To su naši geni(ji) - velikani koje svojataju Srbi i Hrvati

"Amerikanci pišu o Hrvatu kojeg slavi cijeli svijet, a kod nas je zaboravljen" naslov je teksta o Milutinu Milankoviću objavljenog 21. maja u zagrebačkom "Večernjem listu". Nakon ovog napisa usledila je oštra reakcija Srpske akademije nauka, čiji je Milanković bio član i potpredsednik u tri mandata, počevši od 1948. godine. Milankovićeva rodna kuća u Dalju, obnovljena je 2007. na zajedničku inicijativu tadašnjih vlasti u Hrvarskoj i Srbiji, ali naučnik najpoznatiji po teoriji klimatskih promena, predlogu za reformu julijanskog kalendara (takozvanom Milankovićevom kalendaru), ali i uvođenju armiranog betona u građevinsku praksu u poslednje vreme postao jedno od imena kojim se ponose i Hrvatska i Srbija, s tim što ga u Hrvarskoj zovu Hrvatom i hrvatskim znanstvenikom, napominjući da je rođen i po svojoj želji sahranjen u Dalju, a u Srbiji se njime ponose kao "najcitiranijim srpskim naučnikom” i "prvim srpskim doktorom tehničkih nauka", ističući njegovu karijeru i naučne domete koje je postigao na Beogradskom univerzitetu i podsećajući da mu nije postavljena bista uz ostale znamenite ličnosti ispred gimnazije u Osijeku koju je pohađao "zato što je Srbin".Naučnik svetskog glasa rođen je 1879. u tadašnjoj Austrougarskoj, a preminuo je 1958. u Jugoslaviji.Iz Izvršnog odbora SANU saopštili su da "sa nevericom i ogorčenjem" prate svojatanje srpskih naučnika i umetnika, da su činjenice za takav potez neprihvatljive, a da je slučaj sa Milankovićem tek poslednji u nizu. Povodom napisa u "Večernjem listu", u emisiji "Probudi se" na televiziji Nova S govorili Slavko Maksimović, predsednik Udruženja "Milutin Milanković” u Beogradu i Đorđe Nešić, upravnik Znanstvenog i kulturnog centra "Milutin Milanković" u Dalju.https://www.youtube.com/watch?v=g6rRMvC1je0&t=632sUpitan šta je sporno u napisu zagrebačkog lista, Maksimović, čije je udruženje takođe reagovalo tim povodom, rekao je: "Sama činjenica. Milutin Milanković je srpski naučnik, rođen kao Srbin, sve je stvorio u Srbiji i svetska nauka ga priznaje kao srpskog naučnika".- Hrvati već neko vreme pokušavaju da prisvoje srpske velikane, kao što su prisvojili Boškovića, kao što pokušavaju Teslu, i na kraju žele i Milankovića. To su ljudi koji koji su obeležili svetsku civilizaciju i svako želi da ih ima u svom gnezdu - kazao je Maksimović.Međutim, na pitanje da li je Milanković i u Srbiji bio zaboravljen, Maksimović je odgovorio potvrdno, tumačeći to rečima da je "Milanković bio 50 godina ispred svog vremena".- Postoje i u srpskom narodu neke priče o njemu koje nisu tačne. Mi i kroz naš rad pokušavamo da dokažemo da je Milanković bio veliki naučnik, veliki patriota i veliki Srbin. Njemu se spočitava da je bio na neki način državni neprijatelj. Postoji dokument koji je netačan, a pokazuje da je jedino dobar kao naučnik, ali da nije društveno prihvatljiv - kazao je Maksimović i dodao da je to zato "što nema muzeja, nema arhiva, njegova arhiva je rasuta po svetu i mestima gde je radio i živeo, i ne postoji zadužbina".Đorđe Nešić na to kaže da je u Hrvatskoj Milanković malo poznat.- Milanković se ne pominje u školskom sistemu Hrvatske, pominje se jedino u užim naučnim krugovima. Nijedan istaknuti naučnik ne bavi se Milankovićem i za Milankovića se čuje upravo u ovakvim situacijama, kada je u pitanju provokacija jednog hrvatskog desničarskog lista i to ne prvi put. Ovo je drugi put da se to dešava. Na ovakve provokacije ne treba da reaguje SANU ili udruženje, nego novinari. Provokacija je očigledno smišljena. Imali su uvid u tekst koji je izašao u američkom časopisu u kom prva rečenica glasi: "Briljantni srpski naučnik Milutin Milanković", a urednik je stavio ne hrvatski naučnik, nego da se radi o Hrvatu - kaže Nešić i dodaje da "Milankovića, koji je rođen u Dalju, ne možemo zvati hrvatskim naučnikom po istoj analogiji po kojoj bana Jelačića, koji je rođen u Petrovaradinu, ne možemo zvati srpskom značajnom ličnošću".Nešić ocenjuje da se takve stvari dešavaju, "i dešavaće se", uoči izbora.Maksimović je dodao i da su u Hrvatskoj počeli pre dvadesetak godina da "prevode Milankovićeva dela na hrvatski" i podsetio da se ove godine obeležava vek od objavljivanja Milankovićeve knjige teorije o klimatskim promenama, a da "Milanković još nije državni projekat" poput Tesle, da su deceniju "vodili bitku da se postavi spomenik Milankoviću" i pet godina "vode bitku da bude otvoren muzej".Nikola Tesla najčešće predmet sporenjaI Nikola Tesla, koji ima svoj muzej u Beogradu, a u Zagrebu se Muzej tehnike zove njegovim imenom, bio je nedavno po ko zna koji put predmet sličnog spora. Nakon što je na internet prezentaciji EU objavljeno da je Tesla Hrvat, iz srpskih ministarstava spoljnih poslova i kulture zvanično je zatražena izmena teksta i to je urađeno.Teslina pripadnost bila je i predmet spora godinu ranije između hrvatske ministarke kulture Nine Obuljen Koržinek i srpskog ministra kulture Vladana Vukosavljevića. Odgovarajući na njen stav da "Hrvarska ne negira Teslino poreklo, ali da Srbija prisvaja tuđe", Vukosavljević je tada pozvao svoju koleginicu "da se okrene činjenicama, a ne mitovima" i da "se upozna sa biografijama i radom Ruđera Boškovića, Ivana Gundulića, Petra Preradovića, Vlahe Bukovca, Ive Vojnovića, Matije Bana, Marka Murata, Valtazara Bogišića, Antuna Matije Reljkovića i mnogih drugih".Ruđer Bošković i dubrovački pesniciRuđer Bošković takođe je povremeno predmet sporenja između Hrvatske i Srbije. Neki naučnici u Srbiji smatraju da je renesansno široka figura po svom radu nesumnjivi deo srpske kulture, pozivajući se na njegovo poreklo sa očeve strane iz okoline Trebinja. Njegov spomenik stoji u parku na Studentskom trgu zajedno sa spomenikom Dositeju Obradoviću, a jedan institut imenovan je po njemu.

Drugi su ipak oprezniji, poput predsednika Odbora SANU za dinamiku klimatskog sistema zemlje i delo Milutina Milankovića Fedora Mesingera, koji oko Milankovićeve pripadnosti nema nikakvih dilema, ali navodi da je priča oko Boškovićevog porekla "vrlo komplikovana".  Osim toga, pojedini istoričari sa obe strane navode da je Bošković bliži porodici svoje majke poreklom iz Milana, nego očevoj iz Popova polja.Međutim, Institut Ruđer Bošković i spomenik ovom polihistoru postoje i u Zagrebu, a većina istoričara i brojni mediji, uz obrazloženje da se izjašnjavao kao katolik, nedvosmisleno ga smatraju "najsvestranijim hrvatskim znanstvenikom svih vremena i pretečom Ajnštajna".Ubrzo nakon "premeravanja" kome Tesla više pripada, predmet spora proletos ponovo bili dubrovački književnici Marin Držić, Dživo Gundulić i još neki dubrovački pesnici, nakon što su Držićeva dela nedavno objavljena u ediciji "Deset vekova srpske književnosti".Govoreći o ovim književnicima i najnovijem sporu na relaciji Matica hrvatska - Matica srpska, pisac Miljenko Jergović je rekao za portal Nova.rs da Držić tako "nije ni hrvatski ni srpski". On je ocenio tada da su elite u obe zemlje daleko od toga da prihvate mogućnost "dvojnih, trojnih i višestrukih pripadnosti", što je inače "opšteprihvaćeno i moderno". "Samim tim, opet nažalost, Tesla nije ni srpski, ni hrvatski, kao što ni Držić nije ni hrvatski ni srpski".Andrić, Marinković i DesnicaBilo je i pokušaja svojatanja pisaca Ive Andrića, Ranka Marinkovića i Vladana Desnice, pogotovu krajem osamdesetih i tokom devedesetih godina, a povremeno i kasnije. U polemike oko ovih pisaca uključeni su i dokumenti prema kojima je Andrić za sebe govorio da je "srpski pisac", činjenica da je usvojio ekavicu u svojim delima i da je bio član Srpke kraljevske akademije nauka i potom SANU."Ivo Andrić je od prvih javnih istupa, pa sve do smrti, bio dosljedan Jugoslaven, ili, kako bi to Gavrilo Princip rekao na svom suđenju, Srbohrvat. Samo što biti Jugoslaven nije isto značilo 1911. i 1975, a pogotovu nije značilo ono što znači danas. Svoje književno djelo Andrić je, živjevši uglavnom u Beogradu, stvarao i stvorio unutar srpske književnosti i beogradskoga kulturnog i književnog života. Bilo bi najispravnije reći da je on jugoslavenski pisac unutar srpske književnosti", napisao je Miljenko Jergović prošle godine, kada se ponovo poteglo pitanje čiji je "naš nobelovac".Polemika oko porekla Ranka Marinkovića bilo je znatno manje, jer se autor "Kiklopa", "Glorije" i "Ruku" izjašnjavao kao "Hrvat pravoslavne vere". Međutim, predmet sporenja povremeno je i pitanje da li njegova dela, pored osim hrvatskoj, pripadaju i srpskoj kulturnoj baštini.

O precima Vladana Desnice, potomka vođe kotarskih uskoka iz 17. veka Stojana Jankovića, postoji dovoljno dokumenata da podaci o njegovom poreklu nisu sporni, ali se i tu otvaralo pitanje čijem korpusu književnosti pripada autor "Proljeća Ivana Galeba" i "Zimskog ljetovanja".Odgovor na to je dao profesor književnosti i pisac Mihajlo Pantić u tekstu objavljenom u "Vremenu" o stogodišnjici rođenja velikog pisca, govoreći o Desničinoj "famoznoj dvojnoj pripadnosti", odnosno „neupitnosti njegove poetičke pozicije i njegovog pre svega artističkog značaja, podjednako u srpskoj i u hrvatskoj književnosti, koje su ga prihvatale polako, kako već u sličnim pričama biva, i sa nesporazumima i sa otporima (kakvo li je to kardinalno slepilo učinilo da "Proljeća Ivana Galeba" svojevremeno ne dobiju Ninovu nagradu), podsećaju nas na još jednu književnoistorijsku i aksiološku činjenicu bez koje nije moguće razumeti književnost prošlog, jugoslovenskog veka, a bojim se, u velikoj meri to nije moguće ni danas, kada je na delu iracionalni partikularizam unutar ako ne jednog integralnog jezičkog prostora, a ono bar prostora na kojem svi razumeju taj jezik. Kada se, dakle, prisetimo kako se nekada, u vremenu kada je pisao i Vladan Desnica, postajalo veliki pisac, ne možemo ni zaobići ni zaboraviti činjenicu da je značaj nekog pisca određivao ne samo nacionalni nego upravo, i u presudnoj meri, nadnacionalni, južnoslovenski kulturni prostor“, napisao je Pantić.Pantić i dodao da su i Desnica, i Andrić, kao i mnogi drugi, "postali veliki pisci, i potvrđeni su kao takvi tek kada je vrednost njihovog dela prerasla uže nacionalne i jezičke okvire i kada je prepoznata i na jednoj i na drugoj strani".