Urbana legenda glasi da je Momo Kapor, kad bi ga neko tek reda radi pitao “kako si”, umeo da odgovori: “Sedi, da ti pričam”. Izgleda da je neko istim pitanjem iznervirao mog prijatelja Zorana Kurtovića, pa je na društvenim mrežama osvanuo njegov odgovor, koji počinje sasvim pristojno: “Ja, hvala na pitanju, danas nešto nisam sam svoj. Malo mi dosadilo sve ovo!”

Njegov popis “svega ovoga” potpisujem bez zamerke: “Korona koje ima i nema. Pandemija i epidemija. Doktori i političari. Maske, rukavice i respiratori. Analitičari i rijalitičari. Navijači kriminalci i navijači kriminalaca. Prisilno izliječeni kladioničari i zaraženi političari. Precvale prostitutke i tek izrasle starletice…”

Tu su i: “Pet G mreža u zemlji nepismenih, pametni telefoni u rukama priglupih. Sudovi po babi, tužioci po stričevima. Sveto pismo u ruci, pornografija u džepu. Otvorena vrata, zatvorena pamet. Toplo pivo i hladno srce. Ceca i Jeca u ministarstvu kulture. Umišljeni Vulin u izmišljenim uniformama, posebno u onoj crnoj …”

Nisu zaboravljeni ni: “Hrana bez mirisa, piće bez ukusa. Hiljadu kanala i nijedan pristojan program. Mucavi govornici, nepismeni novinari. Ugrožene životinjske vrste i nezaštićeni ljudi. Nevinost bez zaštite i seks sa zaštitom. Dnevni red sa tekućim pitanjima i rasprave bez reda. Pametni ljudi u mišijim rupama, miševi na vlasti. Izbori koji dolaze i šanse koje prolaze. Pisci s neobjavljenim djelima i političari s sabranim nedjelima…”

Sve u svemu: “Igre bez granica i granice gdje im mjesto nije. Juče bez danas i danas bez sutra. Rad bez plate i plate bez rada. Automobili bez kočnica i putevi s rupama. Laž sa pokrićem, kazna bez zločina. Zatvorene škole, otvorene kafane. Sport bez igre, igra bez muzike. Uši koje ne čuju, oči koje ne vide. Jezik bez gramatike, matematika bez računa. Vanredna stanja i redovna laganja…”

Hvala ti Kizo! Sad je bar malo jasnije zašto ja već godinama, kad baš moram da ga pomenem, napišem „predsednik svega ovoga“!