Profesor doktor Ognjen Gajić je specijalista Intenzivne medicine u čuvenoj američkoj klinici Mejo (Mayo). Ovaj Sarajlija po rođenju pohvaliće se i time da je član originalne postave benda Zabranjeno pušenje. Ugledni stručnjak je ujedno i jedan od pokretača Viber grupe koja je okuplja više od 4.500 zdravstvenih radnika iz balkanskog regiona i na kojoj se sakupljaju i razmenjuju sva saznanja u vezi sa koronavirusom i načinima borbe protiv pandemije. Sa doktorom Gajićem popričali smo o borbi sa koronom i tome jesmo li mogli bolje?
Kako je Srbija po Vašem mišljenju reagovala na pandemiju?
Na žalost, mali je broj zemalja u kojima je javno zdravstveni odgovor na pandemiju bio zadovoljavajući. Azijske zemlje i Novi Zeland su nam svima očitale lekciju.
Koja je najveća greška u tome, gde smo mogli bolje?
Delikatan je balans u pozitivnim i negativnim efektima strogih epidemioloških mjera. Ja nisam epidemiolog niti političar, međutim, svi smo bili svjedoci kako striktno, a pravovremeno djelovanje omogućuje i kontrolu bolesti i brzo vraćanje normalnom životu. Za razliku od prvog talasa kada su zemlje regije mogle biti za primjer, u drugom i trećem talasu mislim da smo zakasnili te su uz veliki broj oboljelih i umrlih i ekonomski efekti loši. Treba napomenuti da je svuda teško a u nekim od saveznih drzava SAD i u Ujedinjenom Kraljevstvu politički i javno zdravstveni odgovor je bio katastrofalan.
Ima li nekih oblasti i postupaka koje biste pohvalili?
Pravovremena reakcija zemalja regiona u proljeće, u prvom talasu.
Kako objašnjavate podatke o velikoj smrtnosti zdravstvenih radnika u Srbiji, čime bismo to mogli da objasnimo i kako da suzbijemo?
Nemam zvanične podatke o smrtnosti zdravstvenih radnika u Srbiji ali nezvanično je broj proporcionalno veći nego u susjednim zemljama. Svaka smrt zdravstvenog radnika je tragedija. Svi su iscrpljeni, na izmaku snaga nakon skoro godinu dana rada u nenormalnim uslovima, izlažući opasnosti sebe i svoje porodice. U trenutku kad dođe do nekontroliranog širenja pandemije i preopterećenosti zdravstvenog sistema, oni na prvim linijama su u opasnosti.
Neka reč više o Viber grupi „WHO CERTAIN ICU Support“, koja je okupila stručnjake iz regiona i omogućil razmenu informacija o koronavirusu i odgovoru na pandemiju?
Trenutačno VIBER grupa okuplja > 4500 kolega iz svih jugoslavenskih zemalja i dijaspore koji svakodnevno izmjenjuju informacije, iskustva, i naučne radove. Mislim da nam je grupa svima pomogla da se rasprše dezinformacije i podijele nova znanja u vezi nepoznate bolesti. Impresioniran sam znanjem i solidranosću svih kolega koji dijele znanje bez sujete, i bez obzira na bolnicu ili državu iz koje dolaze a sve sa zajedničkim ciljem da što bolje pomognemo bolesnicima. Zaista za primjer!
Kada je reč o SAD, kakvi su Vaši uslovi rada i koliko se oni razlikuju u odnosu na uslove u kojima rade zdravstveni radnici u Srbiji i regionu?
Ja sam specijalista intenzivne medicine. U SAD, Kanadi, Australiji, Kini i većini zapadno evropskih zemalja zbrinjavanje kritično oboljelih vode ljekari subspecijalisti intenzivne medicine. Bazična specijalizacija može biti anesteziologija, pulmologija, kardiologija, hirurgija, neurologija Itd. U Srbiji koliko znam još uvijek ne postoji subspecijalizacija iz intenzivne medicine i to je jedna od manjkavosti koje nam je pandemija razotkrila. Svo breme je na anesteziolozima koji imaju obaveze i u operacionoj sali, a sa druge strane nemaju potpuni trening potreban za liječenje kritično oboljelih nekirurških bolesnika. Što se tiče uslova rada, najveća razlika je u broju sestara, tehničara, farmaceuta, respiratornih i fizikalnih terapeuta. Za uspjeh u liječenju kritično oboljelih, najvažniji je timski rad sa dovoljnim brojem edukovanog kadra. Na žalost, hronični nedostatak sestara i tehničara u velikoj mjeri otežava rad u jedinicama intenzivnog liječenja u jugoslavenskim zemljama.
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare