Aleksandar Vulin
Aleksandar Vulin Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC

Kako se i zašta troši novac svih građana Srbije? Na to pitanje javni funkcioneri i institucije sve ređe daju odgovore, a uvid u put novca zamagljuju zloupotrebljavajući zakonsku mogućnost da se nabavke određenih usluga i dobara direktno dogovaraju, po sopstvenom izboru. Koliko je ta praksa otišla daleko možda najbolje pokazuje primer Ministarstva unutrašnjih poslova, koje na taj način kupuje čak i slatkiše.

Čokolada, integralni keks, vafel proizvodi, slane grickalice, pečeno ili usoljeno jezgrasto voće poznato kao apetisani… Sve to je deo nabavke čija je procenjena vrednost za četiri godine više od 100 miliona dinara. U proseku, nešto više od 26 miliona dinara godišnje. Prevedeno u evre, to je oko 220.000.

Nabavku ovih slatkiša, MUP, na čijem čelu je Aleksandar Vulin, počeo je još u junu ove godine. Donete su čak i odluke o potpisivanju okvirnih sporazuma sa određenim firmama koje su se javile na tender, ali najveći deo nabavke do danas nije realizovan.

Umesto toga, doneta je odluka o pokretanju pregovaračkog postupka direktnom pogodbom.

Da bi se neka javna nabavka sprovela direktnom pogodbom, a to znači da institucije i javna preduzeća praktično same biraju od koga će nešto kupiti, potrebno je dobiti dozvolu od Uprave za javne nabavke, odnosno Komisije.

U zahtevu u kojem se traži da se nešto sprovede bez javnog nadmetanja najčešće se navodi hitnost. U slučaju slatkiša i čokolada za policiju, u obrazloženju je navedeno da se na javni poziv niko nije javio. Reklo bi se krajnje neobično, osim ako zadate uslove niko nije mogao da ispuni. Šta god da je u pozadini, epilog je direktno pregovaranje u kojem se izbegava konkurencija, a samim tim i postizanje najbolje cene.

Dragan Dobrašinović iz Koalicije za nadzor javnih finansija za list „Nova“ kaže da za takvu praksu postoji samo jedno objašnjenje.

Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

„Samo jedan razlog postoji, a to je da se da posao određenoj firmi sa kojom potencijalno zatim dele plen. Najčešće se pozivaju na hitnost, a zapravo su tu hitnost sami izazvali. Oni, naime, namerno odugovlače sa realizacijom posla i čekaju do poslednjeg trenutka“, objašnjava Dobrašinović.

Tajne nabavke, sklapanje ugovora i dogovora u direktnim pregovorima su praktično postali zaštitni znak Ministarstva unutrašnjih poslova. Tako je bilo kada ga je vodio Nebojša Stefanovića, a tako je i sada kada tim resorom upravlja Aleksandar Vulin.

Cena 700 „škoda“ za policiju ostala tajna

Jedna od najspornijih i najupitnijih javnih nabavki je svakako ona u kojoj je 2017. kupljeno više od 700 vozila marke škoda od firme „Auto Čačak“.

Kako su mediji pisali, Vlada Srbije je prethodno donela zaključak kojim je ta nabavka označena kao poverljiva, zbog čega su automobili umesto putem tendera, nabavljeni direktnom pogodbom. Kako je taj posao proglašen tajnom, javnost, odnosno građani Srbije, nikada nisu saznali koliko su ih ti automobili koštali.

Uglavnom bez konkurencije

Istraživanje, koje je sproveo Toplički centar za demokratiju, pokazalo je da kod 100 najvećih ugovora koji se odnose na nabavke, a koji su potpisani u toku prethodne godine, u čak 72 postupka nije bilo konkurencije. To znači ili da se javio samo jedan ponuđač ili da su nabavke sprovedene direktnim pogodbama.

Ono što izaziva dodatnu sumnju u ispravnost celog posla je činjenica da su vozila kupljena od firme „Auto Čačak“, čiji je vlasnik biznismen Milenko Kostić blizak Srpskoj naprednoj stranci. Kostić je inače bio šef Milunu Todoroviću, gradonačelniku Čačka iz redova SNS, koji je pre dolaska na tu funkciju bio direktor u njegovoj firmi.

Sličnu praksu Stefanović je nastavio i u Ministarstvu odbrane, gde je posle nepuna dva meseca od preuzimanja tog resora, bez raspisivanja tendera, kupio automobile čija je cena tajna. Posao je i tada dobila firma “Auto Čačak”.

U 2021. godini, kako se može videti na portalu Uprave za javne nabavke, jedino je Ministarstvo odbrane sprovodilo nabavke u pregovaračkom postupku sa objavom javnog poziva.

Automobili ili slatkiši su samo deo tajnih i spornih nabavki koje su sprovedene u Srbiji poslednjih nekoliko godina.

Koliko su koštali respiratori, koja je cena spomenika Stefanu Nemanji i jesu li vakcine skuplje od nuklearnog oružja… To su samo neka od pitanja na čije odgovore vlast i predsednik Srbije Aleksandar Vučić do danas nisu dali odgovor. Iako je reč o trošenju državnog novca – novca svih građana Srbije.

BONUS VIDEO: Kampanja kao stanje 

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare