Ekatarina velika

Ekatarina Velika bila je rok grupa iz Beograda, jedan od najuticajnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije, koji je ostavio neizbrisiv trag u domaćoj kulturi bogatim stvaralaštvom, dok su pored muzike kojom su se bavili, privatni životi članova benda bili podjedanko intrigantni za širu javnost.

Milan Miša Berar, ton majstor, nekadašnji menadžer Ekatarine Velike, gostujući u podkastu „U 4 zida“ govorio je o periodu kada je dao otkaz u Radio Novom Sadu i počeo da se bavi produkcijom koncerata i ostalih velikih i malih događaja, što ga je dovelo do saradnje sa EKV-om u najslavnijem razdoblju benda, u vreme albuma „Ljubav“ i „Samo par godina za nas“.

PROČITAJTE JOŠ:

Кatarina II je nastala 1982. godine u Beogradu, a grupu su nakon raspada benda Šarlo Akrobata formirali pevač Milan Mladenović, gitarista Dragomir Gagi Mihajlović, basista Švaba Radomirović i bubnjar Dušan Dejanović. Tokom 1982. godine bendu se pridružila klavijaturistkinja Margita Magi Stefanović. Radomirović i Dejanović su ubrzo nakon toga napustili bend, te je početkom 1983. na mesto bubnjara došao Ivica Vd Vdović, bivši bubnjar Šarla akrobate, a basista benda bio je Bojan Pečar, čime je formirana konačna ritam sekcija ovog sastava.

Debi album pod nazivom Кatarina II objavljen je 1984. godine, a većinu tekstova napisao je Mladenović.

View this post on Instagram

A post shared by 7 Umetnosti (@7umetnosti)

Ubrzo nakon izlaska albuma, bend je ponovo promenio sastava zbog neslaganja Mladenovića i Mihajlovića, nakon kojih je Mihajlović došao i u sukob sa zakonom, zbog čega je završio u zatvoru, posle čega mu je saopšteno da više nije deo benda. Кako je on tvrdio da ima autorska prava na ime Кatarina II, bend je bio prisiljen da odabere novi naziv, pa su preostali članovi izabrali novo ime Ekatarina Velika.

Grupa je izdala drugi album 1985. godine pod nazivom Ekatarina Velika. Treći album benda, pod nazivom „S’ vetrom uz lice“ izašao je 1986. godine i njime je bend uspeo da dođe do šire publike, kada su postali zvezde na prostoru bivše Jugoslavije. Nakon toga usledili su albumi „Ljubav“ iz 1987. i „Samo par godina za nas“ objavljen 1989. godine, što se smatra zlatnim periodom ovog sastava.

Ekatarina Velika završila je svoju aktivnost 1994. godine. Mladenović je u proleće te godine otišao u Brazil gde je zajedno sa prijateljem i muzičarem Mitrom Subotićem Subom i grupom brazilskih muzičara radio na albumu „Angel’s Breath“. Po njegovom povratku u Beograd bend je nastavio sa koncertnom aktivnošću i počeo sa radom na novom albumu čiji je radni naziv bio „Ponovo zajedno“. Rad na albumu je međutim ubrzo obustavljen zbog zdravstvenih problema Milana Mladenovića. U avgustu 1994. bend je svirao na festivalu u Budvi, što je bio njihov poslednji koncertni nastup. Sledećeg dana Milan Mladenović je prebačen u bolnicu gde je otkriveno da ima rak pankreasa.

Svega nekoliko meseci kasnije, 5. novembra 1994. godine, Milan Mladenović je umro u Beogradu u 37. godini. Njegovom smrću, Ekatarina Velika je prestala da postoji. Bojan Pečar umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998, u 39. godini. Margita Stefanović je umrla 18. septembra 2002. godine u Beogradu, u 44. godini života.

Milan Miša Berar govorio je o saradnji sa popularnim sastavom u trenutku kada su počinjali da grade svoju muzičku karijeru kao deo benda koji je stekao ogromnu slavu, zatim u danima najveće popularnosti, ali i perioda kada je bend prestao da postoji, kao i o smrti muzičara koji su obeležii jednu epohu.

„Imao sam sreće, upoznao sam Ekatarinu, radio sam njima zvuk, bio sam ton majstor, bili smo na ceni, svi su pričali kako imamo dobar zvuk. Ali, Ekatarina je malo svirala, oni su bili označeni gradski bend. Radio sam turneju Miša Kovača, Josipe Lisac, Tereze Kesovije, Atomskog skloništa, brojnih muzičkih zvezda, ali nekako mi je Ekatarina privlačila pažnju, sve su bili jači“, rekao je Berar o početku saradnje i dodao:

View this post on Instagram

A post shared by exyupesmee (@exyupesmee)

„Sećam se prvog koncerta, bilo je 200 ljudi, nismo mogli da platimo kombi, pa smo delili nešto. Od samog početka sam bio solidaran sa njima. Dogovarali smo se ako nema para, da platimo gorivo i to je sve, kad bude para, biće. Svi smo čekali taj trenuitak. Desio se jadan koncert 1986. godine, Pionir, 5 ili 6 hiljada prodatih karata, menadžer Nebojša Grgić je platio po 150 maraka svakom od njih, tako mi je pokojni Milan rekao. Meni je delovalo da je to jako malo, ali nisam znao strukturu, kao se to organizuje. Milana sam upoznao u Novom Sadu još pre toga, i kada je Grgić napravio to što je napravio, Milan je došao i rekao mi: ‘Zašto ti ne bi bio menadžer?’. Rekao sam da to u životu nisam radio, ali sam na kraju pristao.“

„Tada su ulaznice koštale 15 maraka. Prvo što sam uradio duplirao sam cenu, podigao sam na 30 maraka, tako sam hteo da se podigne cena benda. Odmah posle toga su Slovenci podigli na 60 maraka i tako se proširilo po svim drugim mestima. Tada sam postao peti član EKV-a, skoro pet godina sam bio menadžer. Tada su snimili albume ‘Ljubav’ i ‘Par godina za nas'“, ispričao je menadžer EKV-a u podkastu „U 4 zida“ i opisao godine saradnje:

„Ne mogu da kažem da sam imao sreće sa njima, bend je mnogo radio. Bend nije imao puno nastupa, imali su dve ili tri turneje godišnje, a tada se novac zarađivao po turnejama. U sklopu turneja bili su nastupi u 15 ili 20 gradova, a pored toga koncerti petkom i subotom, tako da je bend u vreme kada su puno radili imao maksimalno 120 koncerta godišnje.“

Nakon smrti članova benda, u javnosti su se pojavile broje priče o uzročnicima, te se često pričalo o zloupotrebi narkotika, kao i o tome da su ćlanovi EKV-a bili zaraženi HIV-om.

„To je prazna priča. Uopšte nisu bili zaraženi HIV-om, Milan je oboleo od raka pankreasa, možda je bolest krenula iz sasvim drugog razloga, nije ustanovljeno. Mislim da su to priče koje nemaju nikakvu osnovu. Ono što jeste, što je moj razlog zašto sam prestao da radim sa njima je taj što je u to vreme mnogo droge bilo na tržištu. Kada se vratimo sa turneje dileri znaju da dolazimo sa parama, znaju gde da sačekaju bend. Imali smo neki prevoz, kombi, znali su gde se nalazimo, odakle krećemo na turneju i gde se vraćamo“, ispričao je Berar o završetku saradnje sa bendom:

„Imao sam neprijatnosti sa različitim dilerima, pogotovu u Zagrebu, oni su opsedali hotel gde je Ekatarina bila smeštena. Bilo je neprijatno, totalno lešinarski, da te dokrajče do kraja.“

„Mislio sam da će da krene sve ka boljem kada je Bojan otišao u London, zbog njihovog zdravlja. Bojan je umro od srca, imao je infarkt, nije bio u pitanju problem sa drogom ili HIV-om“, rekao je Berar o Pečaru.

View this post on Instagram

A post shared by exyupesmee (@exyupesmee)

„Milana sam poslenji put video možda desetak dana pre nego što je umro, kada mu je bilo malo bolje. Video sam ga 21. avgusta 1994. godine u Budvi, to je bilo nakon njegovog povratka iz Brazila. Milan je uvek bio napucan, snažan, malo koščat, ali snažan. Kada sam ga video mi smo se zagrlili i prvi put sam osetio da je slab. Pitao sam ga šte mu se dešava, a on e rekao da je pokvario stomak i da je na dijeti“, prisetio se Berar poslednjeg susreta sa Milanom Mladenovićem i zaključio:

„Bolest je nepredvidiva, kod nekog uznapreduje brzo, kod nekog dugo traje. Ostala je praznina u mom životu, u životu svih ljudi. To je za mene bio težak udarac.“

Ekatarina Velika smatra se najuticajnijim bendom na prostoru bivše Jugoslavije, a takođe se smatra jednim od najvažnijih bendova na jugoslovenskoj rok sceni. Nakon smrti članova benda, popularnost njihove muzike opstala je do danas, a mnogi sastavi koji su nastali nakon početka devedesetih inspiraciju su pronašli upravo u muzici EKV-a.

BONUS VIDEO: Fredi Merkjuri – Jedan od najupečatljivijih muzičara ikada

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar