Foto: Supplied by LMK / ipa-agency.net / IPA / NEW LINE CINEMA - Album / Album / Supplied by LMK Media / Landmark / The Hollywood Archive / Hollywood Archive / Profimedia

"Trougao tuge" Rubena Ostlunda osvojio je Zlatnu palmu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Kanu - a da je postojala nagrada za najbolju scenu povraćanja, dobio bi i nju.

Prva polovina filma, koji će imati beogradsku premijeru 3. novembra na otvaranju „Slobodne zone“, smeštena je na luksuznom brodu za krstarenje, gde se superbogatima poslužuju jela. Izgleda mučno čak i kada je plovidba glatka, ali kada oluja prevrne brod s jedne na drugu stranu, dešava se neizbežno. I nastavlja da se dešava.

– Ako je već odlučeno da to bude takva scena, mnogo je bolje da je poguram još dalje nego što publika očekuje od mene – rekao je Ostlund za časopis „Filmmaker“ i dodao:

– Mislim da u scenariju baš stoji instrukcija: „Ova scena će trajati toliko dugo da će publika početi da razmišlja: „Molim vas, spasite putnike ove patnje““.

Iako to definitivno nije poenta celog filma, „Trougao tuge“ zaista pripada onim ostvarenjima koja imaju najodvratnije scene koje bismo voleli da nismo videli i koje traju jako dugo, bučne su i izazivaju osećaj sramote.

Džef King, autor knjige „Bioskop nelagodnosti: uznemirujuća, neugodna i neprijatna iskustva u savremenoj umetnosti i nezavisnim filmovima“, objašnjava to ovako:

– Kada je nešto zaista gadno, gledaoca te scene mogu da odbiju, ali kada je to u službi priče ili u komediji, takvi filmovi bude kombinaciju odvratnosti, odbojnosti, ali i zadovoljstva koja leži u balansu gađenja i oduševljenja.

Možda Kanski festival ima slabost na takvu vrstu zadovoljstva. Godine 1983, druga nagrada festivala, Gran Pri, pripala je filmu „Smisao života Montija Pajtona“, u kojem niko nije ostao pribran nakon scena povraćanja u restoranu koje su se ponavljale iznova i iznova.

Ali, ovaj film i „Trougao tuge“ su izuzeci. Uobičajeno takva ostvarenja ne dobijaju prestižne nagrade. Bilo da je Finč (Edi Kej Tomas) izmučen dijarejom velikog obima u toaletu za devojčice u „Američkoj piti“, ili Brundl (Džef Goldblum) rastvara svoju hranu smešom koja mu curi iz usta u „Muvi“ ili nešto treće, na publiku su ostavljali jak utisak, međutim kod žirija nisu prolazili i čak su i veoma kritikovani.

– Postoje tabui kada je reč o fekalijama, povraćanju, spermi ili urinu, ali zato postoji moć u njihovom naglašavanju – kaže King za BBC Culture.

Drugi adekvatan sagovornik na ovu temu je svakako profesor Vilijam Pol, koji istražuje „estetiku grubosti i gadosti“ u svojoj knjizi „Laughing Screaming: Modern Hollywood Horror and Comedy“. On ističe da grube šale i „grozote“ vezane za telo sežu od početaka pozorišne komedije – grčki dramatičar Aristofan je bio jedan od vodećih zagovornika oko 400. godine pre nove ere. „Povremeno je bivao prilično odvratan i neprijatan“, kaže Pol i dodaje:

– Premotajte unapred do bioskopa, i videćete da je velika komedija bila tu od samog početka. Čarli Čaplin je u to vreme bio kritikovan zbog preterivanja i humora. Kasnih 1960-ih na naše ekrane stigla je velika komedija i horor kakav poznajemo. Prelomna godina bila je 1968, kada je u čitavom zapadnom svetu došlo do promena u pogledu stava prema drogama i seksualnim navikama. Unutrašnjost ljudskog tela takođe je bila „vruća“ tema. Debate o legalizovanom abortusu su se intenzivirale, a Kristijan Barnard je izvršio prvu uspešnu transplantaciju srca sa čoveka na čoveka u decembru 1967. godine.

U svetu umetnosti, 1968. je bila godina kada je na engleskom objavljena knjiga Mihaila Bahtina „Rabelais And His World“: ova velika studija o Rableu, francuskom monahu i autoru iz 16. veka, predstavila je njegove teme „grotesknog tela“, degradaciju, i „karneval“, odnosno prostor u kome se privremeno ruše pravila i hijerarhije društva.

Na filmu, 1968. je bila godina kada je „Noć živih mrtvaca“ Džordža A. Romera ušla u bioskope. To je takođe bila godina kada je Holivud konačno napustio restriktivni kodeks za produkciju filmova. Sledeća decenija bila je preplavljena scenama koje i dan-danas izazivaju nagon za povraćanje.

Najpoznatija sekvenca ovoga tipa je finale „Pink Flamingosa“ (1972) Džona Votersa u kojem Divajn uzima pseće govno sa pločnika u Baltimoru i stavlja ga u usta. Nešto prihvatljivije, Mel Bruks servira vrhunsku scenu s nadimanjem u „Blazing Saddles“ (1974). Opsednuta Regan (Linda Bler) povraća pred ocem Demijenom (Džejson Miler) u „The Exorcist“ (1973), a tinejdžerka Sisi Spejsek natopljena je svinjskom krvlju na maturskoj večeri u „Keri“ (1976), dok ljigava beba čudovište izbija iz Kejna (Džon Hert) u filmu „Alien“ (1979).

The Exorcist Foto: Supplied by LMK Media / Landmark / Profimedia

U brojnim filmovima, kao što je to slučaj sa „Trouglom tuge“ „gadne“ scene su korišćene kako bi kritikovale društvene konvencije i prekomernu potrošnju. Takav je primer i sa filmom „La Grande Bouffe“ Marka Fererija, kao i u nadrealnom „Fantomu slobode“ (1974) Luisa Bunjuela, u kojem likovi sede zajedno na toaletima u nečemu što izgleda kao trpezarija, ali jedu nasamo dok su zaključani u maloj kabini.

Svako je zapamtio i scenu u „National Lampoon’s Animal House“ (1978), u kojoj Džon Beluši započinje borbu za hranu tako što pljuje delimično sažvakani pire krompir preko svojih kolega i studenata. Film Džona Lendisa postavio je trend za ono što Pol naziva „životinjska komedija“, u kojoj je seks, a ne romansa, glavni prioritet.

– Većina ovih komedija, od „Porky’s“ (1981) do „American Pie“ (1999) i na dalje, uključuju grupe tinejdžera, iz očiglednih razloga – zaraženi hormonima, telesna tečnost praktično curi iz njih. Strah od poniženja je konstanta. Ako ste tinejdžer, manje-više živite u velikoj komediji, sviđalo vam se to ili ne, tako da može biti utešno videti svoje traume koje se odražavaju na ekranu – kaže Glin Vajt, autor knjige „Laughing Matters: Understanding Comedy in Film, Television and Radio“. Osim toga, dodaje Pol, „tinejdžeri nemaju potpuno razvijen mozak odraslih, tako da možemo uživati dok ih gledamo kako rade stvari koje smo dovoljno pametni da ne pokušavamo“.

Devedesetih godina prošlog veka pojavila se nova vrsta komedije. Prvo je tu bio „Glup i gluplji“ braće Fareli (1994), u kojem Hari (Džef Danijels), na dozi laksativima, hitno juri u toalet za koji se ispostavi da je pokvaren.

Zatim je usledila serija Farelijevih „Ima nešto u vezi Meri“(1998), u kojoj Meri (Kameron Dijaz) greškom zameni Tedovu (Ben Stiler) spermu sa gelom za kosu. „Ono što se promenilo je stepen do kojeg je „gadost“ nakalemljena na romantičnu komediju“, kaže Pol.

Dodaje da ljudi dok gledaju Kameron Dijaz ne vide odvratnost nego slatkoću, što je suština u stvaranju takvih scena – napraviti dovoljno dobar balans i granice šokantnog i smešnog.

Romantične komedije su izašle iz mode, ali je stvar eksplodirala, te imamo „Team America: World Police“ (2004) koji nam je dao lutke koje povraćaju, „Borat“ (2006) i „Jackass: The Movie“ (2002) doneli su skatologiju (bolesna potreba govora o izmetima) u stvarni svet sa smelošću koja nije viđena još od „Pink Flamingosa“; potražite scenu „Poo Cocktail Supreme “ u JJackass 3D (2010) ako ne verujete, piše BBC.

U međuvremenu su nastajali i grozni horor filmovi koji su otišli u ekstreme u kasapljenjima. Tu su svakako „Takashi Miike’s Audition“ (1999), „Ichi the Killer“ (2001) i „Hostel“ (2005), kao i „Saw“ (2004) takozvani „porno filmovi o mučenju“. Zatim je bio „Park Chan-wook’s Oldboy“ (2003), u kojem Choi jede živu hobotnicu. I da, to je prava živa hobotnica. I da, Choi ga zapravo jede.

Alien Foto: Supplied by LMK / Landmark / Profimedia

– Koliko god ovi horor filmovi bili odbojni, komedija obično ima nešto što zagreva srce, čak i dok okreće stomak. Svaka od tih groznih scena u kojima naša tela proizvode i izbacuju određene stvari, zapravo su dokaz da nismo roboti nego ljudi. Gaditi se i uopšte burno reagovati tokom strašne ili gadne scene znači imati nezaboravni trenutak sa ljudima do sebe. Sve barijere su rasturene tim pljuskanjem telesnih tečnosti. Istina da neće svako od nas uraditi slične stvari kao u navedenim filmovima, ali moramo priznati da se sve to može desiti svakom od nas, a sledeći put kada budete na krstarenju mislite o tome – zaključuje King.

Bonus video: Gvinet Paltrou – omražena kraljica Holivuda

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar