Znojenje
Znojenje; Foto: Weyo / Alamy / Alamy / Profimedia

Na +40 preznojavaju se i oni koji nikad nisu imali tih problema, a Aleksandru Radosavljević, lekarku opšte medicine i specijalizantkinju dermatovenerologije, pitali smo za potencijalna rešenja.

„Znojenje, odnosno perspiracija, je prirodan proces koji predstavlja fiziološki odgovor organizma na povišenu temperaturu ili fizičku aktivnost. Gubitak toplote isparavanjem znoja sa površine tela je ključan mehanizam za regulaciju telesne temperature organizma. Znojenje takođe može biti izazvano emocionalnim stresom i nizom drugih faktora. Imajući ovo u vidu, važno je razumeti da znojenje, ukoliko nije ekscesivno, ne treba sprečavati“, kaže dr Radosavljević.

Količina znoja koju telo proizvede, kaže, zavisi od osobe do osobe i iznosi 0.1-1 l dnevno. Kada je znojenje pojačano iz nejasnih razloga, onda se naziva hiperhidrozom.

Zašto se sve znojimo

Dr Radosavljević podseća da postoje dve vrste znojnih žlezdi – ekrine i apokrine. Ekrine se nalaze na čitavoj površini tela i služe za kontrolu telesne temperature. Znoj stvoren iz ekrinih žlezda nema miris ni boju, u najvećem procentu je sačinjen od vode. Apokrine žlezde se nalaze u pazusima, preponama, na poglavini i njihovo lučenje može biti trigerovano stresom. One mogu proizvoditi znoj bogat proteinima i mastima koje metabolišu bakterije, što je odgovorno za nastanak neprijatnih mirisa tokom znojenja.

Osim genetike koja u mnogome utiče na predispoziciju za znojenje, važne uloge igraju i fizička aktivnost, klima, stres ili nervoza, hormonske promene (pubertet, trudnoća, menopauza), metaboličke bolesti, korićenje lekova, kafe, alkohola, nikotina, topla i začinjena hrana…

Radi li dezodorans?

„Kao rešenje, postoje dezodoransi i antiperspiranti. Dezodoransi sadrže supstance koje zaustavljaju razvoj bakterija ili sprečavaju njihovo razmnožavanje. U sebi imaju i antiseptična sredstva. Nemaju značajno dejstvo na smanjenje količine znoja. Antiperspiranti u sebi imaju soli aluminijuma, koje delimično zapušuju kanale ekrinih i apokrinih žlezdi, što smanjuje količinu izlučenog znoja. Ukoliko vas ni antiperspiranti ne mogu lišiti prekomernog znojenja, moguće je da patite od hiperhidroze. Ona može biti lokalizovana ili generalizovana“, objašnjava dr Radosavljević, s kojom se možete konsultovati i na Doktok platformi.

Pročitajte još:

„Terapija hiperhidroze se sastoji u korišćenju antiperspiranata, lokalnih antiholinergičkih preparata, može se uzimati i oralna terapija antiholinergičkim supstancama, s tim da ona ima određena ograničenja (osobe sa glaukomom i urinarnom retencijom ne smeju da ih koriste). Mogu se koristiti i beta blokatori i blokatori kalcijumskih kanala, alfa-adrenergički agonisti, nesteroidni antiinflamatorni lekovi i anksiolitici. Najpopularnija i veoma učinkovita metoda je aplikacija botulinum toksina, tj. botoksa. Može se uraditi i hirurško uklanjanje znojnih žlezda sa pojedinih lokacija, kao i simpatektomija (hirurško prekidanje određenih nerava).“

Pored svega navedenog, napominje da treba imati u vidu i bromhidrozu i hromhidrozu, odnosno „pojavu pigmentovanog znoja ili znoja ekscesivno lošeg mirisa“.

„U bilo kom od navedenih slučajeva, treba znati da su u pitanju stanja zbog kojih je indikovano javiti se lekaru. Adekvatnim pristupom ovom neprijatnom problemu uz stprljenje pacijenta se mogu postići veoma zadovoljavajući rezultati.“

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar