Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

Podržavam ove koji protestuju između ostalog i zato što brane svoj interes, svoju profesiju i svoj hleb. U tome nema ničeg lošeg, naprotiv, da su svi decenijama unazad branili svoje ne bi nam država propala, ne bi nestale onolike fabrike, danas ne bi bili evropska sirotinja.

Brane advokati i džepove klijenata koji su tužili banke zbog takozvanih troškova obračuna kredita. Ali klijenata nešto nema na ulicama, kao da se to njih ne tiče, kao da su platili advokate da umesto njih i protestuju.

Zato nam i jeste ovako, većina ljudi nije spremna da se pobuni čak ni onda kada je njihov novčanik u pitanju. Da i ne govorimo o dostojanstvu i tome da smo se pretvorili u stado za šišanje. Posle gunđamo kako nam je kriv Vučić, ili gospođica Brnabić. Krive su kukavice i pokvarenjaci koji stanuju u mnogima od nas.

Da su penzioneri, na primer, blokirali gradove širom Srbije ne bi im Vučićeva vlada otela penzije pa kasnije arčila na fontane, spomenike i korupcionaške subvencije. Da se pobune zaposleni u Telekomu ne bi im menadžement gurao firmu u dužničko ropstvo. A tek šta sve Beograđani trpe od ove vlasti – i ćute.

Na strani sam advokata i zato što se suprotstavljaju bankarskom lobiju koji je u stanju da izgura šta god poželi – da kupi ministre, zakone, presude. A još kad se udruže sa mafijašima u vrhovima vlasti ode koža.

Sporovi građana protiv banaka teški su desetine, možda i stotine miliona evra. Pravo je čudo kako su sudovi i do sada presuđivali u korist pojedinaca.

Da bi se ta „nedopustiva“ praksa prekinula postarao se Vrhovni kasacioni sud sa svojim stavom. Taj stav je takav da više nijedan pojedinac neće dobiti spor. Kako to znamo, pa po reakciji bankara. Banke su već objavile da neće tražiti povraćaj novca od onih koji su dobili sporove. Niti će od onih čije tužbe budu odbačene tražiti sudske troškove. Velikodušno, nema šta.

Vrhovni kasacioni sud je stao na stranu jačeg i dao argumente svima koji misle da je Srbija pretvorena u koloniju. Oni koji to ne vide neka pogledaju u čijim rukama je keš. Na srpskim vlastima je samo da taj keš bude pravno zaštićen, a ne da se tamo neke sudija igraju pravde.

Inače bankari umeju sa sudijama, da ne kažem nešto teže. Sećate li se ugovora Pireus banke i tri beogradska suda o povoljnim kreditima za zaposlene. Među ta tri suda bili su i članovi Vrhovnog kasacionog. Sasvim „slučajno“ u tim sudovima se odlučivalo po tužbama za raskid nepovoljnih stambenih kredita u švajcarcima. Kreditne linije i presude, hoće to da se preplete.

Da čitava stvar zaudara vidi se i iz činjenice da je Vrhovni kasacioni sud promenio (oni će reći dopunio) svoj stav iz 2018. o troškovima obrade kredita. Pa gde ste bili do sada, odakle vam je ubrizgana ta naknadna mudrost? Jel` uvek tako čekate po nekoliko godina? A šta mislite vi iz Kasacionog da li ste stavom iz 2018. navukli ljude da tuže banke i sada ih ostavili na cedilu? Kako se to zove, da nije možda pravna sigurnost.

I jedno lično razjašnjenje. Samo se isto prezivamo, nije mi nikakav rod i ne poznajem je – Jasmina Vasović, odnedavno predsednica Vrhovnog kasacionog suda. Ne znam da li je predsednikova drugarica, ali je, kako se piše, oslobodila Stanka Subotića optuženog za šverc cigareta.

Bonus video: Protest advokata ispred Kasacionog suda

***
Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare