Oglas

Kreativni studio „Crveno sunce“, DSC_9186.JPG
Foto: Studio „Crveno sunce“

Prljave ruke? Nikakav problem - tako počinju velike dečje ideje

autor:
28. sep. 2026. 23:04

Prosuta boja, pocepan papir i tragovi lepka odraslima mogu da izgledaju kao nered. Za dete, međutim, često predstavljaju tragove istraživanja koje je važnije od savršeno napravljenog rada. Kada dete sedne za sto sa papirom, bojama i različitim materijalima, odrasli obično očekuju da nešto napravi. Često mu pokažemo primer, objasnimo postupak i priskočimo u pomoć čim nam se učini da je negde pogrešilo. A šta ako su prljave ruke, prosuta boja i ideja koja se nekoliko puta promenila zapravo važniji od onoga što dete na kraju ponese kući?

Oglas

Upravo od toga polazi rad kreativnog studija „Crveno sunce“, koji je pokrenula Tijana Spremić. Deca tu ne dobijaju šablon koji treba da ponove, niti unapred zadat rezultat do kojeg moraju da stignu. Umesto toga, dobijaju prostor i materijale, a zatim mogućnost da sama istražuju šta sa njima mogu da urade.

Kreativni studio „Crveno sunce“,DSC_8755.JPG
Foto: Studio „Crveno sunce“

„Dete je istraživač i njegove ideje imaju vrednost. Naša uloga nije da ga vodimo ka jednom rešenju, već da mu pripremimo prostor u kome može da proba, pogreši i promeni ideju“, kaže Tijana.

Karton zato ne mora da ostane samo karton. Može postati kuća, brod, most ili nešto za šta odrasli nemaju spreman naziv. Pocepan papir ne mora da znači da je rad uništen, niti da dete nije uspelo ako se konstrukcija srušila. Sve to može da bude deo procesa u kom ono ispituje materijale, njihove mogućnosti i sopstvene zamisli.

Kreativni studio „Crveno sunce“ DSC_9237.JPG
Foto: Studio „Crveno sunce“

U „Crvenom suncu“ zato se ne posmatra samo ono što je dete napravilo. Važno je i šta je primetilo, šta ga je zainteresovalo, koliko se dugo zadržalo na nečemu, kada je promenilo ideju i do kakvog je novog pitanja došlo.

Tokom jednog istraživanja o pčelama, deca su spontano napravila ogromnu pčelu. Da je cilj bio samo da naprave zadati predmet, aktivnost bi se tu završila. Međutim, veličina pčele otvorila je novo pitanje: ako je ona toliko velika, kakav bi joj prostor bio potreban da živi?

Tako dečja ideja nije postala kraj aktivnosti, već početak sledećeg istraživanja.

Ovakav pristup menja i ulogu odraslog. Umesto da pokaže kako nešto „treba“ da izgleda, on posmatra, sluša i procenjuje kada je pomoć zaista potrebna. Ponekad je najveća podrška upravo to da ne interveniše odmah.

Menjaju se i pitanja koja postavljamo deci. Umesto uobičajenog: „Šta si napravio?“, možemo da pitamo: „Šta se ovde dogodilo?“ Umesto da pogađamo šta crtež predstavlja, možemo jednostavno da kažemo: „Ispričaj mi o ovome.“

Tako dete ne mora da potvrđuje ono što je odrasli već zamislio, već dobija priliku da objasni sopstvenu ideju.

To ne znači da su svaki nered i svaka prosuta boja sami po sebi dragoceni. Suština nije u tome da se dete isprlja, već da mu ne prekidamo istraživanje samo zato što njegov rad ne izgleda uredno, prepoznatljivo ili onako kako smo očekivali.

Neće svaki pokušaj prerasti u veliki projekat. Dete će nekada brzo izgubiti interesovanje, nekada napraviti nešto sasvim jednostavno, a nekada će mu za istraživanje biti potrebne i prljave ruke.

U „Crvenom suncu“ one zato nisu problem. Mnogo je važnije pitanje šta je dete, dok ih je prljalo, uspelo samo da otkrije.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare