Piše Željko Ivanović: Blokader Vučić

Piše Željko Ivanović za Vijesti.

Posebno kada znate da taj predsjednik drži sopstveno javno mnjenje u izbornoj kampanji, hibridnom ratu i nekoj vrsti vanrednog stanja preko 15 godina. Takav presing na mentalno zdravlje nacije iziskuje svakodnevno Vučićevo pojavljivanje u javnosti, 24/7, 365 dana u godini, i tako deceniju i po. Paralelno se rade istraživanja javnog mnjenja kako bi AV znao šta je baš tog dana najvažnija tema i kako da se uobliči poruka. I kada je sve tako intenzivno i dugotrajno, onda se izgubi osjećaj za realnost a kamoli za demokratske standarde ili međunarodne odnose. Zato nije neočekivano, koliko god bilo neuobičajeno, da Vučić u direktnom uključenju u program svoje Informer TV pokazuje kako ne samo pomno prati političku situaciju kod susjeda, već i redovno radi istraživanja ovdašnjeg javnog mnjenja. I da su mu procenti koje dobija različiti u odnosnu na Bešićeve. Po njima, tobože, Vučićev kućni ljubimac Milan K, koga mama Angelina rado češka po glavi, ima veći procenat podrške. Vučiću je malo Bešićevih 10,01% za DNP, malo mu je i što je Kneževićeva stranka jača od Mandićeve, pa onda, naizgled ljutito, konstatuje kako MK "ima više". Prema "malo drugačijem istraživanju" koje je on dobio?!

Ako mu te rezultate nije donijela roda nego neki Bogoslavljević, iz Ipsosa, onda ispada kako se predsjednik Srbije, tipično vučićevski, hvali redovnim ispitivanjima mnjenja ne samo u Srbiji već i u Crnoj Gori. Čime u stvari priznaje da je Milan K. zaista njegova marioneta čiju kampanju za izbore 2027. vodi, planira, diktira, finansira baš on, Aleksandar od Srbije. Što je po svim evropskim standardima, grubo miješanje u unutrašnje stvari susjedne države. Vučić je toliko samoljubiv i narcisoidan da ne može da izdrži a da ne pokaže ono što i ptice na grani znaju, kako je Knežević njegova privatna svojina i da će noseće lice "srpske liste" u kampanji za naredne crnogorske izbore biti upravo on, AV, čovjek iz frižidera. I predsjednik druge države. Kad može na Kosovu da komanduje sličnom listom zašto ne bi mogao i u Montenegru. Ionako i on, a ne samo Vraneš, ne priznaje ni jednu, ni drugu državu.

Dakle, bez Vučićevih istraživanja, logistike, novca, kampanje, u koju se više uključuju Ana Brnabić i Miloš Vučević, nego neki Zogović ili bivša ministarka Vukićević, pomenuti procenti bi vjerovatno bili drugačiji. I onda mora da se zna ko je najzaslužniji za takvo stanje i kome zavedeni i opijeni glasači najviše treba da su zahvalni. Što sve gospodar Vučić, bez lažne skromnosti, saopšti na omiljenoj televiziji. Kneževiću, Dajkoviću, i ostalim ljubimcima koji do izbora uskoče u isti voz, to nimalo ne smeta jer šta bi radili u životu da im nije "tate" Aleksandra. Još manje im smeta platforma na kojoj se odvija pozicioniranje tog "pomahnitalog voza" za naredne izbore. Opet iz usta samog lidera, AV: "Sa jedne strane imate Crnu Goru koja je priznala tzv. Kosovo, Srbiju koja nije i neće. S jedne strane imate Crnu Goru koja je članica NATO-a, s druge strane imate Srbiju koja to nije i neće da bude. Treća stvar, imate Crnu Goru koja je uvela bespogovorno sve sankcije Ruskoj Federaciji, i Srbiju koja nije!"

Posljedica ovako formulisane politike mogla bi se definisati "nikad u EU", ili još slikovitije "Srbija se saginjati neće". Što, nažalost, ne uzbuđuje ni promotore ni birače ove liste. Čiji vlasnik i lider AV nije zadovoljan sa Bešićevih 10,1 jer dobro zna da bi sa tim procentom njegova lista nakon izbora 2027. ostala van mogućnosti da bude nezaobilazan faktor u formiranju neke nove "oslobodilačke" većine.

Mandić sad može jasnije da vidi sa kim je potrošio život. Politički, naravno. Tri i po decenije na pogrešnoj strani istorije, u crnorukaškom transu, teorijama zavjere i narativu - ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo. Što je Milošević davno formulisao a Vučić već deceniju i po temeljito sprovodi. Zato je Srbija na repu Evrope, iza Albanije, i podruku sa Moldavijom. A prije nego što su Sloba i Alek počeli da im kroje budućnost to jest sudbinu, Srbi su bili vodeća nacija tzv. istočnog bloka. Zato Milan još bolje stoji kod AV nego kod Bešića. Jer tragična antisprska politika koja je u ime srpstva promovisana na Gazimestanu 1989. ne samo da nije poražena - ona je pod čizmom AV samo zacementirana. I drži Srbiju i Srbe na visokim procentima u otporu prema svemu evropskom i liberalnom.

Iako je makar jednom, odmah nakon referenduma, možda i na Amfilohijev nagovor, Mandić pokušao da crnogorske Srbe izvuče iz tog malignog, proruskog i autokratskog društvenog modela, sada ne bi smio da odustane. Jer šanse da se tako krupan iskorak napravi i politički preživi, da se ne završi kao Kilibarda, mnogo su veće iz pozicije vlasti nego ako si opozicija. Ukoliko želi da jednog dana političku karijeru završi kao pobjednik, a ne poraženi, AM mora potvrditi načelo koje je istakao nedavno na Fundini - da politika nije umijeće da se ljudi drže u rovovima već da se iz rovova izađe. Vučić i Knežević neće završiti u Hagu kao što je završila njihova politika, ali ni na pravoj strani istorije. Na strani Evrope, demokratije i slobode. Po svim navedenim tačkama ostaće negdje u nekoj fusnosti registrovani kao štetočine i grobari srpske budućnosti. Za Mandića ima još šansi, a Bešićevi ili Vučićevi procenti, koji god da su pravi, ne treba da brinu lidera Nove. Čak i ako njih uzme u obzir, zar NSD-u nije bolje sa PES-om i Demokratama imati 33 odsto nego sa Dajkom i Pipunom nepunih 19%. Što im za proteklih 6 godina, od kada je od Milovog sluge postao njihov gospodar, nije uspjela povećati ni sveznalica od nekog Vučića. Blokadera koji glumi umjerene stavove, a inače je neumjeren.