Sve je stalo samo Expo raste. Troškovi doduše rastu brže od objekata, ali čim nešto zapne, država rešava. Ako fali para, uzeće se nekom drugom ko je na budžetu, ako na gradilištu nije baš sve po zakonu, promeniće se zakon. Kako ide gradnja objekata najvažnijeg projekta u zemlji u kojoj su i manji objekti ubijali ljude, priča Željko Veljković, reporter Dnevnika na TV Nova.
Ovde gde se pesak koji dolazi brodovima pretovaruje na kamione, da bi se nasipalo najvažnije gradilište u Srbiji, nekad su bile kuće, doduše ne baš legalne, nekih manje važnih ljudi. Srušene su. Ovde gde sad štrče stubovi i kranovi, nekad su bili kukuruzi, isto manje važni. Deo zemlje nije prodat kad i PKB, deo će izgleda morati da se otkupi od Arapa kojima smo to prethodno prodali budzaštio. Bila je to rodna zemlja te 2020. kad smo bili ovde.
„Tu gde su sada kukuruzi i žitna polja, 2021. godine počinje gradnja nacionalnog stadiona. 60.000 mesta, 10.000 parking mesta, a cena kvadrata kaže predsednik onima koji ovde imaju svoje stambene objekte skočiće za 1.000 EUR“, rekao je Željko Veljković, 23. avgusta 2020. godine, novinar tada Newsmax Adria.
Skoro je pet godina punih prošlo od prethodnog snimka, ostarilo se, prođoše nam životi. ali stadiona još nema. No, biće ga. Ispostavilo se da nam od sadnje kukuruza mnogo bolje ide sadnja šipova i izgradnja objekata za Ekspo. Veća je zarada na svemu tome, kvadrat stana u Surčinu nije skočio za 1.000 EUR, ali je sve drugo u međuvremenu poskupelo. Između ostalog i sam stadion i Ekspo oko njega. A ovih dana slogan je možda – Expo ne sme da stane.
„Odavno je parola Ekspo ne sme da stane i Expo je srce Srbije“, kaže Milan Ćulibrk, urednik Ekonomije u Radaru.
I zato se ovde radi punom parom, da se nadoknadi već napravljeno kašnjenje. Dok predsednik govori kako nam protesti oštećuju ekonomiju i rasteruju strane investitore, za Expo mora da ima, jer pare koje se ulivaju, mogu da se dalje rastaču kome i koliko treba i zato je predsednik rekao da je 1. decembar datum svih datuma jer do tada mora da bude potrošeno i završeno sve.
„Zato što je to prilika da se dobro zaradi. Pogotovo neko ko će biti na tom projektu angažovan, jer se isključuju javne nabavke, svi dilovi se ostvaruju direktnom pogodbom, kao što je bilo i sa železničkom stanicom po međudržavnom ugovoru sa Kinezima. Ovde nažalost nije trebalo ni međudržavni ugovor, jer je postignut unutarstranački dogovor da se poslovi daju direktnim pogodbama po cenama koje nikada nećemo saznati Ali definitivno je to projekat veka za aktuelnu vlast u Srbiji“, kaže Ćulibrk.
Za razliku od Expo svetskih izložbi, takozvanog velikog Ekspa, ovaj naš mali predviđa da domaćin gradi sve, dok na velikom gosti gradnju svojih paviljona plaćaju sami. To je tek jedan od razloga zašto takozvane male Expo izložbe za domaćine po pravilu znače minus. A kod nas se na sve to dodaje i nacionalni stadion, pa bi cene mogle da se zidaju u nebesa, dok ne budu zadovoljni svi koji zarađuju. A već su nazidane.
„Primer je nacionalni stadion, pošlo se od cene od 200 do 250 miliona evra. Mi smo do 31. decembra to već platili 370 miliona, vi ste danas bili u Surčinu videli ste kol’ko je napredovao taj stadion. Ako je to na nivou zemlje 370 miliona, možemo da zamislimo da će ono iznad zemlje da košta bar još jedan i po put – znači ćemo preći milijardu evra. Takvi stadioni usred Madrida su pravljeni za dva i po puta manje para, većeg kapaciteta, što znači da će neko tu dobro prilikom gradnje i da se ugradi. Sam Expo, sve prethodne specijalizovane izložbe su pokazale da su troškovi bili veći od prihoda tako da je očekujem minus u svakom slučaju i za ovaj. Samo je pitanje koliko će taj biti minus, a na kraju kraj vlast baš i briga zato što neće oni to platiti, platiće građani“, kaže Ćulibrk.
Platiće građani iz budžeta, ali gradnja uz tajne ugovore već je plaćena i životima. Rizik je za to ovde i veći, jer se baš zbog ovog gradilšta menjaju propisi kako bi se ne samo trošilo, nego i gradilo bez ikakve kontrole koja bi garantovala bezbednost.
„Nepuna dva i po meseca posle rušenja nadstrešnice u Novom Sadu koja nije imala upotrebnu dozvolu, sada se predlaže usvajanje novog zakona, po kome će objekti za Expo moći da se koriste dve godine bez upotrebne dozvole. Još jedna promena je da nije potrebna procena uticaja tih objekata na životnu sredinu, nego će se to naknadno raditi. Baš me interesuje šta će se desiti ako se ispostavi da ti objekti negativno utiču na životnu sredinu, oće to možda neko da ruši? Ili, ne daj bože, šta ako se desi da se nešto od tih objekata sruši tokom izložbe, a očekuje se oko tri i po miliona gostiju iz inostranstva. Neverovatno je koliko sve to deluje nestvarno, neodgovorno, da u trenucima kada ste pravili objekte koji se ruše, po važećim propisima koji su bili mnogo stroži, vi sad odlučujete da za jedan tako važan projekat dodatno olabavite propise, da praktično niko, nikome, ni za šta ne odgovara“, ističe Ćulibrk.
Ali u zemlji gde predsednici Vlade predsednika države zovu šefe, u kojem se o svemu pita jedan čovek, možda nije ni važno kakva je odgovornost svih drugih. Apsolutna vlast, apsolutna odgovornost.
Prilog pogledajte na početku ove vesti.
BONUS VIDEO: Posle 1. novembra usporeni radovi na većini projekata, osim EXPO-a