Omerović Hasan Omer Foto: izvor 63padobranska.com, Krila Armije arhiva

Veterane 63. padobranske brigade, koji su danas na protest u Beogradu krenuli od Hemijskog fakulteta, sa namerom da kao živi zid brane studente kod Skupštine, predvodi bivši podoficir Hasan Omerović.

Hasan Omerović Omer, poznat i pod nadimkom Tarzan, jedan je od veterana čija životna priča odražava duboke, neprebolene rane jugoslovenskih ratova i posleratnih nepravdi. Omerović je rođen u Jajcu, a u Srbiji živi skoro četiri decenije. U istoriji padobranstva upisao se tragičnim, ali herojskim događajem – 15. decembra 1990. godine, tokom opitnog skoka sa novim vojnim padobranima, doživeo je pad sa visine od 2.650 metara, pri čemu su mu otkazale i glavna i pomoćna kupola. Sa samo trećinom otvorenog padobrana, pri brzini od 120 kilometara na čas, pao je na krošnju drveta, a potom na betonsko igralište niškog aerodroma. Tada je zadobio 17 preloma, ali je uprkos ozbiljnim povredama odbio da se povuče u penziju.

Omerović nije bio samo posvećen vojnik, već i simbol borbe za pravdu koja ne odustaje. Posle preživljenog pada, vratio se u službu samo četiri meseca kasnije, a u narednim godinama učestvovao je u borbenim dejstvima na ratištima Slovenije, Hrvatske i Bosne, gde je stekao medalju za hrabrost. Iako je unapređen u čin poručnika, ova odluka nikada nije realizovana, što je samo početak njegove borbe sa sistemom koji je, kako će se kasnije pokazati, izdao njegove zasluge.

Godina 1993. je za Omerovića bila presudna. Nažalost, nakon svega što je prošao, suočava se sa još većim izazovom. Usled političkog pritiska, isključen je iz 63. padobranske brigade, i to zbog svoje veroispovesti. Bio je primoran da podnese zahtev za napuštanje jedinice, iako nije želeo da napusti elitnu brigadu u kojoj je proveo 14 godina. Iako je vojnu službu napustio kao stariji vodnik prve klase, njegova borba za pravdu nije stala.

U narednim godinama, Omerović je izgubio mnogo više od statusa vojnog lica. Bez posla i bez penzije, našao se u teškoj situaciji, ali je, uprkos tome, nastavio da se bori.

„Radio je kao privatno obezbeđenje da prehrani porodicu. Danas Omer nema ni penziju ni zdravstvenu knjižicu. Operisao je kolena kolena u Nišu na tuđu knjižicu. General Milosav Simović, komandant Kopnene vojske je pre nekoliko godina pokušao da ispravi nepravdu ali je naišao na bahatog pomoćnika ministra odbrane. Potom se ministar Nikola Selaković, kada je video kakvu podršku među borcima uživa Omerović, zainteresovao za njegov slučaj, ali ništa se nije desilo. Probao sam i ja zahtevom za poništaj tog spornog rešenja da bi čovek dobio penziju i knjižicu, ali uzalud. Omer se odriče naknade štete u vidu zarada. Sve je to odbijeno“, kaže za Nova.rs advokat Dušan Bratić.

Iako su ga isključili iz vojske i odbili da mu priznaju zasluge, Omerović je svoje nepravde i neizvesnu budućnost odlučio da reši putem zakona. Tužio je državu Srbiju pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu, tvrdeći da mu je uskraćena penzija, uprkos tome što je tokom devedesetih godina hrabro ratovao za svoju zemlju.

Omerović je bio i više od vojnika. Instruktor je skijanja, alpinizma i padobranstva, sa gotovo 1.600 skokova, a majstor je džudoa i kik-boksa. Njegova posvećenost i hrabrost bili su ne samo ključni za njegove vojne uspehe, već i za životnu filozofiju koja je ukorenjena u stalnoj borbi, i to ne samo na bojnom polju, već i na terenu pravde.

Njegovo ime u vojnim krugovima nije bilo nepoznato, ali tokom godina je sve više postajalo simbol borbe protiv nepravde. Godine 1991. Omerović je bio odlikovan Ordenom za hrabrost, a vanrednom odlukom Predsedništva SFRJ unapređen je iz čina starijeg vodnika u čin potporučnika. Nažalost, ta odlikovanja nisu bila dovoljna da ga spasu od marginalizacije koju je doživeo od strane vojne birokratije, koja je uzburkala njegovu sudbinu samo zato što je bio musliman.

Omerović se nije predao ni nakon što je bio izbačen iz Vojske. Radio je kao privatno obezbeđenje, kako bi prehranio svoju porodicu, jer mu je država, kojoj je posvetio decenije svog života, okrenula leđa. Sve pokušaje da dobije zasluženu penziju, iako uz određene naknade, do danas je u velikoj meri onemogućila birokratija.

Poslednjih godina, Omerović je postao istaknuti predstavnik veterana 63. padobranske brigade. Na obeležavanju 80 godina ove elitne jedinice, komandant brigade, pukovnik Zonić, izložio je tadašnjem predsedniku Vlade Milošu Vučeviću Omerovu nepravdu, pozivajući ga da se reši pitanje. Iako je Vučević zakazao prijem, do sada se nije dogodilo nikakvo pomeranje na bolje. Hasan Omerović, i dalje prisutan među svojim saborcima, danas predvodi marš veterana 63. padobranske brigade uz studente, simbolizujući snagu solidarnosti i borbe za istinu.

„Danas Omer u Beogradu, u marševskom poretku, predvodi deo veterana 63. padobranske brigade uz studente. Kao njegov advokat i prijatelj svedok sam da on nije tu zbog lične nepravde. Neće on ostati bez hleba i lečenja dokle god ima i jednog padosa (padobranca, prim. aut.) živog, već je tu zbog mnogih nepravdi koje pogađaju razne Omere koji su se patriotski i nesebično davali narodu i otadžbini kad je to trebalo. To svedočim jer znam da sada pojedinci u Ministarstvu odbrane i Generalštabu dobijaju upite „odozgo“ ko je taj pred strojem veterana 63. padobranske, a neće reći istinu iako je mnogi znaju“, zaključuje Dušan Bratić.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar