Vrlo su neobične.

Bogato kulturno-istorijsko nasleđe je ono čime naša zemlja i te kako može da se diči. Posebno mesto u svemu imaju pravoslavne svetinje, a među njima skrivene crkvice. Do njih možda nije lako doći jer su neke od njih, recimo, u pećini, ali svakako vredi videti ih, bilo da ste vernik ili ne.

Kađenica

Kađenica je zbeg-crkva koja se nalazi uz desnu obalu Zapadne Morave, u jednoj od pećina Ovčarsko-kablarske klisure. Površine je oko 50 m² sa nekoliko manjih udubljenja, dok je glavna dvorana u pećini sakralno-spomenički prostor.

Priča o ovoj neobičnoj crkvici kaže da se za vreme Hadži Prodanove bune u pećinu sakrio narod od Turaka. Međutim, Turci su otkrili zbeg i na ulaz pećine nagomilali grmlje i slamu i zapalili vatru, tako da su se svi u pećini ugušili. Pošto se narod ugušio dimom (kadom), od tog događaja pećina je dobila ime Kađenica. Kosti ubijenih u pećini su ležale tako do 1936. godine kada su, na zalaganje tadašnjeg vladike žičkog Nikolaja Velimirovića, sahranjene u dva kamena sarkofaga.

Prilaz pećini je uređen pred početak Drugog svetskog rata, a ponovno uređenje pećine i pristupa do nje je izvršeno 1991. godine.

Kađenica je pod upravom manastira Preobraženje.

Rsovačka crkva

Pećinska Crkva Svetih Petra i Pavla nalazi se pored sela Rsovci na Staroj planini u pećini brda Kalik, 22 kilometara od Pirota. Podignuta je u 13. veku.

Ova crkva je po mnogo čemu jedinstvena, pre svega, jer je smeštena u samoj pećini, a i jer se na severnom zidu ovog svetilišta nalazi freska Isusa Hrista, jedinstvena u hrišćanstvu, poznatija i pod imenom Isus Mladenac. Zanimljivo je to što je tu Isus oslikan kao mlad i ćelav, a na osnovu stila i boja može se reći da freska potiče iz sredine ili druge polovine 13. veka. Veruje se da je ova crkva oslikana kada je u Lazarevu Srbiju dospeo veliki broj isposnika iz predela Sinaja.

Do ove isposnice se nekada stizalo veoma teško jedva prohodnom stazom i sa ulaganjem ogromnog napora. Renoviranje ove pristupne stazice finansirala je Svetska turistička agencija jer je crkva svrstana u istorijske retkosti.

Pročitajte još:

Savinje

Savinje, odnosno Crkva Svetog Save, nalazi se u stenama planine Kablar, u pećini. Do ove svetinje se dolazi uskom strmom stazom, peške. Pripada Ovčarsko-kablarskim manastirima, poznatim kao mala Sveta gora.

Predanje kaže da je ova pećina bila isposnica Svetog Save, koji je svojom molitvom učinio da iz pukotine u steni potekne voda koju je on blagoslovio kao lekovitu. Godine 1938. u pećini je podignuta crkva koja je zbog rata osveštana tek 1966. godine.

Crkva Svetog Ilije na Gradini

U klisuri reke Moravice, na nadmorskoj visini od 653 metra i na strmoj steni nalazi se jedna od najmanjih skrivenih crkvica u Srbiji. Smeštena na stenovitom vrhu uzvišenja Gradina, između mesta Prilike i Dobrače, južno od Arilja, nalazi se Crkva Svetog Ilije.

Osmanlije su je u nekoliko navrata spaljivale, nakon čega je iznova obnavljana, poslednji put 1811. godine.

Prema mišljenju Feliksa Kanica, austrougarskog putopisca, arheologa i etnologa, crkvica je podignuta ostacima stražarske kule iz doba Rimljana, a na postojanje utvrđenja na tom mestu ukazuje i sam naziv Gradina, kako se obično nazivaju ruševine starih utvrđenja čija su se imena izgubila tokom vekova.

Narodna predanja o postanku crkve navode da je prvobitno podignuta na drugom mestu. Jedno od njih navodi da je crkvica iz Prilika pred Osmanlijama odletela na vrh Gradine, dok drugo govori da je Bog pomogao lokalnim Srbima da je prenesu na njeno današnje mesto.

Crkva brvnara u Kućanima

Crkva brvnara u Kućanima, mestu u opštini Nova Varoš, podignuta je tokom prve polovine 18. veka i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

Nalazi se na južnim obroncima Zlatibora i dosta je udaljena od svih većih saobraćajnica. Posvećena je Hristovom Vaznesenju. Ova brvnara minijaturnih razmera (12 m2) podignuta je najverovatnije u prošlom veku, iako se često datuje u 18. vek zbog sačuvanih carskih dveri, dela Simeona Lazovića.

Na čistini, ali ušuškana i skrivena među borovima, ova građevina je bez temelja, načinjena od borovih talpi, a krov je prekriven šindrom.

Za ovu crkvicu u u zaseoku Peta veruje se da je bila jedna od retkih koja nije uništena tokom turske vladavine, ali i da je jedna od najmanjih u našoj zemlji.

Jedna od legendi koje prate ovu crkvu kaže da su vile i neke natprirodne sile za noć prenele brvnaru sa nepoznatog mesta na ono na kome se nalazi danas. A kako je to bilo imanje nekog turskog age, začuđen celokupnom situacijom, nije dozvolio da ta crkvica bude spaljena, što nije bio slučaj sa ostalim bogomaljama tokom turske vladavine.
Od 1982. godine crkva brvnara u Kućanima je upisana u registar Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo, a potom i u centralni registar. Od 1979. godine je okarakterisana kao Spomenik kulture od velikog značaja.

Crkva brvnara u Peti je posvećena prazniku rođenja Presvete Bogorodice.