Natalija Makarova i Žan Pjer Aviot Foto: Horst Maack / AKG / Profimedia

Balet zauzima cenjeno mesto u ruskoj kulturi u svim slojevima društva, ali je zbog toga kroz istoriju dugo bio "tajno oružje" u ruskom diplomatskom arsenalu...

Kada je nezavisnu rusku TV stanicu Dozhd, ili TV Rain, vlada primorala da prekine emitovanja ranije ovog meseca, njen poslednji čin bili su snimci baleta „Labudovo jezero“.

„To je bilo epsko zafrkavanje“, kaže istoričar kulture Sajmon Morison, autor knjige „Boljšoj poverljivo“ i podseća da je to bio isti snimak koji je puštan na svim ruskim TV kanalima dok su se tenkovi ukrcali u Moskvu tokom pokušaja državnog udara u avgustu 1991. godine.

– Kada se puč dogodio u eri Gorbačova, ekrani su se okrenuli ka „Labudovom jezeru“ jer nisu želeli da ljudi znaju šta se dešava – objašnjava Morison – Dakle, [Dozhd] ih je zafrkavao zbog masovne cenzure: „Ne želite da ljudi znaju šta se dešava u Ukrajini – evo vam „Labudovo jezero“!“

Margo Fontejn i Rudolf Nurejev u baletu „Labudovo jezero“ Foto: AFP / AFP / Profimedia

Nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, otkazane su turneje u Velikoj Britaniji Ruskog državnog baleta Sibira i moskovskog Boljšoj baleta, što je najnoviji primer uloge baleta kao političkog fudbalskog i diplomatskog alata tokom mnogih decenija, piše „Gardijan“.

Kao umetnost bez reči, ples dobro putuje. Sa jakim vezama sa Kremljom, bivši premijer Dmitrij Medvedev je pozdravio Boljšoj kao „tajno oružje“ Rusije i poslao ih u inostranstvo da „ostvare naše ciljeve“, kako je bez stida govorio kada je koristio baletski studio kao arsenal „meke“ moći.

Balet nije stvoren u Rusiji (njegovi koreni su u Italiji i Francuskoj), ali je u Carskom ruskom baletu u Sankt Peterburgu krajem 19. veka klasični balet dostigao svoj zenit, sa stvaranjem Marijusa Petipa i Leva Ivanova. baleti – „Labudovo jezero“, „Uspavana lepotica“ – ostaju okosnice repertoara. Igrači Marinskog (ranije Carskog, a zatim Kirovskog) poznati su po svojoj vrbastoj građi, baletskom korpusu koji je militaristički izbrušen za Boljšoj i njihove divovske skokove i blistavu virtuoznost.

Margo Fontejn i Rudolf Nurejev u baletu „Labudovo jezero“ Foto: Votava / Imagno / Profimedia

Sami baleti i društva odražavali su političku ideologiju.

– Hijerarhija suda je zastupljena u redovima kompanije – kaže Morison – Petipa je postavio na scenu model ponašanja i dekoracije u prostoru koji je bio visoko kontrolisan – ultracivilizovan, ali istovremeno i ultra-represivan. Baleti su zatim preformulisani za sovjetsku eru, masovni pokret baleta „koji se lako pretvara u sovjetsko iskustvo“ gde se individualna želja i aspiracija definišu kroz kolektiv.

Pod rediteljem Jurijem Grigorovičem od 1964. do 1995. godine, baleti Boljšoj teatra kao što su „Spartak“ i „Ivan Grozni“ demonstrirali su sovjetsku moć i moral. Cenzori su rekli svoje i zapleti su promenjeni – slavno dočaravajući srećan kraj velike tragedije „Labudovog jezera“.

Prva turneja Boljšoj teatra u Londonu, koja se održala 1956. godine, nije bila pretežno propagandna, već dizajnirana za finansijsku dobit. Bila je to „vruća“ karta: ljudi su počeli da čekaju u redovima za mesta tri dana pre otvaranja blagajne (kada je Boljšoj bio na turneji po SAD 1959. godine, navodno su prodavali karte za 1.200 dolara u današnjem novcu).

Olga Smirnova Foto: Prokofyev Vyacheslav / TASS / Profimedia

Godinu dana nakon posete Boljšoja Velikoj Britaniji, britanska balerina Beril Grej postala je prva zapadna balerina koja je gostovala sa kompanijom (naravno, u Labudovom jezeru). U svojoj autobiografiji ona se priseća žene koja sedi na kraju hotelskog hodnika i nadgleda svačije kretanje, ali i izuzetno toplu dobrodošlicu slavih plesača kompanije, koji su joj se pridružili na večeri sa britanskim ambasadorom.

Rekla je 2018. godine:

– To je bio prvi put da je neko iz Boljšoja bio u britanskoj ambasadi, tako da je to bio dobar napredak. Osećala sam da sam učinila nešto dobro.

Međutim, Grej je ponovo posetila pozorište sledeće godine, a obezbeđenje je nije puštalo ni kroz vrata scene.

Američko baletsko pozorište je posetilo SSSR 1960. godine, a njujorški balet je bio u Moskvi 1962. kada je počela kubanska raketna kriza; rečeno im je da američka ambasada nema ovlašćenja da interveniše ako su plesači tamo internirani. NCB plesači su se setili mlakih reakcija na premijeri – publika nije želela da izgleda previše zahvalna za bilo šta američko – ali aplauz je postajao sve entuzijastičniji, iako su političke tenzije rasle.

U međuvremenu, Boljšoj je bio u Americi.

– Sve dok oni plešu, a diplomate pričaju, nećemo imati rata – rekao je tada producent Sol Hurok. Odmah nakon što je kriza rešena, „Njujork tajms“ je izvestio da je prvi društveni izlet predsednika Kenedija bio na „Labudovom jezeru“ Boljšoj teatra. Navodno je pljeskao glasnije i duže od bilo koga u njegovom redu.

Da li su ove ture zaista pomogle kulturnom razumevanju? Morison tako misli.

– U sovjetskom periodu, kada je naše poznavanje ljudi u Sovjetskom Savezu bilo veoma daleko i oni su bili predstavljeni kao imperija i pretnja, zapravo ste videli igrače na sceni i oni su delovali iskreno. Baš im je stalo, plesali su i to je bilo sjajno. To ih je humanizovalo – kaže on.

Te turneje su nudile priliku za kulturnu razmenu, ali i mogućnosti za sovjetske plesače da prebegnu na Zapad, zadajući politički udarac SSSR-u. Tako je slavni Rudolf Nurejev rekao francuskom policajcu na aerodromu Le Burže u Parizu 1961:

Rudolf Nurejev Foto: Michael Ward / News Licensing / Profimedia

– Želim da ostanem i da budem slobodan!

Žestok, harizmatičan i divlji poput vrtloga Nurejev je doneo ogroman podsticaj u popularnosti i publicitetu baleta u ovoj zemlji kada se nastanio u Londonu. Pratili su ga Natalija Makarova, koja je prebegla u London 1970. i Mihail Barišnjikov, koji je prebegao u Toronto 1974. Svi su uglavnom došli iz Sankt Peterburga. Moskovljani su bili kontrolisani, a porodice kod kuće su u suštini držane kao kolateral.

– Boljšoj je jedno vreme bio staljinistički dvorski balet – kaže Morison.

Mihail Barišnjikov i Natalija Makarova Foto: Keystone Pictures USA / Zuma Press / Profimedia

Barišnjikov je postao deo holivudske propagande u filmu „Bele noći“ iz 1985. godine, kada on i veliki Gregori Hajns (čiji je lik neverovatno prebegao u suprotnom smeru, u Rusiju) rizikuju sve zbog američke slobode. Iste godine, Sovjeti su snimili „Let 222“ dramatizirajući 1979. godine prebeg Boljšoj plesača Aleksandra Godunova, čija je žena odlučila da se vrati u Rusiju. Godunov je ostao u SAD i započeo glumačku karijeru ulogama u filmovima „Svedok“ i „Umri muški“, ali je umro od alkoholizma u 45. godini.

Mihail Barišnjikov i Merl Park Foto: KEYSTONE Pictures USA / Zuma Press / Profimedia

Danas dve velike ruske kompanije redovno posećuju London. Kada su na turneji, ističe Morison, plešu konzervativnije nego kod kuće, dajući ljudima „egzotiku“ koju žele. Dok su nekada bile orijentalističke fantazije kao što je „Bajadera“, „sada žele sovjetsko, to je nova egzotika“. Plesači se slobodnije kreću između zemalja i umetničkih stilova, ali su sada ponovo uhvaćeni u politiku.

Ksander Parish, rođen u Jorkširu, koji je 2010. prešao iz Kraljevskog baleta da bude direktor Marinskog, rekao je prošle nedelje da napušta Rusiju. U međuvremenu, ukrajinska balerina Lesija Vorotnik slikana je kako drži mitraljez.

Bivši režiser Boljšoj teatra Aleksej Ratmanski napustio je poluzavršen balet u Moskvi i vratio se u SAD gde je rezidentni umetnik Američkog baletskog teatra od 2009. On ima porodicu u Kijevu i poziva međunarodne umetnike da govore o miru na njegovoj Fejsbuk stranici, uključujući Ruse Nataliju Osipovu i Vladimira Škljarova. Vadim Muntagirov iz Kraljevskog baleta posvetio je svoju uvodnu predstavu „Labudovog jezera“ 1. marta narodu Ukrajine, a Kraljevska opera je svako veče pre nastupa svirala himnu Ukrajine.

Neki igrači sa ruskim vezama smatraju da je previše rizično govoriti iskreno – a u muzičkom svetu, dirigent Boljšoj teatra Tugan Sokhijev je podneo ostavku radije nego da se javno svrsta na neku stranu. Jedna od zvezda Boljšoja Olga Smirnova napustila je zemlju i pridružila se Holandskom nacionalnom baletu nakon što je objavila na Telegramu da ju je sramota zbog ruskih postupaka, rekavši:

– Ja sam protiv rata svim vlaknima svoje duše… Možda nismo u epicentru vojnog sukoba, ali ne možemo ostati ravnodušni prema ovoj globalnoj katastrofi.

Neki tvrde da otkazivanje nastupa ima više uticaja na umetnike nego na režim.

– Na jednom nivou to je ponižavajuće – kaže Morison – S druge strane, ovakva kampanja „otkaži Rusiju“ ide na ruku režimu: „Vidite, oni su protiv nas, hoće da nas uhvate“. Balet je možda vrhunska eskapistička umetnička forma, ali od stvarnosti ne možemo pobeći. Imam fotografiju na telefonu na kojoj demonstranta odvlače ispred reklame baleta, kaže Morison  i zaključuje: To vam je Rusija: interventna policija ispred plesača.

Bonus video: Tatjana Tatić: Balet je kratkotrajna, ali surova profesija