0
Komad "Čitač" je put između razumevanja i osude, kaže za Nova.rs reditelj Boris Liješević uoči večerašnje premijere ovog komada u Beogradskom dramskom pozorištu.
Predstava je rađena po motivima romana nemačkog književnika i pravnika Bernarda Šlinka, u dramatizaciji Fedora Šilija. U njemu je analiziran konflikt posleratne generacije s Holokaustom i koncentracionim logorima, te postavlja moralna pitanja vezana za suđenje nacistima u posleratnoj Nemačkoj.
– Knjiga je napisana 1995. godine, a pročitao sam je ubrzo nakon što je objavljena kod nas. Odmah sam znao da ću se još družiti sa tim romanom. Zapravo, prepoznao sam vreme u kojem živimo jer se radnja dešava 20, 25, 30 godina posle rata, kada stvari još nisu dovedene na čisto, kada su mnoga pitanja ostala bez odgovora, a krivci se šetaju slobodno, bez presude, jer se nije raskrstilo sa prošlošću – priča Liješević.
To ga je, kako napominje, podsetilo na situaciju u kojoj je odrastao i čije posledice živi.
– Ova predstava je moj pokušaj da shvatim to i da se sretnem sa tim nekim svojim vremenom, odnosno da razumem doba u kojem živim i da probam da dođem do nekog odgovora. Junak ovog romana, odnosno predstave, Mihael Berg je tinejdžer koji stupa u vezu sa 20 godina starijom ženom od sebe. Ta strasna priča traje sedam meseci, do dana kada Hana Šmic nestaje iz grada. On je nalazi sedam godina kasnije na optuženičkoj klupi na suđenju nadzornicama iz Aušvica. Tada je kao student prava došao na seminar ne sluteći da će je tamo zateći – priča Liješević.
Mihaelov život tada kreće u potpuno drugom pravcu, objašnjava reditelj.
– Pokušava da nađe odgovor da li je ona kriva, odnosno teži da pomiri razumevanje i osudu. On želi da sudi zločinu, da raskrsti sa prošlošću, da se distancira od nje i da je osudi, ali u toj prošlosti je njegova ljubav. Kad proba da je osudi u sebi, jer je ona zločinac koji zaslužuje kaznu, onda pokušava da je opravda i oko toga se spotiče – navodi on.
Boris Liješević otkriva na koji način bira predstave koje će režirati:
– Ako čujem zvona kada nešto čitam, obuzme me želja da ne izlazim iz tog sveta.
Roman „Čitač“ preveden je na čak 39 jezika, a po njemu je snimljen istoimeni film u režiji Stivena Daldrija koji je Kejt Vinslet doneo Oskara za najbolju žensku ulogu 2009. godine.
U Liješevićevoj podeli Hanu Šmic tumači Mirjana Karanović, a Mihaela Berga Marko Grabež. U više uloga pojavljuju se Slobodan Boda Ninković, Jadranka Selec, Milica Zarić i Ivan Tomić.
Reč je o prvoj saradnji Borisa Liješevića sa BDP. U februaru ove godine na konferenciji za medije najavljeno je 10 predstava.
– Nas 10 reditelja bili smo puni entuzijazma, ko bi mogao da pomisli da ćemo nekoliko meseci kasnije biti kao razbijena vojska koja pokušava da se nekako snađe. I ova i predstava „Upotreba čoveka“, po romanu Aleksandra Tišme, u dramatizaciji Fedora Šilija, bile su stopirane zbog pandemije. Korona kriza me uči kako nasmejati Boga, odnosno da je sve što planiramo neizvesno. Treba da režiram „Rat i mir“ u Narodnom pozorištu u Beogradu i nadam se da će doći do toga…
Pretpremijera „Čitača“ je pokazala koliko su i publika i glumci željni pozorišta. Iako sala zbog epidemiološkim mera nije mogla da bude puna, izgledalo je kao da je svako sedište zauzeto, posebno kada je nadahnuto izvođenje ansambla nagrađeno ovacijama. I glumci su odgovorili aplauzom zahvalnosti publici nakon trećeg naklona, a pečat tom snoviđenju koje može da se rodi samo u teatru, dala je Mirjana Karanović koja je emotivno uzviknula:
– Živelo pozorište!
