Kada je toranj sagrađen, neki Parižani su smatrali da je ruglo i da ga treba porušiti. Danas se smatra za jedno od remek dela arhitekture u svetu.

Ajfelova kula, jedna od najposećenijih atrakcija u Parizu, ali i svetu, sagrađena je 1889. godine kao eksponat za Svetsku izložbu, povodom proslave stogodišnjice francuske revolucije.

Ajfel je prvobitno planirao da svoju kulu sagradi u Barseloni, ali su je Španci odbacili, zabrinuti da će biti nezgrapna i da će narušavati izgled grada.

Desilo se da je Pariz tragao za monumentalnim lukom visokim 300 metara, koji bi služio kao ulaz na svetski sajam 1989. godine, povodom 100. godišnjice Francuske revolucije. Dizajn kompanije Eiffel&Co izabran je među više od 100 konkurentksih projekata, a izgradnja je počela 28. januara 1887. godine.

Prvobitni planovi su predviđali da Ajfelova kula na Marsovom polju u Parizu ostane dvadeset godina, ipak, od rušenja su je sačuvali razni naučni eksperimenti koje je i sam Ajfel ohrabrivao, pre svega u razvoju telekomunikacija.

Struktura je sastavljena od 18.038 delova od livenog gvožđa, uz pomoć dva i po miliona zakivaka. Za vreme izgradnje, zahvaljujući merama bezbednosti koje je Ajfel uveo, poginuo je samo jedan radnik, što je za to vreme bilo izuzetno dostignuće.

Završena 31. marta 1889. godine, kula je bila najviša napravljena struktura na svetu 41 godinu do završetka izgradnje Krajsler zgrade u Njujorku 1930. godine. Kula je visoka 300 metara (324 sa kasnije postavljenom televizijskom antenom), a metalna struktura je teška 7.300 tona. Do vrha vodi 1.665 stepenica.

Čim su Ajfelovi planovi bili objavljeni, oko 300 nezadovoljnih Parižana potpisalo je peticiju protiv izgradnje monolitne konstrukcije, nazivajući je “beskorisnom i čudovišnom”, “zapanjujućom glupošću” i “odvratnim stubom od metala”. Čak i dve godine nakon što je kula završena, pisac Gi de Mopasan isticao je kako svakog dana ruča isključivo ispod kule, jer je to jedino mesto odakle je ne može videti.