Foto: EPA-EFE/BALLESTEROS

Bez Katalonaca ništa.

Pep Gvardiola se, od početka trenerske karijere 2008. godine, izdvojio kao jedan od najboljih u Evropi, ali je onaj najvažniji trofej, namenjen pobedniku Lige šampiona, uspeo da osvoji samo na jednom mestu, i to tamo gde je sve počelo – u Kataloniji.

Iako se Gvardiola sa Barselonom dva puta popeo na krov „starog kontinenta“, od poslednjeg podignutog „klempe“ prošlo je više od decenije (2011. godina), iako je za to vreme od Bajerna iz Minhena i Mančester sitija stvorio klubove koji su ne samo na domaćem, već i međunarodnom polju bili bez ikakve dileme strah i trepet, ko god se nalazio sa druge strane.

PROČITAJTE JOŠ...

Pep je 2009. godine Barselonu do titule odveo na veoma ubedljiv način. Prvo je u grupi pretrpljen jedan poraz, jednom su remizirali Katalonci, ali su četiri pobede bile dovoljne za 13 bodova i prvo mesto ispred Sportinga, Šahtjora i Bazela. Usledile su ubedljive partije protiv Liona (6:3), Bajerna (5:1), zatim trijumf u trileru protiv Čelsija zahvaljujući golu u gostima (1:1), a u finalu je Mančester junajted savladan sa 2:0.

Dve sezone kasnije, ponovo prvo mesto u grupi ispred Kopenhagena, Rubina i Panatinaikosa sa 14 bodova, te preokret protiv Arsenala u osmini finala od 2:1 do 4:3, zatim rapsodija protiv Šahtjora (6:1), najlepši mogući poklon za navijače u vidu pobede nad Real Madridom (3:1) za finale, gde je srušen Mančester junajted po drugi put za drugu Gvardiolinu titulu.

Kako je Bajern 2012. osvojio titulu predvođen Jupom Hejnkesom, činilo se da će pod Gvardiolom postati prava kaznena ekspedicija i započeti dominaciju „starim kontinentom“. Umesto toga – katastrofa. Već u prvoj sezoni uspeo je da dovede Bavarce do polufinala, kada je Real iz Madrida sa 5:0 prekinuo san o drugoj uzastopnoj tituli.

Naredne sezone još jači udarac za Gvardiolu – u polufinalu je bolja bila Barselona (3:0 u Minhenu za Barsu, pa pobeda Bajerna u Kataloniji 3:2), dok je treće polufinale završeno prolaskom Atletiko Madrida u finale, iako je revanš dobijen sa 2:1. Koban je bio poraz u Nemačkoj 1:0 u prvoj utakmici. Ovo je ujedno bio i kraj Pepove ere u Minhenu, pošto je u decembru 2015. bilo objavljeno da će napustiti klub.

Foto: EPA/MARIO CRUZ

Naredna stanica bio je Mančester siti, koji je želeo trenera kadrog da ekipu odvede korak dalje, pošto su 2016. u polufinalu poraženi od Real Madrida sa 1:0 u dvomeču.

No, Gvardiolin dolazak i neverovatan igrački kadar nisu doneli željeni rezultat. Do 2020. godine najviše koliko su mogli da urade bio je plasman u četvrtfinale, gde su redom bil ibolji Liverpul 2018 (5:1), Totenhem (4:4, gol u gostima), Lion (3:1, na neutralnom terenu u Portu zbog pandemije koronavirusa), a dosad najbolja prilika propuštena je u finalu 2021. godine, kada je u Portu titulu osvojio Čelsi pobedom u finalu od 1:0.

Poraz od Reala uprkos tome što su imali prednost od 4:3 iz prvog meča i 1:0 u drugom na početku poslednjeg minuta revanša. Samo dva minuta bila su dovoljna Realu da od 5:3 dođe do 5:5 na krilima Rodriga, a potom preko Karima Benzeme sa penala došao i do borbe za trofej sa Liverpulom.

Gvardiolina statistika je, po odlasku iz Katalonije 2013. godine, sledeća – sa Bajernom tri polufinala, dok je Siti igrao tri četvrtfinala, jednu osmina finala, jedno polufinale i jedno finale.

Za većinu drugih evropskih ekipa uspeh vredan divljenja. No, za one kojima je trofej pobednika Lige šampiona glavni cilj, i tom prilikom imaju gotovo neograničen budžet, ovo je u najmanju ruku neuspeh, mada nije pogrešno reći ni fijasko.

Razlog? Teško je reći, jer polufinala i finala neretko odlučuje trenutak inspiracije, poput Rodriga sada ili Kaija Haverca pre godinu dana. No, čini se da je jedna stvar ipak jasna – koliko god imao sjajnih fudbalera na raspolaganju, teško, ako ne i nemoguće, će Gvardiola bilo gde drugde sem Barselone trenirati one koji u srž razumeju njegovu fudbalsku filozofiju.

Foto: EPA/DANIEL DAL ZENNARO

A kad od 11 fudbalera svih 11 bez ikakvog problema razume šta se od njih traži, lako je napraviti finesu koja će stvoriti najbolju ekipu na kontinentu, a potom biti kadra i to da ponovi.

Stoga, čini se da nije pitanje da li, već kada će Gvardiola odlučiti da je vreme da se vrati kući – pogotovo ako eksperiment sa Ćavijem u Kataloniji ne da priželjkivane rezultate.

BONUS VIDEO Mesi osvaja Zlatnu loptu 2021. godine

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook, Twitter, Instagram