Kako je umećem i oblacima Crna Gora "kupila" Veneciju

U razgovoru o izložbi "Umijeće držanja za ruke /dok se probijamo kroz sedimentni oblak" u beogradskom muzeju učestvovaće kustoskinja Crnogorskog paviljona Natalija Vujošević i umetnici Lidija Delić i Ivan Šuković.Izložba kojom se Crna Gora predstavlja na Venecijanskom bijenalu obuhvata dela umetnica i umetnika Dantea Buua, Lidije Delić, Ivana Šukovića, Darka Vučkovića i Jelene Tomašević, kao i Kolekciju umjetnosti nesvrstanih zemalja sa delima umetnika Zuzane Halupove (Jugoslavija), Renea Portokarera (Kuba), nepoznatog umetnika iz Iraka i video zapis o skulpturi umetnika Bernarda Matemere (Zimbabve), dok je komesarka Jelena Božović.Izložba "Umijeće držanja za ruke / dok se probijamo kroz sedimentni oblak", gradi iskustvo nalik naučnofantastičnoj priči o mogućim budućnostima. Ova priča nastaje na marginama "sveta", koji danas nazivamo globalnim kapitalizmom, iz prostora akutne distopije dezintegrisanog "tela" prirode i društva koje se pod konstantnim turbulencijama, uticajima i potresima menja i gubi čvrstu opnu.- Pokušali smo da istražimo alternativan način predstavljanja i posmatranja granicom određene teritorije, uvažavajući kompleksnost istorije, transformacije i kretanja. Izložba ugošćava intergeneracijski, multitemporalni dijalog susrijećući imaginacije umjetnika koji stvaraju u današnem distopijskom okruženju, slomljenog zajedničkog jezika i zajednice, sa kolekcijom umjetnosti nesvrstanih zemalja, koja nas podsjeća da su jedan mnogo veći svijet i ideja imaginizirani i praktikovani ne tako davno na istom tlu, danas zatrpani ruševinama koje za sobom ostavlja sociopatska neoliberalna i neokolonijalna stihija - reči su kustoskinje izložbe Natalije Vujošević.

Osvrćući se na otvaranje Paviljona Crne Gore krajem aprila u Veneciji umetnica Lidija Delić napominje da je prošlo veoma zapaženo:- Prisustvovao je veliki broj prijatelja, kolega, kustosa, kolekcionara, art dilera, fondacija. Jako mi je drago što smo uspeli toliko veliki broj ljudi da privučemo da je obiđu, ne samo za otvaranje već i narednih dana vernisaža. Veoma su pozitivne kritike iz regiona - Ljubljane, Beograda, Zagreba, Skoplja, Tirane, što mi je posebno drago. Važno je za karijeru umetnika da bude deo Bijenala, ali i veoma izazovno, i postavlja nove ciljeve. Rad i priprema izložbe su trajali dugo, ali zajednički cilj bio je da napravimo dobru kolektivnu izložbu.

S obzirom da ovogodišnje Bijenale problematizuje pitanja poput klimatske krize, kolonijalnog nasleđa, tehničkog napretka i hibridnih identiteta, Ivan Šuković napominje da su, u skladu s tim, Delićeva i on osmislili zajednički projekat:- Svaki raj nije izgubljen koji dovodi u pitanje prostor, teritorije i granice i analizira ih sa stanovišta njihove interakcije sa savremenim društvom i njihovim uticajem na okruženje. Naši radovi uspostavljeni su na principu fragmentarnosti, prisutnog u različitim oblicima - u arheologiji, kartografiji, geologiji ili topografiji. Naziv je preuzet iz Bretonove poezije, a sugeriše mogućnost da se određene uskraćenosti današnjeg doba mogu tretirati kao prednosti budućnosti. U svojim radovima predstavljamo prostore koji nas navode da tragamo za komparativnim vrijednostima, da upoređujemo sa starim, da očekujemo i (ne)prihvatamo postojeće - reči su Šukovića.

Opisujući svoja dela u Veneciji objasnio je da je posredi reljefna monolitna skulptura oblikovana po uzoru na teritoriju prethodno snimljenu dronom, koja nije proizvoljno izabrana:- Relevantna je za moje odrastanje. U daljem procesu ta ista teritorija biva digitalno markirana, ‘raskadrirana’, putem satelitskog softvera koji ima sposobnost trodimenzionalnog modelovanja slike. Taj trodimenzionalni virtuelni model je, potom, materijalizovan u realnom prostoru pomoću numerički upravljane mašine u cilju preciznog predstavljanja prostora, koji je u međuvremenu zbog različitih okolnosti izgubio vitalnost i funkciju. Skulptura ostavlja utisak glečera u kojem slojevi stvarnosti klize i mijenjaju se u procesu koji se može identifikovati samo sa određenih tačaka gledišta i mjesta.Delićeva je za Bijenale, kako ukazuje, napravila nekoliko slika sa različitim vizurama:- Izbegla sam direktno prikazivanje ljudske figure, međutim, čovekovo prisustvo je zastupljeno poput eha. To su prizori koje predstavljam tiho, govorim o procesima raspadanja i transformacije, fluktuacijama, i umesto scena požara ili slične konačne apokalipse, ja nudim jednu sporu, kakva je čini mi se danas u toku, sliku sadašnje transformacije.

Izložba "Umijeće držanja za ruke / dok se probijamo kroz sedimentni oblak" traje u Veneciji do 27. novembra, a do sada su o njoj pisali brojni mediji, kao što su "Exibart", "Apollo magazin", "Il Manifesto", "Nero edition"…Bonus video: Srpski paviljon u Veneciji

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=venecijaplivanjeds-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="3392703"]