Milo Đukanović, predsjednički kandidat DPS-a na nedavno održanim izborima, nikako da se okane pronalaženja krivaca za izborni debakl od malog Jakova, već mimo sebe, Milana, Tigra, Lijama i Oficira, krivca traži u nedužnom SDP-u i Nikoli Đuraškoviću, ističe u svom saopštenju Miloš Nikolić, portparol.
Tako ispada, nastavlja on, da su Ranko, Raško, Čanak i njegov štap, glavni uzročnici poraza koji je doživio Lomi, a što za posljedicu ima okrutnu činjenicu da otac nacije, poslije trećine vijeka, neće više biti na čelu države, čak ni Košarkaškog saveza, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
“Da podsjetimo crnogorsku javnost da je tadašnji premijer i potpredsjednik DPS-a, Duško Marković, upozoravao Đukanovića da ne žuri sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, da mu je Roćen objašnjavao kako Radmila-Beba nije u pravu kada ga gura u rat sa neistomišljenicima pod parolom ‘ni zrno žita neprijatelju’, da ga je Kentera s razlogom molio da ne ruši koaliciju sa Dritanom zbog Temeljnog ugovora jer će time srušiti sebe na ovim izborima, džaba mu je i Eskobar slao signale da se ne glupira kandidaturom, na kraju nije pomoglo ni to što sam ga ja lično, iako beskičmenjak, zamolio da odustane, da pusti Ivana ili Milicu da izgube – Lomi nije htio da čuje, istakao je u nadahnutom saopštenju portparol Nikolić.
Mali Milo(š) objašnjava i zašto: “U njegovoj bolesnoj, umišljenoj veličini, koja valjda kompenzuje nedostatak fizičke i moralne, ovo nije bilo dovoljno već je odlučio da on, MĐ, bude kandidat, nadajući se da će DIK provaliti dvojno državljanstvo brata Milojka i otvoriti put za pobjedu, jer niko nije očekivao, ni mi u DPS-u ni sam Spajki, da će se pripravnik Jakov tako brzo organizovati i utrčati u kampanju”, zaključio je Nikolić.
Portparol DPS-a kaže da bi, nakon debakla na predsjedničkim izborima, Đukanović sada trebao preuzeti odgovornost i zaćutati za sva vremena, umjesto što traži odgovornost u SDP-u i Nikoli Đuraškoviću, Ranku i Rašku, koji su tokom čitave identitetske kampanje za krst časni i Prvu banku, slijedili Lomija, Tigra i Lijama, ne odgovarajući na jeftine prozivke Pinka, Pobjede, Informera i RTCG, zaključuje mali Miloš, u svom saopštenju.
I to nije sve. Evo šta Miloš, Tigar, Lijam i Oficir očekuju od Šefa: Ne očekujemo naravno da će stisnuti petlju i preuzeti odgovornost za izborni debakl jer Lomi je ipak samo grobar. Vjerujemo ne i grobar Crne Gore, jer smo sigurni da država sa hiljadugodišnjom tradicijom, Lomijem, Tigrom i Lijamom, Boxerom i Nemanjom, Draljem i Pakšuom, iznad svega Bemaxom i Prvom bankom, treba da ima svoje mjesto na zemaljskoj kugli i u regionu. Ali da bi naš Montenegro povratio takav status, moraće da se oslobodi bolesnih veličina poput Truhilja, kakav je Đukanović”, zaključio je u svom obraćanju portparol Nikolić.
Uz post skriptumu mali od DPS-a i Skaja dodaje da na gubitničke i jeftine bljuvotine Đukanovića i Milomira Marića neće odgovarati, prije svega zbog odnosa i poštovanja prema Crnoj Gori, njenoj zastavi i himni, a posebno Tamari i ekselenciji Vlahoviću.
Već vidim kako vrtite glavom, dragi čitaoci, jer je samo u satiri ili nekoj noćnoj mori pomenutog Miloša Nikolića, moguće da on ovako udari na šefa, Lomija našeg! Posebno što svi dobro znamo da je Nikola Đurašković u pravu kada kaže da je u slučaju portparola DPS-a riječ o običnom plaćeniku i beskičmenjaku, spram koga, i sam mejor Nikola, moramo se i tu složiti s njim, djeluje kao moralna gromada.
Plus nije ni lopov, kako kaže, poput društva iz DPS-a koje je Cetinje zadužilo 40 miliona, a Crnu Goru 4 milijarde.
Zbog čega ih je sve više u Spužu a sve manje na slobodi, dobro primjećuje gradonačelnik prijestonice uz poruku Nikoliću:
Biti slobodan nije bolest, to je osjećaj koji ti nikada nećeš doživjeti jer si najobičniji kokot iz drvenog sata koji progovori kada ga i kako gazde naviju!
U post skriptumu mejor Cetinja objašnjava portparolu Lomija, Tigra i Lijama, da je dotakao dno ilustrujući svoje jadno i posebno bijedno saopštenje fotkama Đuraškovićevog sina, koji poput oca izdaje Prvu familiju, Prvu banku, Poštansku štedionicu, Pink i Sarapu, iznad svega Crnu Goru, navijanjem za Partizan. A ne Zvezdu.
Eto. Ostalo znate. Posebno vam je jasno dragi čitaoci kako su Šef, portparol i ostalo društvo iz DPS-a i Skaja, dotakli dno. Ima nas koji se sjećamo te kobne 2002, kada je Lomi uvezao Pink u naš mali Montenegro i učinio ga medijskom kapijom Crne Gore. Miloš Nikolić je tada imao osam godina i ništa, dakle, nije kriv. Jer odrastanje uz Pink nije bio njegov izbor već nužda. Lomi je tako odlučio, a Nikolić, njegovi roditelji i ostatak građanki i građana Crne Gore, to prihvatio.
Zato sam prije koju godinu konstatovao da se smrtonosna ružičasta epidemija raširila Montenegrom mnogo prije korone, sarsa i svinjskog gripa. Govor mržnje, šovinizam, pornografija, nasilje, pogrom – u takvom ambijentu je rastao nedužni Nikolić Miloš, sanjajući da će jednog dana doći do finala Zadruge ili mjesta portparola DPS-a. I ne sluteći da će ga na Praškom groblju sačekati Umberto Eko riječima da samo gad, bez moralnih skrupula, omotan nacionalnom zastavom, može propagirati ideju o čistoti svoje rase, ili u konkretnom slučaju Partije.
Jedino me čudi što vaskoliki NVO sektor ćuti, i sedmi dan nakon opskurne DPS objave. Mora da je država u opasnosti, tako je njima još od avgusta 2020?! A bez Lomija, Tigra, Lijama i Oficira, nema honorara i apanaža, a nadasve građanske i antifašističke Crne Gore. Ko ne vjeruje neka posluša hit o bulama i turskim glavama iz njihove Skaj komunikacije. Ili neka se bolje zagleda u haljinu prve dame Montenegra, Milene Milatović, da utvrde je li to ženska dojka koja nas je sve podigla ili samo jedan loše proštepani rub.
Patriotizam je posljednje utočište hulja, da još jednom citiram Samjuela Džonsona. A neka se pripreme Kosovo i Bred Pit.