Bivša potpredsednica Demokratske stranke, Gordana Čomić, još jednom je pokazala kako izgleda političko pamćenje onih koji su preko noći preleteli na drugu stranu. U pokušaju da objasni kako u Srbiji navodno nikada nije bilo demokratske primopredaje vlasti, osim 2004. godine, Čomić je svesno ili namerno preskočila ključnu činjenicu iz novije političke istorije.
Gordana Čomić je izjavila da demokratska primopredaja nikada nije postojala, izuzev 2004. godine. Takva tvrdnja nije samo netačna, već predstavlja klasičan primer revizije stvarnosti koja je karakteristična za političke preletače.
Čomić, koja je napustila Demokratsku stranku, a potom postala ministarka u Vladi Ane Brnabić, zaboravila je tako 2012. godinu.
Te godine, nakon predsedničkih izbora na kojima je Tomislav Nikolić pobedio Borisa Tadića, vlast Demokratske stranke je poraz priznala odmah i bez ikakvih pokušaja osporavanja izborne volje građana.
Tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić javno je čestitao Nikoliću na pobedi i u jednoj rečenici sažeo suštinu demokratskog procesa rečima: „Vidimo se u nekom drugom filmu.“
Vlast je predata mirno, institucionalno i bez ikakvih tenzija, što danas predstavlja gotovo nezamisliv scenario u političkom ambijentu koji su upravo naprednjaci kasnije oblikovali.
Za Gordanu Čomić, međutim, taj „drugi film“ očigledno je započeo onog trenutka kad je, kao i mnogi drugi pre nje, „žuto“ političko odelo zamenila naprednjačkim. U tom procesu, negiranje sopstvene prošlosti i činjenica postalo je nužan deo nove uloge. Jer da bi se opravdao politički prelet, mora se obrisati sećanje na ono što je nekada bilo.