Goran Čpajak Foto: Slavica Panić/Nova.rs

"Danas postoje različiti materijali, pa vajari uglavnom ne dotiču kamen. Međutim, moje opredeljenje je bilo baš mermer i kamen i to je materijal mog stvaralaštva, forme i priče koje želim da ispričam", kaže poznati vajar Goran Čpajak.

U užičkoj Gradskoj galeriji u toku je izložba skulptura Gorana Čpajka, vajara vernog kamenu, tradicionalnom materijalu u kome brusi svoje misli. U njegovom stvaralaštvu prepoznatljiva je nit koja ga veže za odrastanje u gradu Belog anđala. Forme koje i sada radi i traži su usko povezane sa odrastanjem u Prijepolju.

Izložba u užičkoj Gradskoj galeriji, koja je zbog epidemije otvorena godinu dana kasnije, odabir je iz tri poslednje faze Čpajkovog stvaralaštva u kamenu. Umetnički rad na mermeru zahteva puno strpljenja, a po mišljenju skulptora, ova izložba je kompromis između prostora, situacije i uslova u kojima se izlaže.

„Jutro“ Gorana Čpajka Foto: Slavica Panić/Nova.rs

„Danas postoje različiti materijali, pa vajari uglavnom ne dotiču kamen. Međutim, moje opredeljenje je bilo baš mermer i kamen i to je materijal mog stvaralaštva, forme i priče koje želim da ispričam. Tradicija je u mom stvaralaštvu posebno važna, ali ne da se prenosi u ikonografskom smislu, prenosom simbola i ikonografskih zapisa, već da se ima dublji odnos prema tradiciji, tako je koristim u izrazu. To je moj motiv i način rada, bez tradicije se gubi smisao postojanja, nikada se ne počinje od nule, uvek se nadograđuje. Klupko je, na primer, motiv iz detinjstva, namotaje u krug na klupku stvara svaka nova generacija – kaže Čpajak.

„Klupko“ Foto: Slavica Panić/Nova.rs

Vajar ističe izuzetnu važnost prijepoljskog detinjstva i odrastanja u svom stvaralaštvu, prožetom beskrajnim osećanjem slobode koje ga nosi kroz život.

„Mnoge zemlje sam proputovao, ali uvek nosim taj utisak rodnog kraja, a sa motivima sa kojima radim uvek postoji veza, bilo nekog detalja sa starog zida ili nekog drugog elementa iz perioda mog odrastanja“, ističe umetnik koji je izlagao na pet kontinenata i najveći deo umetničkog života proveo u vajarskoj meki, italijanskom gradiću Piestrasantu, koji se nalazi u blizini kamenoloma Karare, sa najčuvenijim mermerom na svetu.

„Zajednički život“ Foto: Slavica Panić/Nova.rs

U svojoj kritici, istoričarka umetnosti Olivera Vukotić kaže da je Goran Čpajak jedan od najistaknutijih vajara našeg vremena, umetnik kontinuiteta, koji stvara bez kolebanja, a da je zapitanost uvek prisutna, da je on umetnik koji ima jasnu i snažnu viziju. Produbljivanje ideja i likovno sazrevanje prati genezu njegovog stila, dok znalačka sinteza oblikovanoj misli daje apsolutnu punoću.

„On postupak podređuje ideji koja je saobražena tehničkim mogućnostima medija. Samosvojnost koja odlikuje skulpture i reljefe, može se ispratiti u osećaju harmonije, sklada i retko viđene likovne kulture koja nije samo vizuelni doživljaj, već psihološka kategorija. Njegov likovni jezik je sintetizovan, forme su geometrizovane a odnosi svedeni, jer u tom uprošćavanju odnosa koncentrisana je nesumljiva snaga delovanja. Monumentalni karakter dela se podjednakom snagom može ispratiti u radovima velikih, ali i kamernih dimenzija. Monumentalnost nije uslovljena pojedinačnim merama, već odnosom masa, što ističe njihovu koncentraciju i snagu“, zaključuje Olivera Vukotić.

Goran Čpajak rođen je u Prijepolju 1963.godine, kao najmlađe od šestoro dece, a umetnost kao poziv izabrali su on i stariji brat Đorđe.

Goran Čpajak kraj svojih „Belih tragova“ Foto: Slavica Panić/Nova.rs

Završio je srednju umetničku školu u Splitu, diplomirao na Fakultetu primenjenih umetnosti na Odseku za skulpturu 1988. a od tada je i član ULUS-a. Posle studija interesovanje za skulpturu u kamenu ga vodi u Pietrasantu, gradić koji zajedno s obližnjom Kararom, čini svetsku vajarsku prestonicu. Sredinom devedesetih radi na relaciji između Beograda i Italije. Kao vrlo mlad vajar pobeđivao je na velikim međunarodnim konkursima za skulpture. Imao je više od četrdeset samostalnih i grupnih izložbi na pet kontinenata i dobijao značajne međunarodne nagrade.

Njegove skulpture krase trgove i javne prostore mnogih gradova, deo su privatnih i javnih kolekcija širom sveta i teško ih je sve nabrojati, a isto važi i za priznanja kojima je ovenčan. Trenutno radi na Fakultetu primenjenih umetnosti kao redovan profesor na Odseku za primenjeno vajarstvo.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare