Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog Andreja Prvozvanog, prvog sledbenika i prvog apostola Hristovog.
Andrej Prvozvani je poznat kao ličnost Novog zaveta, koga je sam Isus Hrist prvoga pozvao da bude njegov učenik i apostol. Bio je stariji brat Svetog apostola Petra i učenik Svetog Jovana Krstitelja.
Andrej je apostol Carigrada i Rusije, patron ruskog carstva i doma Romanovih, Kao svog zaštitnika proslavlja ga i Kraljevski dvor Karađorđevića.
Rođen je u mestu Vitsaida oko 6 godine pre nove ere. Bio je ribar po zanimanju. Najpre je bio učenik svetog Jovana Krstitelja. Pošto je Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista i pozvao svoje učenike da slede Hrista rečima: „Gle, jagnje Božje“, Andrej je bio jedan od prvih koji je to učinio, piše Vikipedija.
Jevanđelje je propovedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gde je stradao. Svojim čudesnim moćima iscelio je mnoge bolesne, među kojima i ženu carskog namesnika u gradu Patri, koju je podigao iz postelje, nakon čega je ona prihvatila hrišćansku veru. To je izazvalo gnev namesnika Eteata, koji je naredio da se Sveti Andrej razapne na krst i izbode kopljima, što je i učinjeno. Ali ni tada nije odustao sveti Andrej, već je tako ranjen i izmučen i sa krsta delio narodu korisne pouke, propovedavši veru hrišćansku, moleći se Bogu sve do smrti.
Delovi njegovih moštiju nalaze se u Carigradu, Rimu, Moskvi i Grčkoj. Kako je za života isceljivao uboge i bolesne, tako su i njegove čudotvorne mošti mnogima pomogle. Po krstu na kojem je razapet, i danas se kosi krst zove Andrejin, navodi RTS.
Prema narodnim verovanjima, sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. Sa njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su mečkari slavili Andrijevdan, verujući da ovaj svetac kroti medvede kao pse, a da svetom putuje jašući na ovoj zveri.
Uoči Andrejevog dana, kuvao se kukuruz za medvede, ili poseban kolač – mečkina pobojnica, kojim se tobože zavezivala čeljust medvedu, da ne kolje stoku. U istočnoj Srbiji dan svetog Andreje naziva se i Mečkin dan, piše Stil Kurir.
Po planinskim selima običaj je da mečkinu pobojnicu, deca rano odnesu na „mečkina mesta“, da medvedi ne kolju stoku. Veruje se da na taj dan medvedi ne čine štetu i ne diraju ljude, i da zato tada ne valja ići u lov na njih.
Na ovaj dan valja se i jesti kukuruz, a tu su i mnoge zabrane: u Šumadiji se ne štavi koža, niti se bilo šta sa njom radi, a u Homolju ne radi se ništa sa odećom da je mečke ne bi pocepale. Zbog toga ni danas, u „moderna vremena“ ne bi trebalo prati, peglati, ušivati, niti raditi bilo šta sa odećom.
Vodeničari skupljaju priloge u brašnu, od koga prave „hleb za mečku“, za koji tvrde da ostaje svež godinu dana.