Bila je suviše osjetljiva i teško izlazila na kraj sa okrutnošću sveta s kojim se vrlo često susretala. Pamtit ću je kao posebnu osobu, divnu i hrabru ženu, koja je s jedne strane bila jedna od najvećih glumica koje smo ikada imali, a sa druge veliki humanista, istinoljubiva i pravedna, rekao je Rade Šerbedžija pre godinu dana na vest o smrti koleginice, česte saradnice i prijateljice Mire Furlan.
„Rade Šerbedžija bio je moj idol iz mladosti“, zapisala je Mira Furlan u svojoj autobiografiji „Voli me više od svega na svijetu“, čije smo odlomke prethodnih desetak dana ekskluzivno objavljivali na sajtu Nova.rs.
A sa svojim idolom prvi put se susrela na velikom platnu u jugoslovenskom filmu „Novinar“ iz 1979. godine koji je režirao Fadil Hadžić. U tom ostvarenju Rade Šerbedžija tumači glavnu rolu, Vlada Kovača, novinara zagrebačkog lista koji dolazi u sukob s urednikom. I tri godine kasnije pojavili su se u istom filmu – „Kiklopu“ Antuna Vrdoljaka, odnosno 1984. u ostvarenju Rajka Grlića „U raljama života“. Već naredne godine igrali su u „Horvatovom izboru“ Eduarda Galića, što je 1986. preraslo i u čuvenu TV seriju „Putovanje u vučjak“, a usledio je i naslov „Osuđeni“.
Kada je prošlog januara stigla grozna vest da je Mira Furlan preminula u 66. godini u Los Anđelesu, gotovo da nije bilo kulturnog radnika koji nije imao potrebu da kaže nešto o glumici. Među njima je bio i Rade Šerbedžija.
– Bila je jedna od najblistavijih glumica na području bivše Jugoslavije. Već kao mlada glumica se istaknula nekom posebnom ljepotom, stilom, glumom, pameću, nježnošću, tako da je postala i simbol ženske ljepote i simbol pameti i mudrosti, talenta i talentirane glumice – pričao je Šerbedžija za N1.
Potrešen je za medije svedočio o veličanstvenosti Mire Furlan, o tome kako je bila „humanist i socijalist“.
– Bila je pametna žena. Jako obrazovana. Bila je kompletna umjetnička ličnost. Znala je pisati, bavila se muzikom briljantno je pjevala, svirala je flautu. Imala je mnogostruke talente – sećao se Šerbedžija.
No, osvrnuo se i na pakao koji je preživela Mira Furlan zbog toga što nije bila „uzorna Hrvatica“, zapravo „Glavna vještica“, kako glumica to opisuje u svojoj autobiografiji, što je rezultiralo njenim progonom iz Zagreba, otkazom u HNK-u, oduzimanjem stana…
Pa i potresnim pismom koje u novembru 1991. godine upućuje svojim sugrađanima. I na kraju izgnanstvom u Ameriku sa suprugom Goranom Gajićem o čemu detaljno piše u posthumno objavljenim memoarima „Voli me više od svega na svijetu“ („Booka„).
– Bila je i devedesetih godina izložena nepravednom medijskom linču i otišla. Bila je suviše osjetljiva i teško izlazila na kraj sa okrutnošću sveta s kojim se vrlo često susretala. Kao tako ranjiva dočekala je i katastrofu 1991. godine, kada je taj svjet u kojem je ona živjela i za koji je radila, osvanuo i ogrezao u strašnim ratovima. Ljudi su ginuli, napuštali svoje zemlje. U tom užasu i sama je bila napadnuta od nekih ostrašćenih nacionalista u zemlji u kojoj je rođena i gdje je živjela. I pobegla je. Kao Eva iz Krležinog ‘Vučjaka’, u sanjanu Ameriku da bude što dalje od kataklizme kojoj je prisustvovala – govorio je glumac za Radio Slobodna Evropa.
Pomenuo je i kako je u Americi ponovo radila, uspela da napravi zavidnu karijeru, stvori dom, sa sinom i mužem. Ali i da je njen suprug, reditelj Goran Gajić, „brilijantan režiser i čovjek, uspio njoj tako bolećivoj i ranjenoj biti pravi kamen oslonac“.
Sećao se i kako se nakon povratka u Hrvatsku, kada je osnovao teatar Ulysses na Brionima sa suprugom, rediteljkom Lenkom Udovički, odmah setio Mire Furlan.
– Kad smo otvarali teatar 2001. godine, i „Kralja Lira“, Lenka i ja smo je pozvali da igra Ludu, ali se nije osudila doći. Bila je odušeljena, ali se nije usudila. Bila je suviše ranjena, jer je kao prava heroina bila i tragetkinja u privatnom životu.
Sledeće godine, kako i sama piše Furlanova u autobiografiji, na to je jedva pristala:
– Kada smo je 2002. godine zvali da dođe u Hrvatsku da odigra Medeju, došla je, ali se bojala susreta sa publikom. Bojala se loših reakcija jer je to već jednom preživjela. Suviše ju je sve to koštalo, uplašilo i ranilo. Ipak je došla i pobijedila. Bila je briljantna u jednoj sjajnoj predstavi. Publika ju je dočekala oduševljeno, čak nije bilo ni jednog lošeg komentara od svih onih koji su je nekada napadali. Valjda su i oni bili postiđeni činjenicom da je bila potpuno nepravedno napadnuta – pričao je Šerbedžija, iako su sećanja Mire Furlan posve drugačija, što je detaljno opisala u memoarima.
Od ponovnih napada u štampi, preko toga da Šerbedžija nije razgovarao s njom tokom proba, poručio joj posle premijere „kako je postigla samo sedamdeset posto uloge“, do reči kako je „luda, umišlja stvari“ i savet da „potraži pomoć psihijatra“.
Znala je tada Mira Furlan, kako je zaključila u svojoj autobiografiji „Voli me više od svega na svijetu“, da je tada na Brionima po drugi put isterana iz Hrvatske, ali ovoga puta od prijatelja:
„Nikad više nećemo progovoriti ni riječ…“, zabeležila je.
No, Šerbedžijine reči nakon smrti crtale su drugačiju sliku. Isticao je kako je s glumicom često bio u kontaktu. Vezivala ih je, svedočio je, ne samo ista profesija, već i prijateljstvo, ali i dani izgnanstva iz Hrvatske preko okeana:
– Dok sam živeo u istom gradu, Los Anđelesu, često smo se viđali i družili. Kad sam se vratio iz Amerike nazad, onda je to bilo ređe…
Priznao je za RTS da je nije dugo video, objasnivši da je bila u komi.
– Tad je bila prekinuta bilo kakva veza sa njom. Ali, svima nam je ostala u srcu jer je Mira Furlan, siguran sam, bila jedna od najdivnijih glumica na području bivše Jugoslavije – zaključio je Rade Šerbedžija krajem januara 2021, dok danas povodom svega što je Mira Furlan napisala u svojim memoarima ne želi da govori.
Bonus video:
Godišnjica smrti Mire Furlan
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare