Vinsent Van Gog, Autoportret sa sivim šeširom, 1887/8, Foto: Wikipedia.org

Ako je neko važio za majstora autoportreta onda je to bio Vinsent Van Gog. I zahvaljujući tome što je sebe počesto dočaravao na platnu svet misli da zna kako je izgledao veliki slikar, naročito u poznim godinama. Jer, drugog načina da "upozna" lik postimpresionističkog velikana nema, s obzirom da fotografije slikara iz zrelih godina ne postoje.

I zbog odsustva foto svedočanstava iz života slikara jedan umetnik rešio je da se posveti krajnje zanimljivom poduhvatu – da pokuša da ih napravi. Naravno, uz obilatu pomoć tehnologije.

Digitalni umetnik Rud van Empel načinio je životne „fotografije“ Vinsenta van Goga. I one deluju toliko ubedljivo da se nekome čini kao da su u pitanju „stvarne fotke“ slavnog umetnika.

Holanđanin Van Empel počeo je još devedesetih godina prošlog veka da pravi digitalne kolaže. Kada se domogao prvog kompjutera počeo je sa eksperimentom – koristeći različite fotografije raznih ljudi napravio je jedan portret. Od tog „pionirskog“ portreta desetak godina je usavršavao svoju tehniku. I očigledno ju je toliko usavršio da su ga čelnici rodnog grada Vinsenta van Goga, Zunderta, na jugu Holandije angažovali da napravi što realističniji fotografski portret umetnika, ali i foto verzije nekih od najpoznatijih slika Van Goga, prevashodno pejzaža i mrtve prirode.

– Znali su koju tehniku koristim i bilo im je interesantno da je primenim na portrete slavnog slikara, jer niko zapravo ne zna kako je tačno Van Gog izgledao. Postoji jedna jedina fotografija slikara kada je imao oko 18 godina – izjavio je Van Empel za sajt „Artnet njuz“.

No, zato postoji pregršt autoportreta. Van Gog je samo u periodu između 1886. i 1889. godine, dok je živeo u Parizu, naslikao više od 20 autoportreta. I na svakom od njih slikar ima drugačiji izraz.

Iako je holandski umetnik ovaj projekat završio još lane i izložba „Ruud van Empel: Inventing Van Gogh“ je trebalo da bude otvorena prošlog leta, pandemija koronavirusa je zaustavila sve. Konačno će se naći pred posetiocima u avgustu i trajaće do decembra i to na mestu u Zundertu u kojoj je 30. marta 1853. godine Vinsent van Gog rođen u svešteničkoj porodici i odrastao.

Ova kuća koja nosi ime po likovnom majstoru – „Vincent van GoghHuis“ ne samo da je turistička atrakcija Zunderta, već i mesto na kome se redovno održavaju izložbe. Iako u detinjstvu, u tom gradiću nije slikao, legenda kaže da je u Zundertu načinio prve svoje crteže. Van Gogh je prvi bliži kontakt sa slikarstvom ostvario u Hagu, gde je radio u firmi „Gupil“ koja se bavila prodajom umetničkih dela.

Kako je, da se poslužimo naslovom izložbe „Izmišljajući Van Goga“, holandski digitalni umetnik pokušao da fotografijama „oživi“ slikara? Nisu mu bili dovoljni daleko znani slikarevi autoportreti, već je pokušavao da pronađe muškarce za koje je mislio da su bar nalik Vinsentu, odnosno onome kako ga je zamišljao, i molio ih da mu služe kao modeli. Veliku sreću je imao u tome što se već dugo širom sveta organizuju takmičenja „dvojnika“ Vinsenta van Goga. Nekolicina onih koji su učestvovali na tim takmičenjima, ispostavilo se, žive baš u umetnikovom gradu – Amsterdamu. Kontaktirao ih je i oni su bili radi da mu služe kao modeli.

I kako je tekao proces? Fotografisao ih je u svom studiju i onda bi sa tih fotografija uzimao one crte lica koje su najsličnije onima koje svi vide na autoportretima holandskog umetnika.

– Sa svake od tih fotografija uzimao bih delove kože, obraza, nosa, očiju kako bih sklopio lik koji bi imao iste proporcije kao na Van Gogovoj slici – precizirao je Van Empel, dodavši da je za pozadinu birao scene iz onoga što znamo o slikarevom životu, primera radi iz Francuske ili ateljea. Neke od portreta radio je u stilu starih fotografija kako bi stvorio iluziju da je posredi „autentična stvar“.

U početku se trudio da napravi što vernije replike umetnikovih slika, naročito mrtve prirode, ali je ubrzo od toga odustao:

– To nije dalo zadovoljavajuće rezultate. I onda sam shvatio da je bolje da budem inspirisan njegovim radom, ali da ga slobodno interpretiram. I sami portreti se razlikuju jedan od drugoga. Crte lice su na svakom pomalo drugačije, zbog čega je nemoguće stvoriti lik slikara koji se poklapa sa likom koji je nama u glavama sa autoportreta. Osim toga, njegovi autoportreti su više izraz raspoloženja umetnika, a ne precizno dočaravanje njegovog lika. Portreti Van Goga koje sam načinio predstavljaju moju viziju slikara. To je moja lična interpretacija, jer ga svako vidi na svoj način – reči su Ruda van Empela.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare