Foto:Nebojša Mićković

Kad smo došli u Beograd, ljudimo smo bili egzotični, kao neki Jamajčani, ali odmah su nas prigrlili, kaže za naš portal frontmen čuvenog riječkog benda.

Rođendanski koncerti povodom 40 godina postojanja legendarne riječke grupe Fit održaće se 29. i 30. decembra u Domu omladine u Beogradu i u SKCNC Fabrici u Novom Sadu.

– Imali smo nedavno koncerte u Rijeci i Zagrebu, i bilo je fenomenalno. Nismo svirali četiri godine, ljudi su se uželeli, bili su to „svegeneracijski“ koncerti, sa decom od 9-10 godina, do ljudi koji su stariji od mene. I pevali su svi kao jedan! Baš je bilo kao neko veliko pleme koje se okupilo. Te naše pesme ih vraćaju u neko srećnije doba, tako da to nije samo rokenrol, već sociološki momenat – kaže za Nova.rs Davor Lukas, pevač grupe Fit.

Foto:Facebook/Radio Korzo

„Bar deset prekrasnih pesama“

Bend je objavio ove godine album “The Best Off”, na kojem se nalaze nove verzije njihovih najvećih hitova, među kojima su: „Mačka“, „Zaboravit ću sve“, „Daj mi ruku“, „Zvoni telefon“, „Rijeka“, „Novi dan“, „Ne mogu bez nje“, „Vodimo ljubav“, „Rock ‘n’ Roll je kriv za sve“…

– Drugačiji je zvuk sada. Zorko (gitaristai kompozitor, prim.aut.) ima prekrasan studio u Amsterdamu gde živi, i on je odradio veći deo posla. Bubnjar Tibljaš je u Rijeci snimio bubnjeve, ja sam snimio vokale u studiju kod Nena Belana, i poslali smo ih u Amsterdam, a Zorko je sve to lepo posložio, napravio aranžmane, produkciju… Znalci će primetiti ogromnu razliku u zvuku, obični slušaoci možda i ne. Hteli smo da na jednom mestu napravimo „pesmaricu“ koja će biti dostupna i novim generacijama. Neko nam je rekao nedavno, baš na promociji u Beogradu, da su nam pesme „bezvremenske“, kao da su juče napravljene – priča nam Davor.

U bivšoj zemlji objavili su samo dva studijska albuma, ali hitovi Fita se i danas svuda puštaju i pevaju, što je Lukasu veoma drago:

– Pesme su te koje će živeti kada nas više ne bude. Zato se i ljudi bave umetnošću – da iza njih ostanu neka dela. Divno je kada ostaviš nešto što traje. Kad smo bili klinci na probama nije nam ni na kraj pameti bilo da će tako zaživeti. Shvatiš da si napravio barem deset prekrasnih pesama – ponosno dodaje pevač Fita.

Beograd – ljubav na prvi pogled

Beograd je uvek bio važna tačka za njihovu karijeru. Ovde su objavili prva dva albuma, i stekli najveću popularnost…

– Imam toliko prijatelja u Beogradu, koji su mi kao neka proširena familija. U tadašnjoj državi je to bio glavni grad, i bio je logičan izbor. Išli smo prvo u „Jugoton“, nismo prošli, i sledeći je bio PGP. Ideš u veliki grad da radiš posao. Već smo se tad odlučili da ćemo biti profesionalni muzičari. Kad smo došli u Beograd, ljudimo smo bili jako simpatični. Bili smo im egzotični, kao neki Jamajčani. Odmah su nas prigrlili. Voleli su kako pričamo, kako se smejemo, i to je bila ljubav na prvi pogled. Vrlo brzo smo stekli puno prijatelja i ljude koji poštuju ono što radimo, i to traje do danas. Kad smo sad bili na promociji u beogradskom „Jugotonu“ toliko je bilo poznatih lica, toliko grljenja, emocija… I publika je uvek dobro reagovala. Sve svirke koje smo imali u Beogradu su bile dobro posećene, i svi su pevali kao jedan.

Zanimljivo je da Fit svira na koncertima obrade pesme „Ti si sav moj bol“ EKV-a i „Siđi do reke“ grupe U škripcu.

– Firči (nekadašnji član EKV, prim.aut.) bio nam je producent, a posle njega i Milan je s nama radio, i družio se. S Milanom smo išli na bilijar, piće, baš smo bili dobri. U škripcu je bio jedan od bendova koji smo slušali kao klinci, a ta njihova pesma mi je bila stara ideja, kao fora „Siđi do Rijeke“, siđi do grada, do nas… Inače, kada obrađujemo srpske pesme, pevamo na ekavskom, ali ovde namerno ubacujemo „Siđi do Rijeke“ – objašnjava Davor Lukas.

Fit danas dobro prolazi u Zagrebu, ali nije uvek bilo tako. U vreme najveće popularnosti, tamo nisu imali publiku.

– Kao mladi bend imali smo brzi uzlet, i za dve godine ušli u prvu ligu jugoslovenskog roka. Pošto smo sami radili menadžment, stigli smo da uradimo ono što nam je tad bilo najbliže – Rijeku, Istru, „pokrili“ smo i Beograd i Vojvodinu, zbog PGP-a. Zagreb je taman došao na red, ali onda je počeo rat, i otišli smo u Amsterdam. Bio je samo problem tajminga…

Grupa Fit Foto:Goran Kovacic/PIXSELL

Kultura više nije bitna

Rijeka je osamdesetih godina bila pravi grad rokenrola. Međutim, danas je neko drugo vreme, što potvrđuje i Davor.

– Sve se promenilo, kao i svuda. Svi koji smo generacijski vezani za to doba, sada negodujemo što je rokenrol marginalizovan, a drugi muzički pravci kolo vode. Ta naša nekadašnja supkultura je nestala, i zato svaka svirka bendova iz naše ere oživi taj jedan urbani pogled na muziku. Mi smo odrastali na Strenglersima, Tokin hedsima, Klešu, Ramonsima… Čitali smo Eriku Džong, Milera, Bukovskog… Kada smo išli u srednju školu, nisi mogao da budeš deo ekipe ako nisi pročitao određene knjige. Sada su potpuno drugačiji kriterijumi – ko vredi, ko ne vredi. To je tužno. Nivo lične kulture uopšte više nije bitan.

Jedan od originalnih i važnih članova grupe, basista Miro Tešević, više nije deo Fita, a Lukas otvoreno kaže da se više nisu „ poklapali kao ljudi“:

– Muziku vidim kao slobodno vreme, ne živim od nje. Cilj mi je da provedem dobro vreme sa dobrim prijateljima, a ako kao ljudi ne funkcionišemo zašto bi se onda viđali. I to je bio razlog zašto je Fit imao tako velike pauze. Nismo se nikako mogli pronaći kao ljudi. I onda kad je Miro rekao: „Dečki, vi samo svirajte, meni to ne treba“, možemo da budemo malo aktivniji, jer imamo njegov blagoslov.

Kožni prsluk na goli torzo, duga plava kosa… Pevač Fita je u vreme najveće popularnosti grupe bio pravi seks simbol na jugoslovenskoj rok sceni, a danas kaže da se to slučajno desilo:

– Valjda te majka tako rodi (smeh). Nisam samo ja tako izgledao, bila je to tada normalna ikonografija. Taj imidž je bio u trendu još od filma „Ratnici podzemlja“. Ali koristilo nam je u karijeri. Bilo je svega… Jednom su mi devojke, nakon svirke u SKC-u, provalile u garderobu. Morali su redari da nas spašavaju, bilo je baš „bitlsovski“. Ali, nikada nisam u toj slavi uživao, meni je to bila neugodna posledica. Mi smo pravili muziku jer to volimo – poručuje na kraju Lukas.

Bonus video: Koncert Robija Vilijamsa u Beogradu