Ivana Prokić Foto: Nemanja Jovanović/Nova.rs

Ivana Prokić, epidemiološkinja koja živi i radi u Holandiji, u autorskom tekstu iznela je svoj stav o delovanju Kriznog štaba i, kako tvrdi, prekasno donetim merama u borbi protiv korone.

U tekstu, koji prenosimo u celosti, ona postavlja pitanje – Kome se isplati?

Vlada Srbije je 15. 11. 2020. u poodmaklom trećem talasu epidemije virusa korona, a bez preduzetih ikakvih preventivnih mera u prethodnom periodu (znači prekasno), donela odluku da se od 17. 11. 2020. sve zatvori do 1. 12. 2020. od 21č do 5č, sem apoteka, benzinskih pumpi i privrede. Onda su 18. 11. 2020. sazvali „hitnu“ sednicu Kriznog štaba (KŠ) za 20. 11. 2020. jer mere „ne deluju“. Jasno je da se nikako nije moglo očekivati da nekim magičnim rešenjem mere deluju za jedan dan (za to je potrebno 2-4 nedelje), pa je ova nova sednica samo još jedan očigledan primer nekompetencije KŠ u trenutnom sastavu i priznanje da je prethodna odluka bila promašena. Ipak, nema novih saopštenja nakon ove sednice. Šta se čeka?

Nedeljama koje prethode smo svedoci svakodnevnog eksponencijalnog rasta brojeva (barem ovih zvaničnih jer realne nemamo), potpune prepunjenosti intenzivnih jedinica, iscrpljenosti i nedostatka lekara i medicinskog osoblja (što zbog bolesti, što zbog otkaza), kao i potpuno ignorantskog stava prema lekarima iz udruženja UPK koji su dali svoje stručne predloge za poboljšanje strategije. Jasno je da je inertnost kompletnog KŠ, a posebno ministra Lončara i premijerke Brnabić, i nepreduzimanje preventivnih mera dovela do ovakvog stanja u novembru. Da li će neko odgovarati za sve propuste, ostaje da vidimo. Nameće se niz pitanja…

Da li je dijalog u Srbiji potpuno nestao i da li je u javnozdravstvenoj krizi i dalje rejting najbitniji, pa se struka stavlja u drugi plan? Da li institucije kao što je Ministarstvo zdravlja i Lekarska komora Srbije smeju da ne reaguju po gorućim pitanjima i time krše Zakon, Ustav i svoj Statut? Koji je razlog za nepreduzimanje mera? Kome je u interesu da epidemija izmakne kontroli? Da li je razlog nečinjenja nedostatak ekspertize ili nedostatak zdravog razuma? Koja se to granica mora preći koja će naterati ministra i Vladu da pomisle da su se dosta igrali pandemije i da je vreme da se nešto hitno preduzme, prihvatajući svu raspoloživu pomoć?

 

Udruženje Ujedinjeni protiv kovida Foto: Nemanja Jovanović/Nova.rs

 

Da podsetim:

24.9. UPK su imali sastanak sa MZ na kome je minsitar obećao niz aktivnosti koje nisu ispunjene;

6.10. UPK su poslali zahtev MZ sa obrazloženjima zašto je hitno potrebno da postupi po zakonu i oformi Republičku stručnu komisiju za borbu protiv zaraznih bolesti;

14.10. Kako to nije učinjeno, UPK su poslali dva stručna dokumenta sa listom predloga: O protivepidemijskim merama koje treba sprovesti u pripremi za nadolazeći talas;
O kliničkim i terapijskim aspektima da se pomogne kolegama i doprinese boljoj organizaciji zdravstvenog sistema.

3.11. Kako ništa od predloga nije usvojeno, a epidemiološka situacija se otela kontroli, UPK su poslali zahtev za novim hitnim sastankom.

12. 11. Kako nismo dobili termin za sastanak UPK su javno predložili paket mera prevencije.

17. 11. Počelo je primenjivanje mera Vlade RS.

19. 11. Dogovoren je termin za sastanak – 21. 11. 2020.

Pomenute aktivnosti UPK prema MZ u proteklom periodu uz stopu pozitivnih:

U samo poslednjih mesec dana bilo je 2/3 svih pozitivnih od početka pandemije i 1/3 svih umrlih, ako je verovati zvaničnim brojevima.

Dok je ekonomija svakako važan faktor u odlučivanju, ne može se ignorisati činjenica da će u slučaju odlaganja mera i neminovnog još većeg pogoršanja situacije, udarac na ekonomiju biti znatno veći. Nijedna zemlja sveta nije prošla bez gubitaka, samo je pitanje koji gubici su nam bitniji i od kojih se ne možemo oporaviti. Ekonomski gubici prouzrokovani strožim merama ili gubici u ljudstvu koji će neminovno opet uticati na ekonomske gubitke.

Pravovremenim uvažavanjem mišljenja struke mogao se prevenirati ovoliki porast brojeva zaraženih i umrlih! Pored svih dopisa, predloga, strategija i mera koje smo ponudili i svakodnevnih apela u medijima koji nisu urodili plodom, ne mogu da se ne zapitam kome se nesprovođenje mera isplati?

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare