2
Kao direktor Drame HNK osećam sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb. Miro, molim te da nam oprostiš, reči su hrvatskog reditelja Ivice Buljana.
Iako je konstatovao da je „kasno izviniti se nekome ko je umro“, Ivica Buljan, proslavljeni hrvatski reditelj i direktor drame Hrvatskog narodnog kazališta ipak je to učinio na Fejsbuku nakon sramnog oproštaja ovog teatra od svoje nekadašnje glumice.
Hrvatsko narodno kazalište, koje je do 1991. godine bilo matično pozorište Mire Furlan oprostilo se od glumice na svom sajtu i društvenim mrežama prenebregavajući činjenicu da joj je u ovoj instituciji u to smutno vreme uručen otkaz zbog veza sa Beogradom i ljubavi sa srpskim rediteljem Goranom Gajićem.
– Odlazak u SAD 1991. godine zbog političkih razloga je bio trenutak prestanka njezinog rada u Hrvatskom narodnom kazalištu, no njezina umjetnička ostavština živi i dalje. Obožavale su je i obožavat će je generacije publike, jer je uz ogroman talent i inteligenciju bila umjetnica koja je svojim beskompromisnim stavovima postala moralni uzor. Zbogom i hvala ti, Miro – ovako se, između ostalog, HNK oprostilo od Mire Furlan na društvenim mrežama i sajtu teatra, zaboravljajući sramotnu epizodu iz svoje istorije. Iako je ovaj deo izbrisan sa društvenih mreža, još uvek stoji na zvaničnom sajtu Hrvatskog narodnog kazališta.
Takvo falsifikovanje istorije izazvalo je salvu komentara i osuda na društvenim mrežama. U mnogim od njih ovakav „potez“ HNK okarakterisan je kao sraman, kao bruka, licemerje…
– Kako vas nije stid – glasio je jedan od komentara.
I Ivica Buljan je u postu na Fejsbuku priznao da ga jeste stid zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti HNK i Zagreb te 1991. godine, kada je otišla najpre u Beograd, a na kraju u Ameriku, gde je živela sve do smrti 20. januara.
– Za ispričati se mrtvome je kasno. Imali smo u životu mnogo prilika da to učinimo, a nismo – ocenio je Buljan, napomenuvši da ga je smrt Mire Furlan pogodila kao i mnoge ljude koji su je voleli.
– Mira je bila nezamislivo dobra glumica, spisateljica i humanistkinja. Obožavao sam je u svim filmovima, od „Štefice Cvek u raljama u života“, „Za sreću je potrebno troje“, „Ljepote poroka“, ulogama u TV-serijama „Velo misto“, „Putovanje u Vučjak“ a najviše – u kazalištu. Anabellu u Fordovoj tragediji „Šteta što je kurva“ gledao sam pet puta – zapisao je Buljan, posebno istakavši Furlanovu kao Helenu u Euripidovoj tragediji koju je režirao Paolo Mađeli:
– Helena koja gliserom odlazi u noć Bračkog kanala! Taj prizor zadržat ću u najdragocjenijim slikama koje ću pokazivati svojoj usnuloj pameti u posljednjim danima. Mirina Helena kao da se pitala: a što ako nikad nije bila u Troji? Je li njezin otmičar sa sobom ponio samo oblak, iluziju? Što ako je taj rat ratova vođen u ime ljepote samo ogromna podvala, priča o uzvišenoj klopci, o razornoj fascinaciji? Krađa identiteta, privid vojnog herojstva? Ovom ulogom Mira je, kao velike heroine, simbolički odredila svoj put. Iz prljavih ratova ostala je neokaljana lešinarima koji su je htjeli jedni ubiti, a drugi prisvojiti – napisao je Buljan.
Reditelj i direktor drame HNK podsetio je da gubitak osobe koju smo poznavali i koja je obeležila naše živote može biti prilika da iz njene biografije preuzmemo najbolje vrednosti i dalje ih negujemo.
– Iz života Mire Furlan mogli bismo preuzeti mnogo. Mogao bih od sebe tražiti da glumce vodim prema onako vrhunskom glumačkom umijeću kojim je Mira vladala, posebnom jer se ne ravna prema pravilima, već po golemom znanju, intuiciji, ljepoti i senzibilnosti kojima je bila beskrajno obdarena. O potrebi poštovanja drugog, o neprihvaćanju mržnje, baš nikakve mržnje, već o ljubavi koja ju je pokretala u svim područjima života – zabeležio je Ivica Buljan, otkrivši da je, kada je čuo vest o smrti Mire Furlan, pustio pesmu „Samo da te malo“ koju je 1983. godine snimila sa bendom Davora Slamniga. Jer Mira je, kako je napisao, bila i fantastična pevačica.
A na kraju se osvrnuo na problematičan oproštaj Hrvatskog narodnog kazališta od Mire Furlan:
– Mnogi su objavu prokomentirali: HNK pokušao zaboraviti kako je otjerao Miru Furlan. Kao ravnatelj Drame HNK osjećam sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb. Miro, molim te da nam oprostiš. Oprosti i vranama koje su bile u prilici i na mjestu da to kažu, a nisu. A danas grakću i nas optužuju za svoju nečistu savjest. Takmiče se kao u finalu Krležine drame da se najedu pažnje i nauživaju reflektora koji obasjavaju tvoj odar. Napisala si pred smrt: „Gledam zvijezde. Noć je jasna, Mliječna staza se čini tako blizu. Onamo ću uskoro poći i ja. Svi smo mi zvjezdana prašina. Nisu to loši izgledi. Nemam nimalo straha“. Kao da čitam „Hadrijanove memoare“ Margarit Jursenar ili slušam Bouvija. Vaša zvjezdana prašina neka nam baci malo svjetla u ovu tužnu balkansku krčmu – zaključio je Ivica Buljan.
