Da su predstavnici aktuelne gradske vlasti najveći okupatori Beograda, koji su divljačkim rušenjem i uništavanjem uspeli da mu promene lični opis više neko svetski ratovi, potvrđuje i današnji uznemirujući prizor iz srca Vračara. Tamo je, nakon višemesečnih peripetija, mogućih zloupotreba i manipulacija, sravnjena sa zemljom predratna vila u Ulici Nikolaja Krasnova (bivšoj Avalskoj), koja se našla na putu lažnog prosperiteta i ekspanzije prestonice, satkane u građevinskim poduhvatima vladajućeg režima.

Dok se u civilizovanom svetu, veliki gradovi neprekidno šire ka periferiji, a centralni delovi čuvaju kao spomenici kulture, istorije, tradicije, umetnsoti i uopšte ličnog identiteta, dokazano necivilizovana gradska vlast uporno radi na satiranju svega što ih podseća da im u Beogradu nije mesto, kao i da su se u njemu našli očiglednom spletom nesrećnih okolnosti.

Jedino na takvoj suženoj svesti i malograđanskoj frustraciji mogla bi da počiva klica te iskonske mržnje kojoj je Beograd izložen svaki put kada se gradski čelnici dohvate urbanističkog plana i izdavanja dozvola za gradnju i to na mestima na kojima već postoje objekti i to mahom stari i zaštićeni. Jer, logičan je poriv za gradnjom na Vračaru gde bi da žive svi narodi i narodnosti bivše SFRJ, dok se periferija može naći na preduzimačkoj meti isključivo ako obiluje prirodnim resursima i preti njihovom trajnom uništenju – poput izvora vode u Makiškom polju.

Tako je danas, na zaprepašćenje nekolicine prisutnih Beograđana, okončana građevinska peripetija zvana napuštena vila u Nikolaja Krasnova, koju je vlast konačno uspela da sravni sa zemljom i oslobodi ekskluzivnu parcelu za nekog preduzimača. Kakva će betonsko-staklena nakaza nići na tom mestu i da li će poput svojih savremenica, biti u stilu prepoznatljivom u gradskom žargonu kao „cecesija“, ukazaće se vrlo brzo – čim preduzimač zakuca građevinsku tablu.

Do tada, bageri koji su iz dva navrata u polsednjih mesec dana rušili ovu staru kuću, kakvih gotovo da više nema u Bopegradu, odnosiće sav onaj šut koji je ostao za njom. Snimak rušenja pojavio se danasw na društvenoj mreži Tviter, a brojni korisnici nisu skrivali ljutnju, bes, ali i tugu što je Vračar ostao kraći za još jedan spomenik kulture.

Za one koji su zaboravili ili nisu ni znali šta je prethodilo rušenju, podsetio je beogradski pravnik Milan Antonijević.

Naime, kontroverze o tome kako je zemljište na kom se nalazila vila postalo građevinsko, odbnosno kako je objekat koji je bio pod zaštitom države, najednom izgubio status „pod zaštitom države“ , do danas nije u potpunosti rasvetljeno. Činjenica je da je vila tu zaštitu uživala do prošle godine, kada je trebalo da joj bude i produžena, ali kada je i čitav kvart trebalo da bude upsian i zaštićen kao celina.

To se pak, nije desilo već je umesto rešenja o produžetku zaštite pojavilo ono o rušenju. Ispostavilo se da čitav deo takozvanog „istočnog Vračara“ još uvek čeka da bude upisan u registar kao zaštićena celina, a da je to „čekanje“ iskoristio investitor i u legalnim okvirima dobio dozvolu za gradnju.

Bager je danas konačno odradio svoj posao, a ova predratna lepotica u nekoliko minuta nestala je u oblaku dima i lavini šuta, naočigled nekolicine Beograđana. Na Tviteru se pojavila informacija da su se na meti investitora danas tokom rušenja našli i novinari RTS, ali ta informacija nije potvrđena.

 

Šta će se sledeće naći na meti preduzimača u Beogradu i koji plan za zaštitu spomenika kulture neće mesecima biti usvajan iz nepoznatrih razloga, da li će to biti nečija kuća, stan ili pak zgrada u ne tako davnoj Vidovdanskoj,  pitanja su o kojima bi svaki osvešćeni građanin Beograda morao da razmišlja svakog narednog puta kada na ovakve stvari i pojave bude odlučio da ćuti.

Pročitajte još:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare