Foto:TANJUG/ JADRANKA ILIC

Milijarde evra državnog novca, ova zemlja troši na izgradnju autoputeva. I to ulaganje ne bi bilo sporno da kod nas kilometar puta ne košta najmanje dva puta više od puta slične težine u Evropi. Dodatni problem je činjenica da za velika infratsrukturna ulaganja ne postoji kontrola javnosti i transparentnost. To se izbegava već više puta isprobanim patentom - potpisivanjem međudržavnih sporazumima.

Kina, Rusija, Amerika, Turska, Azerbejdžan, Francuska… dug je spisak zemalja sa kojima je Srbija potpisala međudržavne sporazume za projekte izgradnje putnih i železničkih koridora, metroa…

Sklapanjem ovakvih ugovora izbegavaju država direktno sklaša posao sa firmama iz tih zemalja, bez tendera i konkurencije. To znači da se ne postiže ni najpovoljnija cena, onu koju plaćaju građani Srbije.

Cene u Srbiji

Fruškogorski koridor

48 km dužina /606 miliona evra
12,5 miliona evra po 1 km

Moravski koridor
112 km/ 800 miliona evra
7,2 miliona evra po 1 km

Beograd -Surčin
7,9 km /70,9 miliona evra
8,9 miliona evra po 1 km

Koridor 11
270 km/ 2,6 milijardi evra
9,8 miliona evra po 1 km

Jedan od takvih primera je Fruškogorski koridor, od Novog Sada do Rume. Reč je o, prema oceni stručnjaka, relativno lakoj deonici dugoj 48 kilometara. Posao izgradnje ovog koridora dobila je kineska kompanija CRBS u direktnim pregovorima, po ceni od neverovatnih 606 miliona evra. Tako smo došli do toga da ćemo kilometar puta na Fruškogorskom koridoru plaćati neverovatnih 12,5 miliona evra.

Ako se ta cena uporedi sa devet miliona evra koliko je koštao kilometar grčkog autoputa Egantia odos od 670 kilometara, sa 76 tunela ukupne dužine od skoro 100 km i 1.650 mostova, jasno je koliko je ugovorena cena sa kineskom kompanijom nerealna.

Direktor Instituta za evropske poslove Neim Leo Beširi za Novu kaže da po ceni po kojoj je ugovorena izgradnja Fruškogorskog koridora nisu građeni ni neke od najtežih deonica u Evropi. Kao primer navodi jednu deonicu u Norveškoj.

Naim Leo Beširi Foto: Institut za evropske poslove

„Njihov autoput koji ide malo preko mora malo ispod mora koštao je pet šest puta manje nego kilometar Fruškogorskog koridora koji će graditi Kinezi. Ti podaci su kod njih javni, transparentni i može svako da ih vidi“, navodi Beširi.

Cene u Okruženju

Hrvatska

500 km autoputa
5 miliona evra po 1km

Slovenija

Divača – Dane (lakša deonica) 8,4 km
2,3 miliona evra po 1 km

Šentilj–Pesnica (teža deonica) 9,5 km
3,4 miliona evra o 1 km

Grčka

Egantia odos 670 km
76 tunela( 99 km) i 1.650 mostova
Manje od 9 miliona evra po km

Srbija je i ugovor za izgradnju deonice autoputa Beograd – Novi Sad isto sklopila sa jednom kineskom kompanijom. Oko 7,9 kilometara koštaće 70,9 miliona evra, odnosno 8,9 miliona evra po jednom kilometru.

Na pitanje Nove kako je moguće da izgradnja autoputa u Srbiji košta toliko, građevinski stručnjak Goran Rodić odgovara:

„To morate da pitate ove što se bave proizvodnjom zlata zašto je tako skupo. Iz jedne poznate francuske kompanije građevinske su me pitali jel vi prevlačite put zlatom kad toliko košta“.

Koridor 11 od 270 kilometara koštao je građane Srbije više od 2,6 milijardi evra. Odnosno blizu 10 miliona evra po kilometru. To je recimo duplo skuplje nego prosečna cena kilometra autoputa u Hrvatskoj, ili četiri puta u odnosu na deonicu Divača – Dane u Sloveniji.

„Platiti 10 miliona evra i više dužni kilometar autoputa stvarno nije normalno“, saglasan je i naš sagovornik.

On objašnjava i odakle toliko međudržavnih ugovora.

„To je način da se uzme novac. O kolikoj sumi je reč pokušaću da vam objasnim na primeru asfalta. Kad ukradeš jedan kilometar asfalta na jednom dužnom kilometru autoputa, od toga možeš da kupiš jedan dobar mercedes. Mislim da je time sve objašnjeno“, kaže Rodić.

Za državu i građane Srbije nije problem samo novac koji se troši nemilice.

Direktor Instituta za evropske poslove navodi da je za EU problem sve što nije transparentno i gde nema zakonom zagarantovane konkurenciju.

„Tim međudržavnim ugovorima se izuzimaju naši zakoni iz porcesa nabavki. Firme koje dođu da rade autoput neće morati da konkurišu preko javnih nabavki za posao, bez obzira što se taj posao finansira iz buždeta“, upozorava Beširi i dodaje da takvi ugovori otvaraju ogroman potencijal za korupciju.

Sa takvom praksom poglavlje za pregovore sa EU koje se odnosi na konkurenciju, neće nikada biti zatvoreno.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare