Veoma sam ponosan na svoj život i na svoju muzičku ostavštinu, kaže za Nova.rs čuveni hrvatski autor pop muzike.
Neno Belan i Fiumensi svoju slavljeničku turneju povodom 25 godina postojanja završili su prošlog vikenda velikim koncertom u Zagrebu, a predstojećim nastupima u Novom Sadu i Beogradu započinju novu sezonu svirki. U Beogradu će nastupiti večeras u klubu Zappa Baza kod Beton hale, dok će dan kasnije svirati u novosadskom Domu kulture. Na koncertima će ponuditi presek Belanovog rada, sa najvećim hitovima iz doba Đavola te kasnije bogate samostalne karijere.
– Sa Fiumensima sam od daleke 97. godine i sve vreme smo ista četvorka. Ona ista koja se prvi put popela na stage 1997. se penje i dalje, nitko nije otišao, niti je itko novi došao. Odnos u bendu je sličan odnosu u braku, s tim da ovdje nije u igri par, već u našem slučaju četiri individue, potpuno različite po svom psihološkom profilu. Umjetnost kompromisa, upravo tu leži tajna našeg uspjeha. Uz naravno, zajedničku ljubav i strast koju dijelimo prema muzici – kaže Neno Belan u razgovoru “Novu” dok priča o svojim drugarima sa kojima je proslavio 25 godina zajedničkog rada.
Publika u Srbiji uvek rado prima Belana i njegov bend. Zato nam često i dolaze. Ali jedan koncert je našem sagovorniku baš ostao u sećanju.
– Da, jesmo česti gosti Beograda već desetljećima, i bilo je puno odličnih koncerata, ali naravno da mi je posebno u sjećanju ostao onaj prvi u Domu Omladine daleke 1986-te, kad smo došli prvi put i „razvalili“ u prepunoj sali. I to je u stvari bila naša promocija za beogradsku publiku, od tada nas poznaju.
Već dugo nema novog albuma Nena Belana i Fiumensa, deluje da im je zanimljiviji koncept “izbacivanja” singlova.
– Ja sam prestao sa konceptom albuma možda i prvi, ili među prvima, još daleke 2003. godine kad sam napravio singl „Srce od leda“. I tada sam već razmišljao i shvatio da će snažnim ulaskom interneta, albumi naglo gubiti na važnosti, jer će publika uglavnom tražiti, surfati, i konzumirati pjesmu po pjesmu, ili kreirati vlastite „albume“, poznatije kao play liste. I od tada se i tako i ponašam, već 20 godina dakle objavljujem singlove, a moji „albumi“ su od tad ništa drugo nego kolekcije singlova – objašnjava Belan.
“U svakoj normalnoj zemlji Neno Belan i njegovi unuci bi komotno živeli samo od tantijema za ‘Pričaj mi o ljubavi’, a kamoli od svega drugog”, napisao je neko skoro na Tviteru. Neno, naravno, kaže da mu prijaju takvi komentari.
– Ja sam realan čovjek i svjestan sam gdje živim i koje su mogućnosti. S obzirom na to ja sam veoma zadovoljan, jer sam već dugo u top 10 najizvođenijih autora, tako da imam veoma solidne prihode od autorskih prava. Nisam bogataš, ali živim veoma ugodno i komotno – dodaje Neno iskreno.
Nikada u vezi sa Belanom nije bilo nikakvih afera i tračeva, što je baš retkost kada neko traje toliko godina. Uspeo je da se sačuva od tabloida i negativnih priča.
– Javna sam osoba i toga sam svjestan, i da su svjetla reflektora uperena u mene i da znatiželjna publika voli pratiti što se događa u mom privatnom životu. Ali moje strogo pravilo je da jedan mali komad privatnog svemira ostavljam isključivo samo za sebe i svoje najbliže i mišljenja sam da svi ljudi ne moraju znati sve što se sve događa u mom privatnom životu. Više volim da me ljudi prate preko onog što radim, preko mog umjetničkog djelovanja, pjesama i stihova, te i da me kao takvog pamte i zapamte. A moj privatni život je kao što i samo ime kaže – privatan.
Grupa Đavoli iz Splita su bili jedinstvana pojava na jugoslovenskoj sceni, kompromis rokenrola i festivalske pop muzike. Belan kaže da mu i dalje „apsolutno prija“ ta pozicija.
– Na neki način me izdvaja od drugih, a i taj rad je „preživio“ sva ova desetljeća koja su prošla od tad, i postao definitivno označen prefiksom „evergrin“. Dapače sve što sam i kasnije radio, u periodu od poslije raspada Đavola, pa sve do dana današnjeg, je proizišlo iz tog koncepta, a mijenjalo se lagano u toku godina kako sam i sam sazrevao i stario. Imali smo baš sad prigodan koncert u Domu Sportova u Zagrebu povodom 25-godisnjice mene i mog sadašnjeg benda Fiumens, koji je trajao nestvarnih 3 sata i 45 minuta. Publika je u glas od početka do kraja koncerta s nama pjevala sve moje pjesme, kako one stare iz perioda Đavola, tako jednakom žestinom i sve one koje s nastajale kasnije u devedesetima, dvijehiljaditima, te i one najnovije. Veoma sam ponosan na svoj život i na svoju muzičku ostavštinu – kaže nam Neno.
Beach Boys il The Beatles? Naš sagovornik nam kaže da ovi drugi ipak imaju prednost.
– Volim jako oba ta benda, međutim, The Beatles su uzori broj jedan u mom životu. Još od kad sam ih prvi put čuo negdje u osnovnoj školi, zaljubio sam se u njihovo stvaralaštvo, u magiju njihove muzike, i ta ljubav traje nesmanjenom žestinom i dan-danas. Od njih sam svakako najviše stvari naučio, a iako ih naravno nisam gledao uživo nikad, imao sam sreću da gledam sir Paula McCartneya četiri puta.
Massimo Savić je nedavno otišao, a Neno i on su bili bliski prijatelji.
– Massimo je bio doista osebujan, neobičan i poseban lik, i već mi jako nedostaje. Smatram da sam prije svega izgubio jako dobrog prijatelja, čovjeka s kojim je bilo fenomenalno biti u društvu i uživati u njegovoj luckastoj naravi, u njegovoj intligenciji i mudrosti, te u njegovoj fenomenalnoj elokvenciji. Nikad dosadno s njim, uvijek kvalitetno zabavno. Doista je bio rijetka ptica – priča za kraj razgovora sa tugom Neno Belan o svom prijatelju, sa kim je imao popularnu pesmu “Zar više nema nas”, koju su pevali u duetu.
Bonus video: Ovacije za „Darka Rundeka i ekipu“ na Arsenal 12 Festivalu
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare