Milica Mihailović Foto:Goran Srdanov

Tata je mnogo pisao u prvom licu jednine, pa su njegove pripovetke i romani igrani. Svi obožavaju "Kad su cvetale tikve" i "Petrijin venac", a ja posebno "Putnika". Meni je to grandiozno delo, kaže glumica Milica Mihailović uoči promocije knjige drama "Uvođenje u posao" svog oca Dragoslava Mihailovića koja će biti održana u ponedeljak 5. jula u 19.30 na velikoj sceni Ateljea 212.

Pored autora o knjizi će govoriti i pisci Vladeta Janković, Ivana Dimić, Dušan Kovačević, reditelj Boban Skerlić i teatrolog dr Jelena Perić, a moderator je teatrolog Aleksandar Saša Milosavljević.

U izdavačkoj kući „Laguna“ ističu da je reč o dramama koje su nastale kao svojevrstan produžetak Mihailovićevih proznih dela i zamisli, počev od komada „Kad su cvetale tikve“ 1969. po istoimenom romanu (predstava je bila devet godina zabranjena kao „informbirovski politički pamflet“), do drama „Uvođenje u posao“ 1981, „Protuve piju čaj“ 1993. i „Skupljač“ 2011.

Dragoslav Mihailović foto: Z. Lončarević

– Među njegovim dramama posebno volim i „Protuve piju čaj“ i „Uvođenje u posao“ jer je pisao o nekim marginalcima, malim, smešnim, bednim ljudima u kojama se svi lako prepoznajemo, a koji su opisani sa mnogo ljubavi i smislom za humor. I sve je to i potresno i smešno i dirljivo – objašnjava Milica.

Ipak, najdraža očeva knjiga joj je „Gori Morava“.

– Obožavam tu njegovu zbirku priča iz detinjstva. On je bio siroče, tako da ja ne znam ni babe, ni dede, ni tetku koja ga je odgajala a za koju je mislio da mu je mama koja je umrla kad je bio beba. Po toj tetki Milici se ja zovem. I kroz tu knjigu sam ih sve upoznala i to je za mene nešto posebno divno i uzbudljivo.

Milica Mihailović igra u predstavi „Petrijin venac“ po delu svog oca u režiji Bobana Skerlića u Ateljeu 212 koju će, kako kaže, da obnove u oktobru.

– Posebna je po tome što živi u ljubavi sa publikom. Igrali smo je 50 puta u jednoj sezoni što je visok broj za repertoarsko pozorište. Neobična je jer Petriju igramo nas tri glumice, Jovana Gavrilović, Marta Bjelica i ja, i to u isto vreme, a to je količina životnog iskustva koja može da se rasporedi na tri burna života koja naša Petrijica sve pregrmi. Ono što je meni bilo na intimnom planu uzbudljivo i važno, osim prevelike odgovornosti što igram delo svog oca, jeste što smo se na izvestan način još bolje i dublje sreli i upoznali. To je bilo veličanstveno iskustvo, i veoma odgovorno i iscrpljujuće ali i velika nagrada. Divna predstava i divan ansambl – priča Milica.

Milica Mihailović Foto:Goran Srdanov

Široj javnosti je malo poznato da Milica Mihailović osim što je vrhunska glumica, isto tako izuzetan prevodilac pozorišnih komada. Sve je počelo, kako kaže, kada je prevele Harvudovu monodramu Gosti za diplomski rad. Potom su se ređali „Avgust u okrugu Osejdž“ Trejsija Letsa, potom Džonsonovi „Kerovi“, Makartijev „Voz“.

– Prevodim pozorišne komade jer mislim da je to jako blisko glumi. Dok prevodim, svaki od likova glumim kako bih pronašla njihovu govornu fakturu, njihov govorni karakter, i to je sve za mene jedan poseban prostor slobode. Mene prevođenje zabavlja, nadahnjuje, a posebno me raduje što glumci vole moje prevode jer se, kako su mi rekli, osećaju udobno u njima. To je normalno jer su to glumački prevodi. Tome su me dosta učili glumci i prevodioci Renata Ulmanski i Rale Milenković. I, naravno, ponosna sam što se moji prevodi igraju. Sada sam uronila u jedan tekst, novog, divnog Mekdonu.

Promocija knjige „Uvođenje u posao“ Dragoslava Mihailovića održava se u okviru Beogradskog letnjeg festivala – BELEF. Ulaz je slobodan, a karte mogu da se preuzmu na biletarnici Ateljea 212 jer je broj mesta ograničen.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar