Osim mnogo toga pisanog i naslikanog umetnik Milutin Dedić, koga je rođeni brat Arsen opevao još u mladosti, bio je vlasnik vredne kolekcije ključeva starih i po više vekova, na stotine i stotine knjiga, silnih nagrada i diploma, ali i venecijanske komode iz 18. veka.
– Radim više nego bi trebalo. Rad, rad, rad… Volim ja i relaksaciju i sve ono što život pruža, ali ne mogu zamisliti dan bez rada. Ali govorim o smislenom radu iza kojeg nešto ostaje – pričao je slikar, istoričar umetnosti, erudita i boem Milutin Dedić.
I toliko je radio do poslednjeg trena da je iza sebe ostavio deset hiljada stranica dnevnika ispunjenih zapisima, četiri hiljade portreta i tri hiljade crteža. Na svakoj strani dnevnika ređaju se upečatljivi komentari i beleške, ali i još upečatljiviji crteži.
Dedić je nacrtao i ispisao ne samo ceo svoj život, već čitav svet srpske kulture poslednjih pedesetak godina.
U Dedićevim zapisima ili crtežima i slikama ređaju se ličnosti, događaji, zdanja, spomenici, prirodne lepote…
Srbija, ali i region „uslikani“ okom i čarobnom olovkom ili četkicom umetnika i boema, pride prelomljena kroz njegovu tananu dušu, subjektivnu prizmu estetike, ljubavi i shvatanja sveta, postojanja koja vanredno obogaćuje sve što se posmatra.
Osim ovog ogromnog pisanog i naslikanog blaga Dedić je bio vlasnik vredne kolekcije davno patiniranih ključeva starih i po više vekova, na stotine i stotine knjiga, silnih nagrada i diploma, ali i venecijanske komode iz 18. veka…
I sve to krije legat velikog umetnika, koji je preminuo u martu 2021. u 86. godini.
Legat akademskog slikara, istoričara umetnosti i putopisca Milutina Dedića darivan je Domu legata Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat. A darodavci legata su Dedićevi sinovi Filip i Luka, koji su poklonili i pedesetak umetnikovih slika na kojima je glavni motiv vodenica, kao i antičku posudu sa skamenjenim naslagama hrane starim na hiljade godina…
Milutin Dedić, inače rođeni brat kantautora Arsena Dedića, život je posvetio oslikavanju Hilandara i srpskih manastira, kao i našem zaboravljenom etno-nasleđu, podsećaju iz Adligata, novog doma umetnikove bogate zbirke.
Za života je dvadesetak puta posetio manastir Hilandar, koji mu je bio inspiracija za više od 500 crteža i slika na kojima je glavni motiv Sveta gora. Često je slikao i okeansku pučinu, spomenike i krajolike u Srbiji, rodnom Šibeniku, širom Dalmacije i nekadašnje Jugoslavije.
Tokom bogate karijere Milutin Dedić izlagao je u zemlji i inostranstvu i učestvovao na više od 30 slikarskih kolonija. Sastavio je 40 ukoričenih knjiga sa dnevničkim i drugim zapisima, crtežima i portretima. Autor je i brojnih putopisa, knjiga, kolumni, ali i 160 emisija „Enciklopedije za radoznale“ koja se emitovala na RTS-u.
Milutin Dedić rođen je u Šibeniku 1935. godine. Imao je sreću, kako je govorio, da je rođen i stasao u porodici Dedića. Otac mu je bio Srbin, a majka Hrvatica, pričao je, s ponosom ističući da je odrastao u multikulturalnoj sredini.
Isticao je da ga rad, i kada je bio duboko zagazio u devetu deceniju, održavao u životu. A radne navike stekao je, kao i njegov tri godine mlađi brat Arsen Dedić, još u mladosti od oca koji je bio, kako je isticao, radoholičar.
Kada je bio u vojsci u Zadru, upoznaje Gojka Subotića, istoričara umetnosti i kasnije akademika SANU, koji ga ohrabruje da se posveti slikarstvu. I Milutin Dedić 1957. godine dolazi u Beograd, gde upisuje Istoriju umetnosti i to, što je kuriozitet, bez završene osnovne škole.
Živeo je u svojim prvim danima u Beogradu gde je stigao. Između ostalog, i u barakama sa Albancima koji su bili radnici građevinari.
„U najgorim rupama“, svedočio je, uz opasku kako se njegov i Arsenov životni put prilično razlikuju:
– Kod njega je sve išlo regularno i planski, a kod mene boemski – priznao je jednom.
Samo za prvih nekoliko godina studentskog života u Beogradu Dedić je promenio čak 15 stanova, i ostavio zapise i crteže o podstanarskom životu, ali i srpskoj kulturnoj baštini. Krajputaši su mu bili omiljena inspiracija, a Skadarlija najdraži dom.
Arsen Dedić, koji je preminuo 2015, još kao mladić napisao mu je odu koju je naslovio „Moj brat“.
U tim stihovima Arsen peva kako kad se „u ljetno veče sastane klapa pred gostionom uz balote i vino i karte toliko stvari iz dosade se priča, al’ sve se svrši na razgovor o njemu, njegovom bratu“.
Podseća Arsen slušaoce kako se „nagađalo svašta kada je bez riječi ostavio kuću i luku“, kako „sumnjaju neki i danas da je pjesnik al’ svi se slažu da je bio na svoju ruku“ i još peva:
„Ko zna gdje si, na kojem od mora; ko zna gdje si, na kojem od kopna; da li sam ili negdje ko i mi imaš dom; uvijek voljan da daš sve ni za šta…“
Bonus video: Glas, dirka, bas
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Ostavi prvi komentar