Kada je 16. maja 2020. godine meštanin jednog naselja u opštini Sopot pronašao telo mladića zakopano u plitki grob, sa jasnim naznakama da je mladić ubijen, niko nije mogao ni da pretpostavi da iza svega stoji brutalna i opasna organizovana kriminalna grupa. Ni pet godina kasnije, ubistvo Aleksandra Halabrina nije u potpunosti rasvetljeno jer uprkos tome što je "vračarska" grupa optužena, njegov ubica je do danas ostao nepoznat.
Aleksandar Halabrin je poslednji put viđen 20. marta na Banjici, a tri dana kasnije njegova majka je prijavila nestanak. Danima su mediji pisali o mladiću iz Janošika koji je misteriozno nestao, a znalo se samo da je kobnog dana trebalo da se vidi sa jednim prijateljem.
„Neko je tog dana trebalo da dođe po njega kolima, ali mi ne znamo ko. Imao je sa sobom dva telefona i pokušali smo da ga dobijemo, ali je nedostupan“, ispričao je beogradskim medijima njegov brat.

Porodicama je danima tragala za njim, više puta su javno pozivali sve koje imaju neka saznanja o Aleksandru da se jave, ali bezuspešno. Tek tog 16. maja, u selu Parcani u opštini Sopot, psi jednog čobanina su iskopali zemlju, a potom je usledilo i stravično saznanje – Aleksandar je pronađen zakopan, sa ranom od metka na čelu i bez odeće. Bilo je jasno da je žrtva teškog krivičnog dela.
Ovaj zločin je bio obavijen velom misterije sve dok novembra 2023. godine tužilaštvo nije saopštilo da za ubistvo Aleksandra Halabrina sumnjiče „vračarski klan„, organizovanu kriminalnu grupu na čelu sa Nikolom Vušovićem, zvanim Džoni sa Vračara.
Javno tužilaštvo za organizovani kriminal je u optužnici navelo da je Halabrin neposredno pre zločina praćen, te da ga je Vladimir Kovačević, sa kojim je navodno bio blizak, iskoristivši to poznanstvo, namamio da dođe na sastanak. Ipak, i pored toga što je u nekoj meri rasvetljeno ono što se Halabrinu dogodilo, ime njegovog ubice je i dalje nepoznato.
„Dok su bili u stanu, NN izvršilac, čiji identitet zasad nije utvrđen, prišao je Halabrinu s leđa, dok je sedeo, i ispalio mu jedan metak u potiljak. Marka i kalibar oružja nije utvrđen, a Halabrin je zadobio ustrelnu ranu od zadnjeg ka prednjem delu glave, a metak se kretao s desna ulevo i odozvo naviše, što je dovelo do razorenja mozga i iskrvarenja iz raskidanih krvnih sudova duž kanala ustreline glave i trupa, nastalih dejstvom ispaljenog metka“, navedeno je u optužnici.
Sa druge strane, raskrinkavanju „vračaraca“ i rasvetljavanju ovog zločina značajno su doprinele Skaj poruke koje su otkrile vlasti evropskih država otključavši aplikaciju za kriptovanu komunikaciju koju su koristili i srpski kriminalci. U optužnici u koju je Nova.rs imala uvid, nalaze se poruke koje su pripadnici grupe razmenjivali, a neke od njih su pročitane na suđenjima i prikazane su fotografije koje su u njima slali.

Međutim, Halabrinova majka Mara je više puta javno istakla da smatra da su te prepiske prečišćene, odnosno da su u njima namerno izostavljena imena pojedinih ljudi.
„Mog sina od početka nisu ni hteli da traže, a kad su ga slučajno pronašli, sve su ofrlje završili. Mene su lagali sve vreme, što sada realno mogu da vidim. Ja mislim da ova vlast, država i istražni organi nekoga štite. Osim Kovača umešani su još neki likovi čija imena ne smeju da se pominju. Poruke su filtrirane, tamo nema svih poruka, a ponajmanje ima Kovačevih, samim tim i nema svih imena“, navodi Mara Halabrin.
Podsetimo, vračarska grupa se tereti Aleksandra Halabrina, Dragana Ristića i Aleksandra Šarca. U optužnici je naznačeno da je „vračarska grupa“ zapravo ogranak „kavačkog klana„, u ovom predmetu je optuženo ukupno 45 osoba, dok se u odsustvu sudi 17, među kojima su i vođe grupe Nikola Vušović, Radoje Zvicer i Uroš Piperski.

Pokušaji ubistava za koje se grupa tereti su izvršeni 7. oktobra, na sada pokojnog Lazara Vukićevića, 29. decembra 2019. godine na Samira Divljanovića, 11. maja 2020. na Miloša Nilovića, 27. novembra 2020. godine na Andriju Zarića kao i na Arsenija Stefanovića 1. febraura 2021. godine.
Vušović i Zvicer se terete da su od 2019. do 2022. godine organizovali grupu, čiji pripadnici su između ostalog cijanidom pokušali da otruju Strahinju Savića koji se nalazio u pritvoru u Crnoj Gori i bio je spreman na saradnju sa istražnim organima te države.
Petar Panić Pana, kum predsednika Srbije Aleksandra Vučića, pominjan je tokom istrage ubistva Halabrina.

Njega je pominjala upravo majka ubijenog navijača, Mara Halabrin, i to kako joj je sin pričao o poznanstvu sa Panićem neposredno pre nego što je nestao, a potom i pronađen mrtav.
Ispričala je da joj se sin rekao da često odlazi kod Panića, ali i da mu je Panin sin Uroš izdao stan u Zemunu.

„U tom kraju kod Panića, kako mi je sin rekao, sve je pokriveno kamerama. Rekao mi je i da ima još momaka u toj zgradi. Sada mislim kao da su tamo bili regrutovani. Videla sam i da je vozio i koristio razne skupe automobile koji nisu bili njegovi. Pretpostavljam da je bilo iz Panićeve rentakar agencije. Zanimljivo da moj sin nikada nije podigao vozačku dozvolu i da to nije bio problem. Jednom je mojoj majci rekao da ga je zaustavila policija, ali da im je pokazao ’značku’. Jedna osoba mi je kasnije ispričala kako joj je moj sin pokazao značku BIA. Aleksandar mi je jednom prilikom rekao: ’Panić nam je pokupio auta jer smo počeli mnogo da se bahatimo. Kada stanemo ispred nekog kafića postali smo primetni’“, ispričala je Mara Halabrin svojevremeno za NIN.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare