Foto: Profimedia, promo

Holivudski glumci i glumice neretko daju sve od sebe kako bi što bolje odigrali ulogu koja im je dodeljena. Ipak, često se dešava da odu predaleko u želji da što vernije prikažu određenog lika, pa dugo nakon završenog zadatka osećaju fizičke i psihičke posledice.

Iako su hvaljeni od strane publike i kritičara za predanost svojim zadatim ulogama, ove zvezde su u nameri da realistično predstave likove otišle predaleko. Zbog toga su neke od njih pribegle različitim metodama oporavka, kako bi sprečile dalje „propadanje“ usled predanosti poslu.

PROČITAJTE JOŠ

Iako su zbog tolikih žrtvi nagrađivani širom sveta najprestižnijim filmskim nagradama, nebrojeno puta se postavljalo pitanje da li je „pametno“ otići toliko daleko zarad uloge.

Hit Ledžer je publici širom sveta najpoznatiji po ulozi Džokera u filmu „The Dark Knight“ u kojem je tumačio poznatog strip negativca. U ovom ostvarenju je igrao pored Kristijana Bejla, koji je kasnije pričao o tome na koji način se Ledžer pripremao za ulogu.

Govoreći o čuvenoj sceni ispitivanja, Bejl je otkrio da je Ledžer bio toliko posvećen ulozi Džokera da se zaista bacao po sobi, kao i da je ozbiljno oštetio zidove udarajući telom o njih.

„Njegova posvećenost bila je potpuna“, ispričao je Kristijan Bejl kasnije.

Upravo ta posvećenost, pisalo se kasnije, dovela ga je do autodestruktivnih misli. Ledžer je nakon rada na ovom ostvarenju patio od nesanice, te je često pribegavao lekovima koji su mu pomagali da zaspi.

Ledžer je 2008. godine pronađen bez svesti u svom stanu na Menhetnu. Njegova smrt proglašena je nesrećnim slučajem, odnosno posledicom kombinacije nekoliko lekova za umirivanje i insomniju.

Hit Ledzer
Hit Ledžer Foto:HUBERT BOESL / AFP / Profimedia

Džejmi Foks je 2005. godine osvojio Oskara za ulogu Reja Čarlsa u filmu „Ray“. Iako je bio nagrađen zlatnom statuom za rad na ovom ostvarenju, Foks se prilično napatio tokom snimanja, Naime, reditelj Tejlor Hekford je došao na ideju da Foksu zalepi oči kako bi što vernije prikazao život čuvenog muzičara koji je bio slep.

Džejmi je kasnije priznao da se osećao klaustrofobično i kao zarobljenik sopstvenog uma.

Fizičke transformacije zarad uloga nisu ništa novo, ali je retkost da glumci zaista prođu kroz pravu transformaciju, umesto korišćenja maski. Kristijan Bejl je ušao u legende, ako ni zbog čega drugog, onda zbog posvećenosti realnog prikazivanja svojih likova.

Tako je zarad rada na filmu „The Machinist“ smršao neverovatnih 25 kilograma za samo četiri meseca. Kako bi postigao izgled Trevora Reznika, lika koji pati od insomnije i zbog toga i fizički propada, Bejlova „ishrana“ sastojala se samo od cigareta i viskija. Kasnije je dijeti dodao kafu, jednu jabuku dnevno i nekoliko zalogaja tunjevine.

Kada je spao na samo 45 kilograma težine (glumac je visok 187 cm), producenti filma su ga zaustavili, ozbiljno zabrinuti za njegovo zdravstveno stanje. Kasnije, kada se pripremao za ulogu Betmena, Bejl je ponovo fascinirao javnost kada se nabildovao i dostigao težinu od 86 kilograma.

Edrien Brodi je oduševio svet ulogom Vladislava Špilmana u ratnoj drami „Pijanista“ koju je režirao Roman Polanski. Brodi je za rad na ovom ostvarenju nagrađen Oskarom za najbolju mušku ulogu, ali posvećenost nije prošla bez posledica. Naime, Edrien je smršao skoro 15 kilograma kako bi što vernije dočarao pijanistu koji je preživeo horor Holokausta, a osim toga je tokom snimanja odustao od gotovo svih pogodnosti modernog života. Glumac je prestao da koristi mobilni telefon, iselio se iz svog stana, raskinuo sa devojkom i uspeo da nauči da svira kompozicije Šopena.

U trenutku kada je nagrađen Oskarom imao je samo 29 godina, te mu se žrtva itekako isplatila. Kasnije je priznao da je godinu dana nakon snimanja patio od depresije, iako mu je ta bolest do tada bila strana.

Danijel Dej Luis važi za jednog od najpriznatijih glumaca današnjice. Njegova predanost poslu je poznata širom Holivuda, ali je za potrebe filma „My Left Foot“ prevazišao sebe. Naime, on je u ovom ostvarenju iz 1989. godine tumačio Kristija Brauna, irskog pisca i slikara koji je patio od cerebralne paralize, a s obzirom na to da je mogao da pomera samo levo stopalo, morao je da nauči da piše i slika uz pomoć tog dela tela.

Foto:Miramax Collection / Everett / Profimedia

Kako bi što vernije prikazao Brauna, Dej Luis je celo snimanje proveo u invalidskim kolicima, tako oštećujući dva rebra. Osim toga, naučio je da slika nožem uz pomoć nožnih prstiju. Ovakav rad mu se isplatio jer je za ovaj rad nagrađen Oskarom za najbolju mušku ulogu.

Nikolas Kejdž možda nije preozbiljno shvaćen u glumačkim krugovima, ali ne može da se kaže da nije posvećen svojim ulogama. On je za potrebe drame „Birdy“ iz 1984. godine nosio zavoj preko celog lica, kao što u filmu nosi njegov lik, gotovo mesec dana. To je uzrokovalo da mu se lice ošteti, što je postalo očigledno kada je konačno skinuo zavoj.

Foto:IFA Film / United Archives / Profimedia

Glumac je imao još luđu ideju kada je tokom snimanja zaista izvadio svoja dva zuba kako bi osetio pravi bol lika koji je tumačio.

Kejt Vinslet je 2020. godine u folmu „Ammonite“ igrala britansku paleontološkinju koja je većinu vremena provodila sama, brinući o bolesnoj majci. Vinsletova se za potrebe ovog lika u potunosti izolovala u jednoj trošnoj kući i živela bez struje i toaleta.

Jedan od najaktuelnijih primera odlaženja „korak dalje“ u pripremi za ulogu svakako je Bredli Kuper koji je tokom nedavne projekcije novog filma „Maestro“ u Los Anđelesu otkrio da je proveo šest godina učeći da diriguje, kako bi se što bolje pripremio za snimanje biografskog filma o slavnom kompozitoru Leonardu Bernstajnu.

Foto:

Kuper, koji iza sebe ima broje uspešne uloge, ali i rediteljski prvenac „A Star Is Born“, otkrio je da je naučio da diriguje jer se uplašio jedne scene u „Maestru“, ostvarenju čija premijera je održana 22. novembra prošle godine.

Scena koja traje čitavih šest minuta u Kuperovom životu trajala je šest godina. Naime, on je sve to vreme proveo učeći da diriguje, kako bi na što verniji način prikazao slavnog kompozirora, odnosno njegovo dirigovanje simfonijskim orkestrom 1976. godine u katedrali Ely.

„Zbog te scene sam bio toliko zabrinut jer smo je radili uživo. To je bilo snimanje s Londonskim simfonijskim orkestarom. Snimljen sam uživo, morao sam da dirigujem. Proveo sam šest godina učeći kako se diriguje šest minuta i 21 sekundu“, objasnio je.

Kako bi se pripremio, Kuper je gledao snimak Bernstajna koji je dirigovao Londonskom simfonijskom orkestru i učio uz pomoć učitelja koji su ga ohrabrivali na tom putu.

„Bio sam prestravljen, apsolutno prestravljen. Toliko da verovatno ne bih mogao da uživam u ovim scenama da nisam toliko učio“, dodao je.

BONUS VIDEO: TOP 5 najlepših holivudskih glumica koje su potpuno prirodne

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar