Pušenje u kući
Pušenje u kući; Foto: Hannah Maule Finch / Carte Blanche / Profimedia

Tviter gori - zbog cigareta.

„Pušenje u kući – da ili ne?“ – to je pitanje koje izaziva žešću raspravu nego samo konzumiranje cigareta, a sad je ponovo potegnuto na Tviteru.

„Je l’ ozbiljno mislite da ćete od gosta pušača koji zapali cigaretu u vašem nepušačkom domu da umrete? I je l’ stvarno izbacite ljude na terasu ili ako imate tri gosta, svakom otvorite po jedan prozor da ispuši cigaretu? Meni bi od svega toga smetalo da mi neko stoji po kući“, jedan je od postova na tu temu koji je izazvao lavinu reakcija.

„Je l’ ozbiljno mislite da ćete ako ne zapalite cigaretu dok ste u poseti kod nekog u čijem se domu ne puši da umrete? I je l’ stvarno ne možete da tu cigaretu ispušite na balkonu?“, usledilo je jedno kontrapitanje, a mnogi nepušači su ukratko objasnili zašto je to pravilo od kojeg ne žele da odstupe – zbog male dece i astme, ali i potpuno legitimnog: „Moja kuća, moja pravila“.

„Pa kako bih rekla, moja kuća moja pravila, nepušač sam, neću da mi nameštaj i zidovi smrdljaju na vaše užegle krdže koje pušite, sori“.

„Meni je fascinantno samo koliko su ljudi selektivni po pitanju prsvila. Kao okej vam je da zahtevate da se neko izuva recimo i da se to poštuje, ali kad neko ne želi da mu stvari smrde na dim i da udiše dimčinu otrovnu to je onda pravilo od kog treba ustupiti.“

Zanimljivo je da se javilo i mnogo pušača koji ne dozvoljavaju cigarete u kući.

„Ja sam strastven pušač i samu sebe pa i druge izbacujem na terasu. U kući je zabranjeno pušenje, kome se ne sviđa ne mora da dolazi.“

„Muž i ja smo pušači, ali u svojoj kući pušimo isključivo ispod aspiratora. Izrazito poštujem nepušače, nikad ne palim u njihovim kućama čak i kad insistiraju. Takođe, protiv sam da se zabrani pušenje u svim ugostiteljskim objektima. Treba da postoje i jedni i drugi.“

„Ja kao strastven pušač u potpunosti razumem takve odluke domaćina, a moja poseta njima traje dok pluća ne zatraže nikotin. Kod mene u kući se takođe zna u kojim prostorijama je pušenje dozvoljeno a u kojim ne.“

Međutim, ispostavlja se da se ne pita samo domaćin, i gosti su odlučni po tom pitanju – ima onih koji uopšte ne idu u kuće u kojima je pušenje dozvoljeno, a ima i onih koji odbijaju pozive prijatelja kod kojih se pali na terasi.

„Ne idem kod ljudi kod kojih se puši. Nekoliko godina u mojoj radnoj biografiji provela sam na mestu gde je pušenje bilo dozvoljeno, kući sam se vraćala kao odimljena vešalica. To mi je bio najmučniji period. Ni suprug ni ja nismo bili pušači“.

Pročitajte još:

„Nepušačima koji ne dozvoljavaju pušenje u kući ne idem. Izađemo vani na kafu i bašta.“

„Prosto ne idem kod ljudi gde je pušenje zabranjeno. Idem preko leta kod onih koji imaju dvorište, madstresicu ili u kafanu. Oni gledaju kako njima odgovara, ja kako meni i to je ok. Reciprocitet je majka svih odnosa. Da trpim nečiju hipokondriju, stvarno nemam razloga.“

Da, čini se da je rasprava o pušenju u kući otišla predaleko u trenutku kad je postala pitanje poštovanja među ljudima, da ne kažemo razdora među prijateljima.

Srećom, ima i odgovora koji je vraćaju na kompromis.

„Moja deca su sada velika i njihovo društvo samo izlazi u dvorište da zapali. Čak i kada kažem da mogu da zapale u kuhinji, oni idu napolje. Navika i ne prave nikakav problem. Njima je to normalno. Ne razumem u čemu je problem. Kod ljudi idem zbog njih samih, ne zbog cigareta.“

„Meni je skroz ok da ne palim ako se nekome ne puši u kući. Jedna cigareta toliko usmrdi taj prostor i ko je tu boravi i te kako oseti. Lično pušim i kod mene se puši, i pušilo bi se i da ja ne pušim, ali skroz razumem i poštujem kad neko ne dozvoljava.“

Kakvo je vaše pravilo kad je u pitanju pušenje u kući?

Pročitajte još:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare