Ulrich Alexander Boschwitz Foto:Courtesy of the Leo Baeck Institute.; promo

Usred noći uspešan jevrejski biznismen čuje kucanje na vratima svoga doma. Shvata da su mu nacisti "za vratom" i da mora da beži kako bi izvukao živu glavu. Ovako počinje roman "Putnik", koji je objavljen pre 83 godine, a tek danas je, posle toliko decenija, postao bestseler.

Više od 80 godina niko nije ni pomišljao na knjigu tragično preminulog pisca Ulriha Aleksandera Bošvica o progonu Jevreja u Nemačkoj. Međutim, delo iz 1938. godine ovih dana iznenada, ne samo da je „vaskrslo“, već je i među najčitanijim knjigama u Evropi i Velikoj Britaniji.

Ulrih Aleksander Bošvic napisao je 1938. godine roman „Putnik“ (The Passenger/Der Reisende) o Jevrejinu koji pokušava da pobegne od nacista. Roman je inspirisan njegovom burnom životnom pričom. Rođen 1915. u Berlinu, u porodici uspešnog jevrejskog biznismena koji gubi život u Prvom svetskom ratu dok mu je sin još u pelenama, Bošvic odrasta uz majku. Kreće očevim stopama, ali sve se menja sa usponom Trećeg rajha…

Ulrih Aleksander Bošvic Foto:Courtesy of the Leo Baeck Institute.

Bošvic je uspeo da napusti Nemačku i sa majkom pobegne u Norvešku 1935. godine. Potom se preselio u Francusku, a boravio je i u Belgiji, Švedskoj i Luksemburgu. Sa majkom je uoči izbijanja Drugog svetskog rata, 1939. godine došao u Veliku Britaniju. Međutim, uhapšeni su kao „neprijateljski strani državljani“. Osuđen, Bošvic biva najpre poslat na englesko ostrvo Man da bi potom, u skladu sa odlukom britanske Vlade bio „otpremljen“ u koncentracioni logor u Australiju, gde služi dvogodišnju kaznu.

Kada mu je bilo 27 godina, 1942. konačno je dočekao slobodu i ukrcao se na brod za Englesku. Međutim, brod je u Atlantskom okeanu potopila nemačka podmornica.

Ali, pre nego što ga je zadesila strašna sudbina, po prvom odlasku iz Berlina menja profesiju, rešivši da se okuša kao pisac. Svoj literarni debi „Menschen neben dem Leben“ objavio je 1937. godine u švedskom prevodu, a u njemu opisuje teške trenutke različitih porodica koje pokušavaju da se snađu tokom ekonomske krize koja je zadesila Nemačku nakon Prvog svetskog rata. I samo godinu dana kasnije, ovoga puta pod literarnim pseudonimom Džon Grej, piše drugi roman – „Putnik“.

I ta knjiga koja je osam decenija skupljala prašinu ponovo je, nenadano, otkrivena 2018. A posle reizdanja, prate je izvanredne kritike.

„Ovo je možda prva literarna zabeleška `Kristalne noći`. I ne samo da je reč o istorijski vrednom dokumentu, već je u pitanju roman koji zadovoljava i najprobranije ukuse“, zabeležio je „Vol strit džurnal“ o „Putniku“, dok u „Gardijanovom“ osvrtu na knjigu, između ostalog, stoji:

„Ovaj roman trebalo je pročitati onda kada je objavljen, a svakako ga treba pročitati danas, jer čitaocu pruža iz prve ruke svedočanstvo sumornosti i tame nacističke Nemačke“.

Davnašnji roman očigledno prija i čitaocima. „Putnik“ se nao pre neki dan na bestseler listi deset najčitanijih knjiga „Sandej tajmsa“, a za samo nedelju dana u Velikoj Britaniji prodat je u tiražu od gotovo 2.000 primeraka, javio je BBC.

Bošvic je „Putnika“ napisao tek koju nedelju nakon „Kristalne noći“, i danas simbola masovnog nasilja protiv Jevreja u Nemačkoj i Austriji. Podsetimo, „Kristalna noć“ odigrala se tokom dva dana, 9. i 10. novembra 1938. godine. Za tako kratko vreme nacističke paravojne formacije uspele su da „izvedu“ masovna ubistva Jevreja, da unište stotine sinagoga, hiljade jevrejskih stanova i prodavnica. A pritom je tokom „Kristalne noći“, poznate i kao „Novembarski pogrom“ čak 30.000 ljudi odvedeno u koncentracione logore.

Naslovna strana knjige „Putnik“ Ulriha Aleksandera Bošvica

Neverovatne su paralele između životne priče glavnog junaka – tog „putnika“ i autorove storije. Bošvic u knjizi donosi priču o jevrejskom biznismenu Otu van Silbermanu, koji kada čuje kucanje na vratima nacističkih vojnika, shvata da su mu „za vratom“ i da mora da beži. I sa suprugom panično pakuje sav svoj novac i dragocenosti, iskaču kroz prozor i uspevaju da se domognu železničke stanice. Ukrcavaju se na jedan, pa drugi, treći voz sa samo jednim ciljem – da zauvek napuste tlo Nemačke…

Knjiga je objavljena u Velikoj Britaniji, potom i Americi godinu dana nakon što ju je autor završio i to ne na nemačkom, već isključivo na engleskom. Međutim nije, kako podseća BBC, tada ostavila neki značajan trag.

I gotovo osam decenija kasnije urednika Petera Grafa, nakon što je reizdao još jednu staru knjigu sa sličnom temom, kontaktirala je autorova rođaka. I ona sama je bila iznenađena kada je u Nacionalnoj biblioteci u Frankfurtu naišla na originalni rukopis svoga ujaka iz 1938. godine. Predložila je Grafu da pogleda rukopis, a urednik je, čim ga je pročitao, „znao da je reč o važnom romanu“, precizirao je za BBC.

Uz male korekcije, originalne autorove beleške i prvi put na nemačkom jeziku ponovo je objavio roman. „Putnik“ je pre dva meseca objavljen najpre u Nemačkoj, a ubrzo i u još dvadesetak zemalja.

Iako je napisano pre toliko vremena, delo Bošvica, prema rečima urednika, i danas nosi snažnu poruku.

„Ako pogledate problem sa izbeglicama danas, shvatićete da ljudi baš i nisu radi da pomognu. I što je više izbeglica, to je manje nade za pomoć. Ovaj užasan obrazac se izgleda iznova ponavlja kroz istoriju”, istakao je Graf za britanski javni servis podsetivši kako gotovo nijedna zemlja nije htela da primi Jevreje nakon Novembarskog pogroma.

„Oni su bili u zamci. A ovaj roman zapravo opisuje svu obespravljenost do tada vrlo poštovanih građana. Svako ko pročita sudbinu Ota Silbermana razumeće mnogo toga o ljudskim vrednostima i kako odsustvo hrabrosti masa omogućava teror nad individualnim grupama“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar