Foto: REUTERS/Ivan Milutinovic

Svet fudbala tog 26. marta 2004 doživeo je šok kada je u po bela dana nepoznati likvidator pucao u leđa generalnog sekretara Fudbalskog saveza Srbije i Crne Gore Branka Bulatovića, u strogom centru Beograda, u trenutku kad je na ulici bilo dosta ljudi a zatim misteriozno nestao, među prolaznicima. Šesnaest godina kasnije ubica i naručilac i dalje nisu pronađeni, a ovo ubistvo uvršćeno je na listu nerešnih o kojima i dalje nema nikakvih informacija.

Tog 26. marta 2004 Branko Bulatović, dolazio je u prostorije Fudbalskog saveza Srbije i Crne Gore na Terazijama. U trenutku kada se zadesio u prolazu na stepeništu ispred ulaza u zgradu FS SCG oko 10.30 sati sačekao ga je nepoznati muškarac. Propustio je Bulatovića da prođe, a zatim se okrenuo i sa leđa ispalio dva hica iz pištolja. Napadač je pištolj stavio u torbicu koju je imao sa sobom, izašao iz ulaza na ulicu i brzim koracima otišao u obližnji podzemni prolaz, odakle mu se izgubio svaki trag.

Bulatović, koji je još davao znake života hitno je prebačen u Urgentni centar, gde su lekari pokušali da ga spasu. Bulatović je istog dana u večernjim časovima preminuo.

Vest da je prvi čovek fudbala ubijen odjeknula je kao bomba u srpskoj javnosti. Da neko može da ubije prvog čoveka fudbala bilo je dotad nazamislivo. Ko je i zašto pucao u Branka Bulatovića, koji se motiv iza toga krio, a još važnije, ko je naručilac i dalje nije otkriveno.

Srpska policija dan posle ubistva Bulatovića, objavila je bila foto-robot mogućeg osumnjičenog uz kratak opis da se radi o muškarcu visokom 180 centimetara, sa kraćom bradom, koji je u trenutku likvidacije na glavi nosio crni šešir.

Likvidacija Branka Bulatovića bila je neobična do tad u Beogradu, jer je uglavnom u sačekušama korišteno automatsko oružje, a ne pištolj. Hladokrvnost i smirenost likvidatora da ubije prvog čoveka Fudbaleskog saveza SCG maltene u prepunoj ulici navela je na pomisao da je zasigurno reč o profesionalcu, koji nije prezao da u vreme kad je grad pun puca u ulazu zgrade i zatim bez ikakvog traga jednostavno nestane, a da niko ništa nije video ni čuo.

Svi motivi ubistva Branka Bulatovića

Ko je i zbog čega mogao da puca u Branka Bulatovića nije otkriveno, ali kao i u sličnim nerazrešenim slučajevima pre ovoga, u javnosti se čulo nekoliko verzija, ali ni za jednu nije pružen konkratan dokaz, koji bi doveo do likvidatora i naručioca ovog ubistva.

Prvi motiv koji se spominje su navodne tvrdnje nekih Bulatovićevih prijatelja da mu je nekoliko dana pre ubistva u Crnoj Gori bilo prećeno i da je zbog toga bio veoma uznemiren. Oko ove trvdnje iskristalisala se verzija da je likvidacija Bulatovića bila naređena u Crnoj Gori, jer je odbio da registruje neku utkamicu koja je bila nameštena. Kap koja je prelila čašu navodno je bila njegova odlučnost da se prekine praksa sa nameštanjem utakmica. Ko je pretio Bulatoviću i zašto ostalo je nopoznato jer Bulatović, ako ih je i bilo,  nije nikome govorio o tim pretnjama.

Kao drugi motiv za Bulatovićevu likvidaciju spominjalo se njegovo privođenje iz 1999. na aerodromu u Barseloni, kada je u njegovom koferu navodno bilo otkriveno 123.000 dolara, koje je on pokušao da prenese u Srbiju. Tom prilikom novac mu je oduzet. Navnodno, tad je izjavio da je zbog sankcija međunarodne zajednice iz Srbije izneo više miliona nemačkih maraka. Ni ova priča nije posve bila razjašnjena.

Čuveni fudbaler Dejan Savićević izjavio je jednom prilikom da Bulatović nije bio ubijen zbog fudbala. On je rekao da nijedno ubistvo funkcionera beogradskih klubova nema veze sa fudbalom.

“Nijedno od ubistava koja se pominju u toj emisiji ( emisija Insajder), od Arkana, preko Juse Bulića, pa do Bate Bulatovića, nemaju veze s fudbalom. Ti ljudi jesu bili predsednici ili visoki funkcioneri pojedinih klubova, ali nisu ubijeni iz fudbalskih razloga. Niko, pa ni Bulatović! On je bio moj prijatelj i naravno da mi smeta što se sada na taj način spekuliše o razlozima njegove smrti. Nagađaju da je ubijen zbog transfera, pa zbog nekakvih sertifikata, pa zato što nije registrovao prvenstvenu utakmicu, ali tvrdim da to nema veze sa istinom”, rekao je Savićević.

Povodom 14 godina od ubistva Branka Bulatovića oglasio se njegov sin, koji je rekao da porodica nije mogla da nasluti da bi se tako nešto strašno moglo dgoditi, jer se njegov otac nije ponašao čudno niti je bio zabrinut.

“Nikad ništa nisam saznao, ni blizu. U to što se pisalo po novinama ne verujem, a u istrazi se nije ništa ozbiljno pojavilo. Već 14 godina ništa ne znamo. Nekad pomislim da bi bilo dobro da se sve sazna, ponekad se čini da bi bilo lakše da ne saznam, to ga sigurno neće vratiti, rekao je on i dodao:

“Možda je imao neke brige, kad je bio sam, ali sa nama u kući je bio skroz opušten”.

 

Ko je bio Branko Bulatović?

Branko Bulatović rođen je 10.decembra 1951. godine u Kolašinu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1976. godine. Aktivno je igrao fudbal u juniorskoj selekciji Budućnosti iz Podgorice od 1965-1968. Generalni sekretar podgoričke Budućnosti bio je od 1981. do 1987, kada prelazi u Fudbalski savez Jugoslavije, gde je radio kao pravni savetnik, a 1991. postaje v.d. generalnog sekretara, da bi na mesto generalnog sekretara bio izabran 1993. godine.

Od 1981. do 1987. godine Branko Bulatović je bio član Izvršnog odbora Zajednice klubova Prve savezne lige, a u periodu od 1985. do 1987. godine predsednik Takmičarske komisije Zajednice.
Bio je sekretar Organizacionog odbora FSJ za Svetsko prvenstvo u Italiji 1990, a od 1995. godine bio je član Izvršnog odbora Sportskog saveza Jugoslavije.

Kao član delegacije FSJ, Branko Bulatović je učestvovao na kongresima UEFA i FIFA, a od 1997. godine bio je član Komiteta za transfere UEFA.
Bulatović je bio oženjen i imao je dvoje dece, sina i ćerku.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare