Večiti derbi, centralni događaj srpskog sporta, uvek je bio više od puke fudbalske utakmice.
On predstavlja dinamičan presek istorijskog, društvenog i političkog konteksta, a 177. prvenstveni susret potvrdio je ovo pravilo. Ulog pred utakmicu bio je izuzetno visok. Partizan je u derbi ušao kao lider na tabeli Superlige Srbije sa 19 bodova, dok je Crvena zvezda disala za vratom sa samo bodom manje, ali i sa utakmicom zaostatka.
Stanje pre meča bilo je dodatno usložnjeno različitim evropskim sudbinama dva kluba. Crno-beli su, uprkos gorkoj eliminaciji iz kvalifikacija za Ligu konferencija, uspeli da vrate veru svojih navijača, što se videlo po punom stadionu u Humskoj. Ta „vraćena vera“ stvorila je specifičan psihološki momentum, dajući Partizanu dodatni motiv i podršku na domaćem terenu. S druge strane, Crvena zvezda je svoju evropsku odiseju nastavljala u Ligi Evrope, sa važnom utakmicom protiv Seltika koja je sledila već u sredu. Ova obaveza naterala je trenera Vladana Milojevića da pažljivo balansira između potrebe za pobedom u derbiju i očuvanja fizičke i mentalne svežine tima za naredni evropski izazov. Obojica trenera, Srđan Blagojević i Vladan Milojević, bili su svesni ovog šireg konteksta, što je značajno oblikovalo njihove izjave i taktičke pristupe pre i tokom samog meča.
Nekoliko utisaka sa meča se posebno izdvojilo.
Fudbalski deo 177. večitog derbija u Humskoj završen je pobedom Crvene zvezde rezultatom 2:1. Ključni akteri na terenu, koji su odlučili pobednika, bili su igrači Crvene zvezde Timi Maks Elšnik, koji je postigao pogodak u 28. minutu, i Nemanja Radonjić, strelac u 60. minutu za svega 38 skeundi na terneu. Jedini pogodak za domaći tim postigao je Jovan Milošević u 74. minutu.
U taktičkom smislu, trener Crvene zvezde Vladan Milojević pokazao je izuzetan pragmatizam. On je utakmicu opisao kao „tešku, ali lepu“ i priznao da su njegovi igrači imali prilike da je reše mnogo ranije. Ipak, nakon Partizanovog gola, Milojević je napravio ključnu taktičku promenu, uveo je Rodriga i izmenio sistem igre kako bi „zatvorio“ meč i sačuvao vođstvo. Na suprotnoj strani, trener Partizana Srđan Blagojević je pre meča preuzeo ulogu autsajdera, otvoreno nazivajući Zvezdu „favorizovanom“ i „daleko skupljim timom“.

Individualne performanse bile su presudne za ishod. Iako nisu bili strelci u derbiju, Milojević je istakao značaj iskusnih asova Aleksandra Kataija i Marka Arnautovića, ističući da je „privilegija imati ih u špicu“. Njegovo prisustvo na terenu i pretnja koju predstavlja, čak i kada nije direktan strelac, ključni su za Zvezdinu ofanzivu. Milojević je takođe pohvalio i igrače poput Tomasa Hendela, kome je ovo bila prva važna utakmica, i Nemanju Radonjića, ističući da je njegova fizička spremnost od ključnog značaja. Problemi sa kadrom, posebno u pogledu „bonus“ igrača, bili su prisutni u taboru Crvene zvezde, zbog čega je Milojević morao da u igru uvede Lekovića koji je položio ispit.
Utisak je da je na kraju zvezda bolje koristila greške rivala, veliku razliku napravio je golman Mateuš u odnosu na kolegu Miloševića na drugoj strani i videlo se mnogo veće iskustvo igranja ozbiljnih utakmica.
Oblak dima, bakljada i koreografije samo su dodatno upotpunile dekor.
Partizan je u novu sezonu ušao sa dramatično podmlađenim timom, a sa druge strane je i Zvezda lansirala nekoliko klinaca.
Utisak je da su i jedni i drugi pokazali da potencijala itekako ima. Imponovalo je kako je Nikola Simić dobijao duele sa Markom Arnautovićem na jednoj strani kao možda i najbolji pojedinac mlade garde. Jovan Milošević je postigao gol za pamćenje koji nije sprečio da Partizan izgubi, a videli smo u crno-belom dresu kada su srpski igrači u pitanju i Vanju Dragojevića i Ognjena Ugrešića koji iako nisu bili na nivou nekih ranijih mečeva jesu pokazali bljeskove talenta.

Sa druge strane je još jednom svoj talenat pokazao mladi Vasilije Kostov, a veliki posao je odradio i Stefan Leković u srcu odbrane.
Iako je fudbal bio centralni događaj, pažnja javnosti, a pre svega navijača, bila je usmerena i na dešavanja na tribinama koja su prevazilazila sportski kontekst. Već u uvertiri derbija, čitav stadion u Humskoj, predvođen navijačima Partizana, počeo je da skandira „Vučiću, p***u“. Ovo skandiranje, koje je postalo redovan deo utakmica Partizana, predstavljalo je jasan izraz političkog nezadovoljstva i protesta protiv vlasti.
Nakon što je Partizanova tribina pozvala navijače sa severa, najvatrenije pristalice Crvene zvezde, da se pridruže protestu, usledio je trenutak koji je ogolio složene odnose u srpskom društvu. Umesto da se priključe, Zvezdina tribina je ostala potpuno tiha. Ova tišina nije bila pasivnost, već aktivna politička izjava. Ona je signalizirala nevoljnost da se uđe u zajednički front protiv političkog režima, što su „grobari“ protumačili kao jasan znak. U nastavku derbija, u odgovoru na tišinu, grobari su počeli da skandiraju „p*****e“, čime su jasno etiketirali Zvezdine navijače. Ovaj verbalni sukob na tribinama pretvorio je fudbalski derbi u front šire političke polarizacije u Srbiji. Dok je jedna grupa navijača koristila derbi kao platformu za izražavanje građanskog bunta, druga je odbijanjem da se pridruži iskazala lojalnost ili prinudnu ćutnju, što je samo pojačalo rivalstvo i njegovu dimenziju van fudbala.
Večiti derbi u Humskoj bio je mnogo više od fudbalske utakmice; to je bila kompleksna hronika koja je istovremeno opisala stanje na terenu, političke tenzije u društvu i sofisticiranost navijačke subkulture. Fudbalski deo priče obeležila je pragmatična i efikasna pobeda Crvene zvezde, ostvarena zahvaljujući individualnim bljescima i prilagodljivosti trenera Milojevića. Njegov strateški fokus na naredne izazove, a ne na euforiju, pokazatelj je ambicije koja prevazilazi domaće okvire.
Međutim, van terena, derbi je služio kao lakmus papir za duboke podele. Politički bunt Partizanovih navijača, praćen tišinom, a zatim i verbalnim sukobom sa Zvezdinim pristalicama, ogolio je složene odnose između države i fudbalskih klubova.
Iako je Milojević pobedu proglasio samo „sa tri boda“, psihološki uticaj je nemerljiv. Zvezda je ovom pobedom preuzela prvu poziciju na tabeli i stekla značajnu psihološku prednost u borbi za titulu, dok će Partizanova mlada ekipa morati da se suoči sa pritiskom poraza od najvećeg rivala. Ovaj derbi je još jednom potvrdio da je sport u Srbiji neraskidivo povezan sa društvenim i političkim kontekstom, te da služi kao platforma za iskazivanje nezadovoljstva i kompleksnih odnosa koji oblikuju celokupnu fudbalsku scenu.