Foto: Vesna Lalić/Nova.rs, Miloš Perić, Shutterstock

Najveći i najčuveniji gigant u proizvodnji vakcina u ovom delu Evrope, Institut za virusologiju, vakcine i serume “Torlak”, pušten je niz vodu još pre 20 godina, kada su pogoni iz kojih su nastajala cepiva za ceo svet stali, u nedostatku finansijske podrške države, ali i loše organizacije nestručnog rukovodećeg kadra. Raspad ovog najznačajnijeg proizvođača doveo je do toga da Srbija danas uvozi BCG (BSŽ) vakcinu protiv tuberkuloze iz Bugarske, a da se umesto trovalentne Torlakove vakcine protiv gripa, građani svake godine odlučuju za četvorovalentnu francusku, koja je besplatna i efikasnija.

Pročitajte još:

“Torlak” je nekada bio najpoznatiji po proizvodnji vakcine protiv dečije paralize, odnosno polio virusa, koju je nekadašnja Jugoslavija izvozila u 35 zemalja sveta, a danas ovo cepivo uvozimo.

“Ovom vakcinom ‘Torlak’ je snabdevao sve kontinente sveta. Međutim, kada sam još 2001. otišao u penziju, ‘Torlak’ je izgubio korak sa svetom u proizvodnji seruma i vakcina i njemu više povratka nema. Mogu sada vlasti da zidaju fabrike, ali ne mogu da zidaju ljude i stručnjake. Torlak danas proizvodi samo tri vakcine, BSŽ protiv tuberkuloze, još od 1927., potom protiv difterije od 1930. i treću protiv tetanusa od 1934. Vrhunski stručnjaci su nekada pravili ove vakcine. Jedna koleginica, koja je 34 godine radila na proizvodnji vakcine protiv gripa, bila je poznata po tome da je svaku novu seriju ispitivala na sebi, umesto na zamorcima, kao što su radili ostali. Ona, međutim nije htela da povredi zamorce, a i želela je da bude sigurna da vakcina štiti čoveka. Od kada je ona otišla, od 2002. do danas, Torlak nije uspeo da napravi valjanu vakcinu protiv gripa. Prave trovalentnu, koju niko ne prima. Naši građani primaju četvorovalentnu francusku vakcinu, koja je besplatna, a zašto i ne bi?”, priča za Nova.rs epidemiolog dr Radmilo Petrović, koji je 35 godina radio na Institutu “Torlak”.

Tužno je što su zaustavili i proizvodnju BSŽ vakcine koja ima istoriju staru 95 godina u ovom institutu, ističe on.

Foto:Vesna Lalić

“Torlak ide ka tome da se potpuno ugasi, tamo je situacija sada jadna i bedna. Nemoguće je da sada stigne proizvodnju vakcina koje se danas prave u svetu, a za sve je krivo socijalističko samoupravljanje, jer je data vlast nestručnim neznalicama koje su se otimale za novac. Oni se nisu bavili strukom i napretkom, edukacijom naučnika, nego su samo delili novac dok ga je bilo, a sad više nema ni para, ni vakcina”, sa ljutnjom u glasu kaže dr Petrović.

Glavni problem sa “Torlakom”, desio se tokom devedesetih godina prošlog veka, kada više nije bilo novca za proizvodnju i nadogradnju vakcina, zbog političke situacije.

A kada se u Srbiji pronela priča o proizvodnji ruske vakcine protiv kovida Sputnjik V, nekadašnji stručnjaci sa “Torlaka” su objasnili da to nije proizvodnja već samo pakovanje.

Od 2001. godine ”Torlak” nema mogućnost izvoza, zbog neispunjavanja zahtevanih standarda.

VERA STOILJKOVIC, torlak, vakcina, sputnik v
Foto: TANJUG/ SAVA RADOVANOVIC

“Institut ‘Torlak’ je zdravstvena institucija od nacionalnog značaja u oblasti dijagnostike i prevencije zaraznih bolesti u našoj zemlji. Međutim, infrastruktura nije u funkciji savremenih zahteva za Dobrom proizvođačkom praksom (DPP), zbog čega Institut još od 2001. ne izvozi strateški važne proizvode (vakcine). Prestankom izvoza i izdvajanjem značajnih finansijskih sredstava za uvoz nedostajućih vakcina Institut i država trpe veliku štetu. Nedovoljna finansijska pomoć države za održavanje pogona, onemogućila je čak i značajan ugovor sa Indijom, kojoj je još od 2008. trebalo da izvozimo polio vakcinu, čija je godišnja vrednost trebala biti čak 15 miliona dolara”, napisao je u svom izveštaju o “Torlaku” pukovnik prof. dr Miodrag Čolić, član Zdravstvenog saveta Srbije i dopisni član SANU.

„Torlakom“ upravlja „strahovlada“.

„Zaposleni se kriju od javnosti, ne razgovaraju ni sa kim, jer ih plaši trenutna diktatura“, u razgovoru za Nova.rs priča Miroslav Stajić, diplomirani biolog i specijalista medicinske mikrobiologije, koji je u ovoj, nekada prestižnoj ustanovi, bio šef Odeljenja za proizvodnju toksoida difterije, šef Odeljenja za kombinovanje bakterijskih vakcina i autor proizvodnje seruma protiv zmijskog otrova.

Sve do 2000. godine, kaže on, bili smo peti u svetu za imunobiološke preparate, a imali smo izvoz vakcina i seruma u preko 100 zemlja.

VERA STOILJKOVIC, torlak, vakcina, sputnik v
Foto: TANJUG/ SAVA RADOVANOVIC

„Naši stručnjaci su više od jednog veka bili prepoznati u svetu. Još 1900. godine proizveli smo serum protiv besnila i vakcinu protiv velikih boginja u Nišu, a 1927. napravili smo vakcinu protiv difterije. Grupa stručnjaka je 1917. na Solunskom frontu, u primitivnim uslovima, uspela da proizvede vakcine protiv tifusa, paratifusa i kolere, pa je srpska vojska tada, ušla u Srbiju zdrava. Ako bi došlo do pronalazaka u Berlinu ili Londonu, odmah smo slali svoje stručnjake da nauče nove sisteme proizvodnje. Srbija je u to vreme bila ugledna zemlja, pa su i stručnjaci, stranci, dolazili kod nas da nešto nauče“, seća se Stajić.

Proizvodnja u „Torlaku“ konačno se gasi 2003. godine.

„Tada prestajemo da proizvodimo vakcinu protiv dečije paralize i gubimo korak sa svetom. Prestaje ulaganje u tehnologiju, u mašine, ali i u kadrove. Svetske organizacije za kontrolu proizvodnje vakcina i seruma nam više ne daju dozvole za rad, jer koristimo stare tehnologije, koje niko ne obnavlja i tada je sve stalo“, kaže nekadašnji šef proizvodnje u „Torlaku“.

Foto: Miloš Perić

PODTEKST

Proizvodnja vakcina na Torlaku – 20. vek

1927. – Počinje proizvodnja BCG (BSŽ) vakcine
1930. – Proizvode vakcinu protiv difterije po Ramonu i seruma protiv difterije i tetanusa
1934. – Počela proizvodnja vakcine protiv tetanusa po Ramonu
1958. – Proizvedena vakcina protiv velikog kašlja, od domaćih izolata
1959. – Počela proizvodnja suvih bakterioloških podloga
1960. – dr Albert Sejbin poklonio Institutu „Torlak“ originalne sojeve polio virusa za proizvodnju OPV-a i iste godine počela proizvodnja žive, oralne vakcine protiv dečje paralize (OPV)

1962. – Počela proizvodnja celovirusne inaktivisane vakcine protiv gripa
1965. – Počela proizvodnja alergena
1968. Počela proizvodnja laktopreparata
1995. Počela proizvodnja seruma protiv zmijskog otrova.
2020. – Počela proizvodnja vakcine protiv gripa, splitovane, inaktivisane – TorVaxFlu

Proizvodnja vakcina na Torlaku – trenutno

Virusna vakcina

TorVaxFlu – vakcina protiv gripa (fragmentisani virus, inaktivisana)

Bakterijske vakcine

Mono vakcine:

BSŽ vakcina liofilizovana (pogon postoji, ali je proizvodnja stala pre pola godine)

Tetavaksal – vakcina protiv tetanusa, adsorbovana

Kombinovane vakcine:

Ditevaksal – vakcina protiv difterije i tetanusa, adsorbovana

Aldipete – vakcina protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, adsorbovana

Serumi:

Totekvin – antitoksin tetanusa (konjiski) za humanu upotrebu

Viekvin – antiserum protiv zmijskog otrova (konjski)

Laktopreparati:

Liobif u ampulama i tabletama (probiotici)

Imuno dijagnostika:

PPD-T tuberkulin (dijagnostički antigen)

Napomena: Na „Torlaku“ je moguće obaviti i preko 70 različitih alergoloških i imunoloških testova, koje ne pokriva RFZO.

Izvor: Institut “Torlak”

BONUS VIDEO

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare