Foto: Profimedia

Najjača liga na svetu je sve "izmešanija", a Evropljani imaju i te kako bitne uloge u svojim timovima

NBA liga iz godine u godinu biva sve „otvorenija“ za strane igrače, a pre svega Evropljane, koji kvalitetom iz sezonu u sezonu pokazuju da im je mesto među najboljim košarkašima današnjice.

PROČITAJTE JOŠ:

Dugo godina unazad NBA nije bio tlo na kom su evropski košarkaši mogli da se pokažu u najboljem svetlu, ili bolje rečeno ne veliki broj njih. Sada se ta situacija znanto promenila, treneri i menadžeri sve više imaju poverenja u Evropljane, koji svoje mesto u timu zasluže kvalitetom koji pokažu na treninzima i utakmicama. Mnogi igrači koji su rođeni van prostora Amerike imaju i veoma bitnu ulogu u svojim timovima, što je pre samo nekoliko godina bila prava retkost.

Pred početak nove sezone najjača liga na svetu objavila je da se 120 internacionalaca iz 40 zemalja našlo na spiskovima igrača za utakmice prve večeri 2022/2023. sezone. Važno je napomenuti da je do sada rekordan broj igrača iz Kanade (22), Australije (10) i Nigerije (pet).

Prvi put se u rosterima nalazi 120 internacionalaca, a tekuća sezona je deveta uzastopna da rosteri prve večeri uključuju najmanje 100 međunarodnih igrača. Svaki od 30 NBA timova ima u sastavu bar jednog inernacionalca.

PROČITAJTE JOŠ:

Devetu godinu zaredom, Kanada je najzastupljenija zemlja van SAD, što i ne čudi, pre svega zbog geografske blizine, te sličnog načina stvaranja igrača i školovanja. Iza Kanade, nalaze se Australija i Francuska sa po devet igrača, dok Nemačka i Španija ima šest. U vrhu se nalaze i Nigerija i Srbija sa po pet igrača. Što se tiče Evropljana, njih ima 58 trenutno u ligi, a iza Francuza, Nemaca, Španaca, Srba i Grka nalaze se Turci sa četiri predstavnika, dok Grčka, Slovenija i Hrvatska imaju po tri.

Toronto Reptorsi predvode ligu sa po osam internacionalaca drugu godinu zaredom, a slede Dalas Maveriksi, Indijana Pejsersi i Sakramento Kingsi sa po sedam, dok Oklahoma Siti Tander i Juta Džez imaju po šest. Najmanje pet međunarodnih igrača ušlo je u Ol-NBA tim od svake sezone od 2018/2019.

Iako često Evropljani ne mogu da se nosi atletski i fizički sa Amerikancima, činjenica je da imaju smisao za igru i visok košarkaški IQ. Nikola Jokić i Luka Dončić izazvali su tektonske promene svojim dolaskom na tlo Amerike, dok je i Janis Adeotkumbo već četiri godine zareodm u priči za MVP nagradu (osvojio dve takve titule do sada, plus jedan NBA prsten sa Milvokijem).

U trenucima kada su dolazili u NBA, niko od njih nije očekivao da postanu ono što danas jesu. Janis je došao kao žgoljavi mladić, spreman da skače i zakucava, ali mišića i snage je i te kako falilo. Devet godina kasnije u svoju riznicu stavio je mnoge individualne nagrade, ali mu je sigurno najdraže što se domogao i titule 2021. godine.

Janis je 2013. izabran kao 15. pik na draftu, a napornim radom postao je jedan od najspremnijih košarkaša u celoj ligi. Malo ko može da mu stane na put kada krene ka obruču, a tek mu je 27 godina, te prostora i vremena za napredak i pisanje nove istorije i te kako ima.

Sušta suprotnost Adetokumbu bio je Jokić, koji je kuburio sa kilogramima, ali kada su videli šta može sa loptom i kakvu magiju u rukama poseduje srpski centar svi su brzo prestali da ga gledaju kroz prizmu fizičke spremnosti. Ne treba sporiti ni to da je Srbin iz godine u godinu sve dominantniji pod obručima, radio je i na fizičkoj sprmeni, pa je sigurno i taj segment podigao za nekoliko nivoa od dolaska u NBA. Dva puta zaredom osvojio je MVP nagradu, a postalo je teško ispratiti koje je sve rekorde oborio, te za koje mu fali još malo.

Ono što Jokić za sada nema je NBA titula sa Denverom, a u tekućoj sezoni šanse Denvera su znatno porasle u odnosu na prethodnu, jer su se u sastav vratili Džamal Marej, inače Kanađanin, kao i Majkl Porter Džunior.

Kada je reč o Dončiću, on je mlađi i od Jokića i od Janisa, a sa Dalasom je prošle sezone dogurao do finala konferencije. Još uvek nije bio MVP lige, ali mnogi analitičari prognoziraju da će se to desiti, možda već ove sezone. Slovenac je prošle sezone beležio 28,4 poena uz 9,1 skok i 8,7 asistencija po meču, a ono što ga razlikuje od Jokića i Janisa je i činjenica da je u NBA stigao već kao profilisan igrač iz Evrolige.

Dončić je kao veoma mlad bio u Real Madridu, može se reći da je prošao njegovu školu, a onda je brzo osvojio i Evroligu i to na impresivan način, pošto je zasijao na Fajnal foru u Beogradu. Mislilo se da će baš zbog svega učinjenog biti prvi pik na draftu 2018. godine, ali su Diandre Ejton i Marvin Begli završili ispred njega. Dončića je sa treće pozicije tada izabrao Dalas, a njegov predsednik Mark Kjuban je imao i šaljivih izjava da bi se pre razveo sa ženom nego pustio Dončića iz ekipe.

Sva trojica pomenutih Evropljana trenutno imaju supermaks ugovore i u narednim sezonama će biti vodeće zvezde svojih timova.

Što se tiče Francuza, oni imaju dva veoma uticajna NBA igrača – Rudija Gobera i Evana Furnijea. Snažni centar je letos trejdovan iz Jute u Minesotu Timbervulvse i sada sa Karlom Enotnijem Taunsom, Enotnijem Edvardsom i Dianđelom Raselom juri ono što nije mogao sa Donovanom Mičelom – titulu. Furnije je trenutno član Njujork Niksa sa kojim ima velike ambicije, a obojica su igrala za Francusku na Evrobasketu ove godine.

Pored njih dugi niz godina u NBA je i Nikolas Batum, koji je još uvek u Los Anđeles Klipersima, ali je na zalasku karijere. Od ostalih francuskih igrača tu su i Teo Maledon (bio nada Oklahome, sada je u Šarlotu), Frenk Ntilikina (Dalas), Usman Dieng (Oklahoma), Olivije Sar (Portland), Kilijan Hejs (Detroit) i Musa Dijabate (43. pik ove godine, Klipersi). Šansu ove sezone možda dobije i Seku Dumbuja iz Los Anđeles Lejkersa, ali je on trenutno u razvojnom timu. Svoju sudbinu još uvek ne zna Timoti Luvavu, koji je od 2016. u NBA, ali mu ne ide baš najbolje, pa ne bi bilo čudno da okuša sreću u Evropi, jer je trenutno bez ugovora.

Ono što posebno može da raduje ljude u Francuksoj je i činjenica da u svom nacionalnom timu imaju i Viktora Vembanjamu, koji je prognoziran za prvog ili drugog pika naredne godine. On je letos tokom turneje u Americi fascinirao sve, duge ruke i atletske sposobnosti koje poseduje su muka za svaku odbranu, pa bi nakon razvoja u Evropi već naredne sezone mogao da ima značajnu ulogu i u nekom NBA timu.

U grupu sa Francuzima se ne ubraja Džoel Embid, jer je on rođeni Kamerunac, a pored toga poseduje francuski i američki pasoš, te još uvek nije odlučio za koju će reprezentaciju nastupati.

Nemci su košarkaški potencijal pokazali na Evrobasketu gde su osvojili broznu kao domaćini, iako ih je malo ko video u borbi za medalje. Njihovi glavni igrači u Americi su Denis Šruder i braća Vagner, dok je tu i veteran Danijel Tajs, koji važi za veoma zahvalnog igrača. Pored njih ne treba zaboraviti ni Maksija Klebera ni Ajzeu Hartenštajna, a do letos je u ovoj grupi bio i Ajzak Bonga.

Od Srba pored Jokića u NBA se najbolje snalazi Bogdan Bodagnović, a velika očekivanja u naredne dve sezone ima i Aleksej Pokuševski koji bi mogao da bude jedan od predvodnika mlađe generacije Oklahoma Siti Tandera. Letos je na draftu izabran i Nikola Jović, ali je pitanje koliko će imati prostora da igra u Majamiju, iako je u pripremnom periodu na tri od pet utakmcia imao dvocifreni poenterski učinak, te su ljudi u klubu izuzetno zadovoljni onim što su videli. Jedini žal ostaje zbog Bobana Marjanovića, koji je promenio šest ekipa, trenutno je u Hjustonu, ali će po svemu sudeći i tamo više sedeti na klupi nego biti na terenu.

Španija je letos osvojila zlato na Evrobasketu, a tri igrača iz NBA su nosila dres „crvene furije“ na pomenutom takmičenju. Braća Ernangomez su dominirala u svakom pogledu, a na kraju je Huančo bio MVP finala sa sedam trojki protiv Francuske, dok je Vili bio MVP celog turnira. Uz njih je bitnu ulogu imao i Usman Garuba iz Hjuston Roketsa, a NBA je dobro upoznata i sa imenima Rikija Rubija (trenutno povređen, igra u Klivlendu) i Serža Ibake. Onaj koji je još uvek nepoznat široj javnosti je Santi Aldama iz Memfis Grizlisa, ali on trenutno ima tek 21. godinu.

Od ostalih uticajnih Evropljana u NBA valja spomenuti Domantasa Sabonisa i Jonasa Valenčijunasa iz Litvanije, Kristpsa Porzingisa (Letonija, Vašington), Nikolu Vučevića (Crna Gora, Čikago), Klinta Kapelu (Švajcarska, Atlanta), Jusufa Nurkića (Bosna i Hercegovina, Portland), Gorana Dragića (Slovenija, Čikago), Alperena Šenguna (Hjuston) i Džedija Osmana (Klivlend) iz Turske…

Od igrača iz Evrope sa nedavno održanog drafta posebno bi trebalo obratiti pažnju na Paola Bankera, prvog pika i po svemu sudeći budućeg reprezentativca Italije, kao i Džeremija Sohana, devetog pika koji će nastupati za Poljsku na narednim velikim reprezentativnim takmičenjima.

BONUS VIDEO Luka Dončić: Da brinem šta sve pričaju, ne bih bio ovde

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar