Julija i Svetislav Zarić Foto: Privatna arhiva

Kada je njega i četvoro dece od jedanaest, deset, devet i sedam godina ostavila žena, Svetislav Zarić (36) iz sela Lipovica kod Despotovca razmišljao je o tome kako će se teško ponovo oženiti. Za samo jedan dan poslao je više od 300 zahteva za prijateljstvo pripadnicama lepšeg pola na svim društvenim mrežama, ali odgovora nije bilo. Zato je odlučio da kontaktira Agenciju za bračno posredovanje Natalije Faktuline, koja ga je, verovali ili ne, za samo mesec dana oženila Ruskinjom Julijom (44) iz Jekaterinburga.

Kako Svetislav priča za Nova.rs, najvažnije mu je bilo da njegova buduća žena prihvati decu.

Nije mi bilo bitno odakle je, niti šta radi. Rekao sam vlasnici agencije da želim normalnu ženu. Takvu sam i našao. Julija je kao dar od Boga. Čim sam je video na aerodromu, znao sam da je ona prava“, priča naš sagovornik.

Pročitajte još:

Pre Julije, vlasnica agencije za posredovanje „ponudila“ je Svetislavu dve žene. Jedna mu je, kako kaže, zapala za oko, ali im se nije dalo.

Prva je bila iz Belorusije. Dopisivali smo se mesec dana, svidela mi se na fotografiji, međutim odjednom se povukla, rekla je da nije sigurna da li će moći da prihvati ovakav život sa decom. Druga žena je bila iz Rusije, ali nije mi se dopala, prosto ništa nije probudila u meni. I onda je došla Julija. Treća sreća. Dopisivali smo se preko gugl prevodioca, a posle smo se gledali na videu. Nisam uopšte znao ruski, ali snalazili smo se. Kako je vreme prolazilo, sve manje smo koristili prevod, pa smo konačno zakazali da se vidimo. Došla je u Beograd na sedam dana“.

Julija i Svetislav Zarić Foto: Privatna arhiva

Svetislav ju je sačekao na aerodromu, a već tada su pale su „prve varnice“.

Kasnio sam na aerodrom, ušao sam na pogrešan ulaz, pa je Julija bila nervozna. Kada me je spazila, upitala me je ljutito gde si ti, čekam te sedam minuta! Što se tiče izgleda, očekivao sam samo da je viša, ništa drugo. Odveo sam je kući, ispričali smo se, predstavio sam sebe onakav kakav sam zapravo. Sutradan smo obilazli kraj, išli smo u Jagodinu, Resavsku pećinu, Krupajsko vrelo, manastir Manasiju, želeo sam da joj pokažem koliko je Srbija lepa, da bi ostala ovde“.

Foto: Privatna arhiva

Prema rečima našeg sagovornika koji ni posle tri godine braka ne krije oduševljenje što je konačno pronašao ženu svog života, Julija je odlično prihvatila njegovu decu koju je čak i naučila ruski jezik.

Njima je bila baš zanimljiva zato što priča strani jezik. Prihvatili su je kao i ona njih. Sve joj je odgovaralo, i što sam zaposlen u rudniku i što gajim kokoške, ćurke i svinje, ništa joj nije smetalo. Odmah se uključila u seoske poslove. Radi u bašti, voli da sadi cveće. Ne kaje se uopšte što je došla u Srbiju, samo vidim da joj je žao što nemamo more, pošto je svake godine letovala. Ali planira da ide u Egipat narednih dana, da se malo odmori“.

Foto: Privatna arhiva

Julija je Svetislavljeva „treća sreća“, a kako priznaje, nije ga puno ni koštala.

Znao sam koja je cena agencije, ali vlasnica Natalija je divna, ne bih da govorim o konkretnoj ceni, ali sam dobio značajan popust. Ne znam zašto, ali pretpostavljam da je videla da sam skroman i pošten čovek. Zato i ja šaljem momke za ženidbu u njenu agenciju“.

Pored dece, i njegovi otac i maćeha zadovoljni su novom snajkom Ruskinjom.

Oni se ne mešaju u moj život, živimo odvojeno i tako nam je dobro. Bitno je da se Julija lepo snašla u Lipovici, naučila je da govori srpski, zna da zakaže kod frizera, da pozove taksi, ide sama u prodavnicu, a to je sasvim dovoljno. Za sve ostalo, tu sam ja. Priznala mi je da joj se dopadaju Srbi jer su odgovorni, porodični, za razliku od Rusa koji mnogo piju.“.

Foto: Privatna arhiva

I Julija se priključila našem razgovoru, pa nam je ispričala da su njeni dosadašnji partneri bili neozbiljni.

Srbi ne piju puno alkohola, čašicu rakije ispijaju iz tri puta, dok je u Rusiji drugačije, em veća čaša, em popiju odjednom. Srbi su dosta privrženi porodici, a ja sam takvog muškarca htela. U Jekaterinburgu muškarci po tri dana ne dolaze kući, jure alkohol, žene, ne idu na posao, a ja to ne volim. Zato sam i želela da odem odande. Tamo više nemam nikog, roditelji su mi preminuli, ostala je samo dalja familija“, priča Julija.

BONUS VIDEO: Ruskinja u Kijevu: Moja porodica nije diskriminisana, ovo nije naš rat

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare