogorca koji je kompletnim svojim ponašanjem od prvog dana diplomatske misije u Podgorici pokazao da je davno otišao iz Miločana ali da Miločani još nisu iz njega.
Tome je, naravno prethodio već uhodani performans Milovih hlapaca i partijskih štabova kojima samo fale uniforme, dok su čete komita predvođene Tamarom i Veseljkom Koprivicom, negdje u šumi, nadomak Miločana, pripremale zasjedu za ambasadora Božovića, odnosno njegovu personu non grata. Zaboravljena je korona, smrt koja kosi građane ove zemlje, zaboravljen je bankrot države, skok nezaposlenosti i porast siromaštva, sve je stavljeno na stranu i na čekanje – trebalo je braniti državu. Njeno dostojanstvo, nego što.
Ali, ni Srbija nije gora. Odnosno ne zaostaje. I tamo je zaboravljena korona, ignorisana smrt. Srećom, Srbija je ekonomski tigar Evrope, objašnjava nam Pipun, tako da sve cvjeta, ali trebalo je braniti braću van otadžbine. Prvo su se, kao i uvijek, javile marionete. Mandić i Knežević su zavapili nad ugroženim srpstvom, puštajući čak i suzu za prognanim ambasadorom za koga su do juče govorili da je “Milov doušnik” ili u najboljem slučaju “obična tranja”. Ali sve se to, u skladu sa časnom crnogorskom tradicijom, zaboravilo jer je trebalo braniti državu, srpsku naravno, i njegovu ekselenciju Vlada od Nikšića u čijim Miločanima je sve to pratila zbunjena i nesretna rodbina i komšiluk, od kojih su jedni za Mila a drugi za Vučića, a najveći broj – bez posla.
I sad neka mi neko kaže kako najnoviji skandal i tenzije među vodećim kandidatima za članstvo u EU nema veze sa zakazanim glasanjem za novu Vladu, prvu koja makar u startu neće biti ni Milova ni Vučićeva, i to u zemlji gdje je sve već odavno svrstano i podijeljeno i gdje su, kako bi rekao moj brat Daka, političar u pokušaju, “uši odavno date pod kiriju”.
Baš tog dana, kada su se Milo i Vučić dogovorili da puste niz vodu dva nebitna ambasadora, u Srbiji je zabilježen crni rekord od preko 70 mrtvih od kovida, dok je Crna Gora, proporcionalno veličini, na istom nivou već sedmicama. Od legendi o Mojkovačkoj bici i Podgoričkoj skupštini srećom još niko nije umro. Ali, ako se Đukanović i Vučić budu pitali, nije isključeno. Jer vođe se baš trude. Kao i njihove marionete. Odnosno hlapci.
Ipak, još jedan dan smo bliže novoj Vladi. A nadam se da i Katnić već radi na sakupljanju dokaza i animiranju svjedoka saradnika kako bi spriječio još jedno “veliko krvoproliće”. Za Mila i Vučića i njihov udar može da ih nađe mnogo lakše nego za onaj Putinov iz 2016; još bi djelovali mnogo ubjedljivije nego Sinđa, Paja i Branka Milić.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
