Beograd je ponovo jedan od najzagađenijih gradova sveta.

„Kada je jugoslovenski premijer Džemal Bijedić na konferenciji u Beogradu 1974. obećao da će očistiti vazduh u zemlji, izveštač New York Timesa je pisao da je malo nade da će biti skorog olakšanja za stanovnike grada, koji su smatrali da se zagađenje pogoršava. „Zagušljiva, sumporna atmosfera Beograda i nekoliko drugih većih jugoslovenskih gradova crveni oči, cepa najlonske čarape i uništava koncertne sale zbog gotovo neprekidnog kašlja publike“, pisao je. Pola veka kasnije Beograđani i dalje zadržavaju dah“, tako počinje tekst u „Guardianu“ o zagađenju vazduha u prestonici Srbije.

Britanski novinar nije slučajno izabrao Beograd za  fokus ove priče. Kako ističe, vazduh u glavnom gradu Srbije lošiji je nego u gotovo bilo kom drugom gradu u Evropi, a prema analizi koju je „Guardian“ uradio na osnovu evropskih podataka o kvalitetu vazduha, od 15 najzagađenijih tačaka na kontinentu čak pet se nalaze u Beogradu.

„Fabrike uglja, ogromne deponije, stara vozila i loši načini grejanja izbacuju koktel toksičnih čestica koje padaju u pluća i vene stanovnika grada“, slikovito opisuje autor teksta pod naslovom „Beograd: Grad gde se prljav vazduh doživljava kao ‘posledica ekonomskog rasta'“ (Belgrade: the city where dirty air is seen as a ‘consequence of economic growth’).

Podseća na proteste koji su pokretani zbog zagađenja, ali kaže da je malo toga urađeno da se problem reši.

„Nije smog, čoveče, to je crna magla“

„Leti je vazduh u Beogradu samo malo lošiji od onog u Londonu ili Berlinu. Ali kada dođe zima, kada ljudi sagore više goriva i slojevi toplog gradskog vazduha zarobe toksine u blizini zemlje, grad je zagušen pokrivačima smoga za koji su vetrovi preslabi da ga izbace“, ističe autor, a ima i sagovornike koji mu dočaravaju život u takvim uslovima.

„Imam astmu i to me ubija. Nije smog, čoveče, to je crna magla“, objasnio mu je Dejan (40), grafiti umetnik.

„Nemate dovoljno vazduha i ima miris ulja. Ljudi s astmom i kardiovaskularnim problemima obično imaju velike probleme tih dana“ – kaže farmaceutkinja Jelena (48).

Pročitajte još:

Pominje se i studija koju je ove godine finansiralo Ministarstvo nauke, a koja je analizirala podatke o zagađenju za letnje mesece i procenila da su sitne čestice odgovorne za svaki peti moždani udar, svaki četvrti slučaj ishemijske bolesti srca i jedan od 11 slučajeva raka pluća.

„Pre nego što izađem iz kreveta, proveravam aplikaciju za zagađenje vazduha“, kaže Aleksandra Tomanić, direktorka neprofitnog Evropskog fonda za Balkan. Ako je nivo upozorenja narandžast, ona otvara prozor. Ako je crvena ili ljubičasta, ona čeka – ponekad i po ceo dan. „To se bukvalno oseća fizički“, kaže Tomanić. „A kada ga osetite u grlu, možete zamisliti stanje svojih pluća.“

Onda se prelazi na uzroke – koji su nekom sa strane još očigledniji nego nama.

Elektrane, stare peći, stara vozila, divlje deponije…

„Kao i mnoge prestonice republika koje su činile Jugoslaviju, Beograd se napaja iz zastarelih elektrana koje sagorevaju lignit, posebno prljavu vrstu uglja. U 2016. godini, 16 elektrana na ugalj na zapadnom Balkanu emitovale su više sumpor-dioksida od flote EU od 250 elektrana, prema izveštaju neprofitne Alijanse za zdravlje i životnu sredinu. Najveće zagađenje u Beogradu zabeleženo je u Obrenovcu, opštini udaljenoj 25 km od centra u kojoj se nalazi najveći deo kompleksa termoelektrane Nikola Tesla. U 2019, njegov vazduh je sadržao nivoe finih čestica poznatih kao PM2,5 koje su bile pet puta iznad granica koje je postavila Svetska zdravstvena organizacija“, pokazala je analiza Guardiana.

„Dodatak problemu su kuće koje prokišnjavaju sa starim pećima koje sagorevaju prljavo gorivo. Većina zgrada u Srbiji izgrađena je pre više od 50 godina, često sa lošom izolacijom, dok se više od 60% grejanja u zemlji obezbeđuje na drva i ugalj. Rezultat, zimi, je izbor između boravka kod kuće ili udisanja vazduha koji ubija.“

„Sa mosta na Dunavu, jednog popodneva u avgustu, u gužvi u saobraćaju tokom špica može se videti i namirisati celogodišnji uzrok lošeg vazduha u Beogradu. Stari autobusi rade u praznom hodu sa svojim motorima pored kolona automobila, od kojih bi neki pali na testovima emisija u EU. Među starijim vozilima su moderni, ali glomazni SUV-ovi koji sagorevaju velike količine goriva.“

„Ispod, na manje od tri kilometra od Trga republike u centru Beograda, gomile smeća su nagomilane pored puta kod nekadašnje zvanične deponije, a sada neformalnog naselja u kojem ljudi ponekad spaljuju plastični otpad. U nekim slučajevima, smeće je sredstvo za one koji ne mogu da priušte drva. U drugim slučajevima, požari su podmetnuti da bi se topili kablovi i izvlačili metali za prodaju na tržištu starog otpada.“

Političari treba da budu uznemireni stalno

Grad je, navodi se, napredovao u nekim oblastima. Poslednjih decenija Beograd je proširio svoju mrežu daljinskog grejanja i iščupao više od 1.000 kotlova, a takođe je prestao da gori ugalj u nekim velikim javnim zgradama.

„Poboljšanja se dešavaju, ali to nije dovoljno“, kaže Elizabet Paunović, doktorka u penziji koja je vodila Evropski centar za životnu sredinu i zdravlje SZO. „Da, imamo dobre primere, ali to su izuzeci – to zaista mora da postane praksa. Ljudi i političari zaboravljaju da vazduh u Beogradu nije pretnja samo zimi. Tek kada zagađenje dostigne vrhunac političari su uznemireni. A treba da budu uznemireni 24 sata dnevno, 365 dana u godini“.

Srbija je, navodi se, prošle godine usvojila akcioni plan od 2,6 milijardi evra za smanjenje zagađenja vazduha tokom decenije. Uključuje mere za čišćenje fabrika i ubrzanje povlačenja starih automobila, bojlera i peći, pipše Guardian. Ipak, napominje, kritičari kažu da nema dovoljno političke volje da se vazduh brzo očisti i navodi primer Milenka Jovanovića, koji je otpušten iz Agencije za zaštitu životne sredine Srbije 2020. godine, koji kaže da je ostao bez posla zbog prigovora na odluku o podizanju praga na kojem se zagađenje vazduha naziva opasnim.

Dobrica Veselinović, iz Zeleno-levog fronta, rekao je za „Guardian“ da se predlozi za čišćenje vazduha odbijaju jer se loš vazduh doživljava kao „posledica ekonomskog rasta“. Odatle i naslov kojem stranci verovatno ne mogu da se načude, a nama je sve jasno.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare