Za razliku od Arsena, ja sam bio boem: Šta krije legat Milutina Dedića

- Radim više nego bi trebalo. Rad, rad, rad… Volim ja i relaksaciju i sve ono što život pruža, ali ne mogu zamisliti dan bez rada. Ali govorim o smislenom radu iza kojeg nešto ostaje - pričao je slikar, istoričar umetnosti, erudita i boem Milutin Dedić.I toliko je radio do poslednjeg trena da je iza sebe ostavio deset hiljada stranica dnevnika ispunjenih zapisima, četiri hiljade portreta i tri hiljade crteža. Na svakoj strani dnevnika ređaju se upečatljivi komentari i beleške, ali i još upečatljiviji crteži. Dedić je nacrtao i ispisao ne samo ceo svoj život, već čitav svet srpske kulture poslednjih pedesetak godina. U Dedićevim zapisima ili crtežima i slikama ređaju se ličnosti, događaji, zdanja, spomenici, prirodne lepote...

Srbija, ali i region "uslikani" okom i čarobnom olovkom ili četkicom umetnika i boema, pride prelomljena kroz njegovu tananu dušu, subjektivnu prizmu estetike, ljubavi i shvatanja sveta, postojanja koja vanredno obogaćuje sve što se posmatra.Osim ovog ogromnog pisanog i naslikanog blaga Dedić je bio vlasnik vredne kolekcije davno patiniranih ključeva starih i po više vekova, na stotine i stotine knjiga, silnih nagrada i diploma, ali i venecijanske komode iz 18. veka…

I sve to krije legat velikog umetnika, koji je preminuo u martu 2021. u 86. godini.Legat akademskog slikara, istoričara umetnosti i putopisca Milutina Dedića darivan je Domu legata Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat. A darodavci legata su Dedićevi sinovi Filip i Luka, koji su poklonili i pedesetak umetnikovih slika na kojima je glavni motiv vodenica, kao i antičku posudu sa skamenjenim naslagama hrane starim na hiljade godina…

Milutin Dedić, inače rođeni brat kantautora Arsena Dedića, život je posvetio oslikavanju Hilandara i srpskih manastira, kao i našem zaboravljenom etno-nasleđu, podsećaju iz Adligata, novog doma umetnikove bogate zbirke.

Za života je dvadesetak puta posetio manastir Hilandar, koji mu je bio inspiracija za više od 500 crteža i slika na kojima je glavni motiv Sveta gora. Često je slikao i okeansku pučinu, spomenike i krajolike u Srbiji, rodnom Šibeniku, širom Dalmacije i nekadašnje Jugoslavije.Tokom bogate karijere Milutin Dedić izlagao je u zemlji i inostranstvu i učestvovao na više od 30 slikarskih kolonija. Sastavio je 40 ukoričenih knjiga sa dnevničkim i drugim zapisima, crtežima i portretima. Autor je i brojnih putopisa, knjiga, kolumni, ali i 160 emisija "Enciklopedije za radoznale" koja se emitovala na RTS-u.

Milutin Dedić rođen je u Šibeniku 1935. godine. Imao je sreću, kako je govorio, da je rođen i stasao u porodici Dedića. Otac mu je bio Srbin, a majka Hrvatica, pričao je, s ponosom ističući da je odrastao u multikulturalnoj sredini.Isticao je da ga rad, i kada je bio duboko zagazio u devetu deceniju, održavao u životu. A radne navike stekao je, kao i njegov tri godine mlađi brat Arsen Dedić, još u mladosti od oca koji je bio, kako je isticao, radoholičar.

Kada je bio u vojsci u Zadru, upoznaje Gojka Subotića, istoričara umetnosti i kasnije akademika SANU, koji ga ohrabruje da se posveti slikarstvu. I Milutin Dedić 1957. godine dolazi u Beograd, gde upisuje Istoriju umetnosti i to, što je kuriozitet, bez završene osnovne škole.Živeo je u svojim prvim danima u Beogradu gde je stigao. Između ostalog, i u barakama sa Albancima koji su bili radnici građevinari. "U najgorim rupama", svedočio je, uz opasku kako se njegov i Arsenov životni put prilično razlikuju:- Kod njega je sve išlo regularno i planski, a kod mene boemski - priznao je jednom.

Samo za prvih nekoliko godina studentskog života u Beogradu Dedić je promenio čak 15 stanova, i ostavio zapise i crteže o podstanarskom životu, ali i srpskoj kulturnoj baštini. Krajputaši su mu bili omiljena inspiracija, a Skadarlija najdraži dom.

Arsen Dedić, koji je preminuo 2015, još kao mladić napisao mu je odu koju je naslovio "Moj brat".U tim stihovima Arsen peva kako kad se "u ljetno veče sastane klapa pred gostionom uz balote i vino i karte toliko stvari iz dosade se priča, al’ sve se svrši na razgovor o njemu, njegovom bratu". Podseća Arsen slušaoce kako se "nagađalo svašta kada je bez riječi ostavio kuću i luku", kako "sumnjaju neki i danas da je pjesnik al’ svi se slažu da je bio na svoju ruku" i još peva:"Ko zna gdje si, na kojem od mora; ko zna gdje si, na kojem od kopna; da li sam ili negdje ko i mi imaš dom; uvijek voljan da daš sve ni za šta..."https://www.youtube.com/watch?v=AwJ2bt6s0bk&t=36sBonus video: Glas, dirka, bas

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=glasdirkabasfeelslikehome-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="3641576"]