Tko je naložio ubojstvo Ive Pukanića i ko je platio ubistvo Duška Jovanovića? Ponavljam, prije svih, zbog Ive Sanadera i Mila Đukanovića: tko je naložio ubojstvo Ive Pukanića i ko je platio ubistvo Duška Jovanovića. Još jednom, zbog istražitelja Hrvatske i Crne Gore: tko je naložio ubojstvo Ive Pukanića i ko je platio ubistvo Duška Jovanovića?!
A sad nešto i za sve nas: da li ova pitanja imaju isti odgovor?
Ni skoro 20 godina nakon atentata na Duška Jovanovića, ni deceniju i po od likvidacije Iva Pukanića, dvije države, Hrvatska i Crna Gora, dva društva, hrvatsko i crnogorsko, dvije porodice, Jovanović i Pukanić – nemaju odgovor na prosti upit: ko je naručio ubistvo dva značajna izdavača i urednika?!
Vlade Crne Gore i Hrvatske nisu nikad imale i ni danas nemaju političku volju za istinsku istragu i konačni epilog, jedno i drugo društvo, hrvatsko i crnogorsko su pristali na zaborav, a dvije porodice, Pukanić i Jovanović, i dalje nemoćno vape za istinom! I pitaju – ko je naložio i platio da brutalno budu likvidirana, na pragu svojih redakcija, dva urednika i osnivača medija, Duško Jovanović i Ivo Pukanić, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.me.
Eto, ispade jedno pitanje a ne dva. Dakle, mogao bi biti i jedan ili istovjetan odgovor. To je i zaključak najnovijeg sjajnog dokumentarca hrvatskog RTL-a koji je prošle sedmice mogla da vidi i crnogorska javnost. “Dosje Jarak”, u dva sata igrano-dokumentarnog materijala, rasvjetljava brojne detalje oko pripreme, targetiranja i na kraju likvidacije Ive Pukanića. Zaključak je jedan – ubila ga je mafija udruženog regiona. Da li samo duvanska ili ona koja trguje oružjem, da li samo crnogorska ili samo hrvatska, ili obije, da li pod pokroviteljstvom države, Crne Gore i Hrvatske, da li uz amin jednog ili oba premijera, Đukanovića i Sanadera – to su pitanja na koja odgovore može da pruže samo istražni organi dviju država a ne jedan dokumentarni film. “Dosje Jarak” je uradio ono što je trebalo – otvorio sva ta pitanja i vrlo uvjerljivo rasvijetlio kontekst zločina. U kome se vidjela uloga ne samo mafije i političara, već i pojedinih nevladinih organizacija i medija.
Ipak, glavni protagonisti filma i samih događaja, najbliži saradnici i prijatelji Iva Pukanića, kao i zvaničnici, nemaju dilemu oko naručitelja. Berislav Jelenić, aktuelni glavni urednik Nacionala, koji je nakon atentata sam živio skoro pet godina pod cjelodnevnom policijskom zaštitom kaže: “Niska tih ljudi o kojima je Nacional pisao je podugačka, ali se taj krug inicijalnih indicija odbacivao i sužavao i odveo na kraju dana do duhanske mafije”!
Dritan Abazović, doskorašnji premijer: “Ubistvo Duška Jovanovića je bilo pečatirano od strane tadašnjeg režima koji je bio duboko, duboko involviran u kriminalne aktivnosti, konkretno šverc cigareta”…
Stipe Mesić, bivši predsjednik: “Ja sam mu rekao (Pukaniću) kao prijatelju, pazi dirnuo si u nesto što može kobno za tebe završiti! Prestani, pusti, neka drugi pišu o tome”! Na potpitanje autora filma Andrije Jarka da li je Milo Đukanović naručio to ubistvo, Mesić, prijatelj ne samo Pukanića već i bivšeg crnogorskog gospodara, nemušto odgovara: “Ja ne mislim da bi se on upuštao u takve mafijaške poslove ali da li je neko iz vrha… ne mora biti iz Crne Gore… jer ta duhanska mafija ima široke mogućnosti”…
Mnogo konkretniji u odgovorima bio je Ratko Knežević, bivši kum Đukanovića i čovjek koji je tokom 90-ih odigrao jednu od ključnih uloga u Milovoj “izdaji” Miloševića.
Jarak: Ko je na čelu te duhanske mafije?
Knežević: Milo Đukanović i Cane Subotić.
Jarak: Mislite da su oni naručili to ubojstvo?
Knežević: Mislim da da. To sam govorio i pred sudom u Zagrebu.
I onda ide snimak svjedočenja Kneževića sa suđenja u kome on citira navodni razgovor sa Subotićem, u kome mu ovaj prijeti: “Ubio sam mnoge, ubiću tebe i Pukanića ako bude trebalo”!
Zar samo ovaj film nije dovoljan povod da tužilaštva Crne Gore i Hrvatske, uz asistenciju tužilaštva Srbije, otvore izviđaj i nakon dvije, odnosno deceniju i po, javnosti i porodicama ubijenih novinara rasvijetle zločin i daju odgovor na pitanje – tko je naložio ubojstvo Ive Pukanića i ko je platio ubistvo Duška Jovanovića?
Zar ovo pitanje ne bi trebalo biti jedno od ključnih i u budućem odlučivanju crnogorskih parlamentarca ko će biti novi VDT? I zar nakon glavnog pitanja kandidatima, recimo, da li će vam u planu rada prvi zadatak biti otvaranje izviđaja oko atentata na Duška Jovanovića, drugo pitanje ne bi trebalo biti – a gdje ste dosad bili? Makar za dva kandidata. Odnosno kandidatkinje.
Zar ne bi bilo logično, nakon što Maja Jovanović odgovori kako će izviđaj i istraga ubistva D.J. biti prioritet u njenom radu, pitati kandidatkinju – koliko ste puta, kao osnovni, viši ili vrhovni tužilac, pokrenuli slučaj istrage zločina unutar VDT-a? Zašto ste ćutali!
Zar nije ponižavanje društva, države i porodice Jovanović, papagajsko ponavljanje članova Tužilačkog savjeta, iz reda takozvanih uglednih tužilaca, da novi VDT mora biti iz njihovih kancelarija. Neko od vojnika režima koji se na brojnim adresama, pa i u filmu RTL-a, ozbiljno dovodi u vezu sa najvećim pojedinačnim zločinom u Crnoj Gori ikada?!
Zar ne bi moralno i profesionalno bilo zaključiti – da VDT ne može biran iz reda tužilaca koji su dvije, tri decenije ćutali na sve zločine i koruptivne aktivnosti jednog režima?
Zar ne bi, takođe, bilo principijelno, nakon što i druga kandidatkinja Suzana Mugoša odgovori kako će rasvjetljavanje ubistva D.J. biti prioritet u njenom radu, pitati i nju – a zašto ste ćutali svih ovih godina?! Zašto ste zažmurili na farsu od suđenja Damiru Mandiću, jedinom optuženom za učešće u atentatu? Zar vam, gospođo Mugoša, moral i profesija nisu nalagali da dignete glas tada i pitate – zašto je saučesniku ubistva glavnog urednika jednog medija prvostepena presuda od 30 godina zatvora volšebno smanjena na 19?! Zar ne bi trebalo pitati kandidatkinju Suzanu Mugošu kako objašnjava činjenicu da je zločin u kome je stradao zet bivše predsjednice VS Medenice kažnjen sa 40 godina robije, a brutalna likvidacija osnivača i glavnog urednika jednog od tada vodećih medija u državi sa samo 19?!
Ima pitanja i za aktuelnu parlamentarnu većinu koja će ubrzo birati čelnog čovjeka VDT. Recimo, zašto je Mandiću i Kneževiću važniji Milo Božović nego Duško Jovanović?! Zar su spremni da eventualno glasaju za Maju Jovanović, ako im ona obeća “glavu” SDT-a Novovića zbog toga što je procesuirao, svi znamo, “nevino utamničenog Mila Božovića”? I to zajedno sa DPS zastupnicima čija je partija decenijama na tu poziciju birala svoje vojnike, Piperovića i Vukčevića, Čarapić i Ivanović, Stankovića i Katnića?!
Zar najnoviji dokumentarac, koji nije radio niko iz “ruskih” Vijesti, niko iz “četničkog” Beograda, niko iz Putinovog Sputnjika, već hrvatski RTL, iz našeg “ustaškog” Zagreba, iz grada Stipe Mesića i Vesne Pusić, obožavalaca lika i djela crnogorskog vođe, dakle, zar “Dosje Jarak” nije dovoljan povod da novi VDT, ko god bio, odmah po stupanju na dužnost lično preuzme koordinaciju nove istrage atentata na Duška Jovanovića?! I prvo naloži uzimanje izjava od svih članova duvanske mafije, onako kako ih je pobrojao i definisao znameniti italijanski tužilac Đuzepe Šelzi. Samo izjavu. A da paralelno otvori koordinirani izviđaj sa kolegama iz Zagreba i Beograda koji bi saslušali ostala imena koja se vežu za ubistvo Ive Pukanića. I da tako krene prva i ozbiljna istraga kako bi se došlo do odgovora o naručiteljima ovih atentata?!
Zar nije sramota za crnogorsko društvo i državu da, dvije decenije nakon brutalne likvidacije glavnog urednika Dana, svjedočimo da niko od ljudi koji su se svih ovih godina sa brojnih adresa iz zemlje i inozemstva sumnjičeni za taj zločin – nije pozvan u naše slavno Tužilaštvo da makar da izjavu. I kaže – nisam kriv. I ponovi ono što je u filmu saopštio Kardinal – nemam nikave veze sa ubistvom, ja sam nevin.