Piše Željko Ivanović: Vojvodina je Srbija - uprkos Vučiću

Naime, Srbiju su najmanjom i, što je još gore, najsiromašnijom i najizolovanijom u njenoj istoriji, učinili upravo ovi, poput Mileta i Milana, koji se hvale tri decenije da su najveći Srbi. Od Miloševićevog "Srbija se saginjati neće", do Vučićevog "Javite im da je pobedila Srbija", prošlo je više od trideset godina najvećeg i najbolnijeg propadanja zemlje koja je 1989, nakon pada komunizma i Berlinskog zida, imala najbolju startnu poziciju. Za trk iz neslobode u demokratiju, iz kolhoza u tržišnu ekonomiju, iz gulaga u pravnu državu. I tamo gdje je danas Poljska, jedna od vodećih zemalja EU, bila bi Srbija. Da se oni iz prvog reda sremskog kontramitinga i njihovi politički očevi nisu "setili" da je brane! Zato, da bi Srbija ustala i opstala, zajedno sa Vojvodinom, Vučićev režim mora da padne. Studenti to najbolje znaju. Bez pomoći USAID-a i Soroša, piše Željko Ivanović za Vijesti.

A i sam Vučić to vidi. Nije on glup. Zato je, uprkos nezabilježenoj podršci svih marioneta regiona, i u Mitrovici izgledao uobičajeno tužno i slomljeno, kakvog ga gledamo posljednjih sedmica. Ni traga od samoljubivog i autoritarnog šefa, koji ponižava i vrijeđa kritičare i opoziciju, ismijava Evropu, vuče za nos Putina i veselo kleči i maše repom pred Trampom. Umjesto da se raduje što je došla smjena, što nakon skoro 15 godina apsolutne vlasti, endemske korupcije, Belivuka i ostalih klanova, zarobljenih institucija, oslobađa Andrićev venac za nekog drugog, ko nije iz SNS-a, ni iz Zete, ni iz Banjaluke - Vučić se svodi na nivo Bakareca i Đuke, šireći teorije zavjere po kojima studenti, đaci, poljoprivrednici, glumci i ostala poštena inteligencija nemaju pamet, već ih navigavaju "zločinački" USAID, NED i Soroš. Sa čijim su se sinom, Alexom, do juče grlili Vučić i Rama, namigujući (preko Soroša Juniora) na jedno oko demokratama, a na drugo, preko Grenela, republikancima. Da je u SAD pobijedila Haris, Vučić bi nam pričao kako iza studenata i omladine stoje Putin i Si, ovako, baš on, snishodljivo puzi pred Trampom i miluje mu uši teorijama zavjere o obojenoj revoluciji koju eto organizuju "zločinački" USAID, NED i matori Džordž. U pravu je Tijanić. Nije samo Milan Knežević već mnogo prije njega sam Vučić politički pretvorio sebe u teglu sa senfom u koju su svoju viršlu umakali mnogi. Sve do Trampa sada. Milan, dakle, ništa nije kriv, on je samo vidio od pametnijeg i sam se ponudio za teglu. I umakanje. Mnogima, uključujući Vučića sada.

Postoji još jedno moguće objašnjenje zašto je AV u Sremu djelovao tako skrhano i polomljeno, uprkos neviđenoj podršci Milana, Joka, Vraneša, Marka, i svih opština, od Pljevalja do Zete, i kompletne flore a posebno faune, uključujući srpskog krapa, ukljevu i ljolju. Naime, niko bolje ne poznaje Kneževića, Mandića, Dodika, Cvijanović - nego on sam. Zna da ga pola od njih ne može vidjeti na oči, više nego Dačić i Krkobabić, dok ostali, predvođeni Milanom K., spremno čekaju, čim mu vide leđa, da okrenu ćurak naopako. I od najvećih Srba postanu još veći Crnogorci. Kad padne AV, a blizu je, branićemo Srbe u Crnoj Gori od ovih koji vjernost "matici" poistovjećuju sa bezrezervnom podrškom režimu i diktatoru. Još ako se Marko Milačić vrati na fabrička podešavanja, kada je kao mladoliki komita mikrofonom RTCG tukao po glavi svakog ko kritikuje Mila i Roćena, biće da se opet slatko smijemo.

Uostalom, sjećamo se, nije bilo davno - ovako kako danas "veliki Srbi" iz Zetske banovine nariču za Vučićem, nekad su se isto, ili slično zaklinjali Miloševiću. Dok nije oboren, u obojenoj revoluciji 5. oktobra 2000. Zajedno sa tadašnjim ministrom informisanja Aleksandrom Vučićem. Perjanice današnjeg srpstva u Crnoj Gori pokazale su onda istančan osjećaj za trenutak i dešavanja u "matici" - ceh Miloševićevog pada platio je samo tragični Momir Bulatović. Ispalo je da je on jedini bio i ostao Slobov, od početka do kraja, dok su ostali, predvođeni tada velikim pipunom od Peđe Bulatovića, potrčali u krilo Koštunici i Đinđiću. Više prvom, naravno, jer KOS i BIA su bili Koštuničini. I Legijini.

Jedva čekam, dakle, da padne Vučić. Prije svega zbog komšija i braće Srba. Vrijeme je da nakon najtragičnije ere u njihovoj burnoj istoriji, samoubilačkih popova i topova, okrenu list i umjesto Moskve izaberu put na Zapad. Tamo gdje su bili pod Obrenovićima. I odakle su ih izmjestili Crna ruka, ruska tajna služba i nova dinastija. Karađorđevići nijesu samo došli glave Crnoj Gori već i, na mnogo tragičniji način, samoj Srbiji. Što prije to shvate u Beogradu, bolje i za Srbiju i za region. Jedino bi Putin mogao da nariče i kuka zbog takvog zaokreta. I možda Milan K. Jer više ne bi imao ko da ga dočeka sa sendvičem i dnevnicom u Sremskoj Mitrovici. Ili na Crvenom trgu u Moskvi.