Adnan Hasković: Umetnost prva ruši barijere

Takođe, snimao je sa višestrukim oskarovcem Bong Džon Hoom, a njegova karijera kreće se vrtoglavom brzinom. Pored angažmana na filmu i u teatru, bavi se i produkcijom, te ima svoju producentsku kuću koja upravo ovih dana snima dokumentarni film o prvom olimpijcu tamne puti na Zimskim olimpijskim igrama. Trenutno živi na relaciji Sarajevo – Prag – Senegal i očekuje premijere filmova autora sa prostora bivše Jugoslavije u kojima igra velike uloge. I pored svega toga, Adnan je ostao skroman, otvoren za druženje i nova poznanstva. Iako je dotakao holivudsku slavu i postao blizak sa mnogim holivudskim zvezdama, sebe i dalje smatra običnim momkom.

U razgovoru sa Hanibalom Kovačem ističe da je za uspeh u njegovom poslu, pored talenta koji se podrazumeva, potrebna i doza sreće, i onda je samo nebo granica. Trenutno film smatra prioritetnim umetničkim izrazom i kaže: „Presudan je kasting u izboru glumaca. Oni koji snimaju filmove traže idealna poklapanja sa zamišljenim likom. Za svakog glumca ovaj dio našeg posla jako je stresan, bez obzira na to koliko imaš iskustva, posebno ako se radi o inostranom tržištu. Svi veliki projekti su pomalo skriveni od očiju javnosti i glumci potpisuju ugovor o povjerljivosti, a na kastingzima ti daju malo informacija jer žele da si što intuitivniji.“

Na koji način si dobio ulogu pored Penelope Kruz?

"Ispostavilo se da sam vizuelno najviše odgovarao liku Gojka, kako ga je zamislio reditelj Serđo Kastelito. Pored talenta koji sam pokazao u više krugova kastinga i energije koju nosim, ispostavilo se da je to bio najbitniji adut da bih dobio ulogu."

Saradnja sa Penelope Kruz?

"To je jedan san koji je obilježio moj život – profesionalno posmatrano, pružila mi se prilika da doživim i shvatim suštinu naše umjetnosti. Ona mi je pokazala da film nije samo biznis, nego da treba, kao u pozorištu, da djelujemo kao jedna porodica na projektu koja u datom trenutku kreira priču i prenosi poruku uz međusobnu podršku. Njen i moj odnos je, mogu slobodno da kažem, bio pokroviteljski, jer se sve vrijeme prema meni ponašala kao prema mlađem bratu. Davala mi je vjetar u leđa i bila mi podrška svaki put kada bih posumnjao u sebe. Na snimanju filma govorila mi je replike čak i kada su u pitanju bili moji krupni kadrovi, što je rijetkost jer većina glumaca to više ne radi."

Teatar ili film?

"Film definitivno! Ono što je snimljeno na filmu danas, to se više ne ponavlja i svijest o tome stopostotno budi moje biće. U teatru ipak imam priliku da sutradan na probi nešto promijenim, da oduzmem ili dodam, pa čak i na samom izvođenju. Nije rijetkost da se predstava promijeni do nekog desetog izvođenja i napravi se nešto ljepše i bolje, dok na filmu takav luksuz jednostavno ne postoji. Osjećam da cijeli moj glumački potencijal budi film, dok u teatru volim dodir sa publikom, tu živu riječ i neposrednu interakciju."

Glumac na Balkanu?

"Glumac na Balkanu – to jeste malo otežavajuća okolnost pošto smo mi rasparčano tržište koje, nažalost, nema jedan jedinstven prostor, čime su limitirani i umjetnici, ali i publika. Svaki projekat koji radimo nema odjek kakav bi glumac želio da ima. Teško nam je da se etabliramo na svom govornom području i moramo puno projekata da prođemo da bismo u tome uspjeli. Pored svega toga, u kinematografiju se jako malo ulaže, ne samo u BiH nego na cijelom prostoru Balkana, i to otežava priliku da naš kvalitet bude prepoznat na međunarodnoj sceni."

Često snimaš i radiš u Beogradu?

"Da. Pretežno sa američkim produkcijama jer su našle za shodno da je u Srbiji povoljno snimati i da imaju dobre ekipe koje mogu da im iznesu isti kvalitet kao što je u Americi, tako da sam čest gost u Beogradu. Snimao sam dvije SF serije, jedan britanski film i film sa domaćim rediteljem. Čest sam gost i u Beogradu se osjećam kao na domaćem terenu. Imam tamo mnogo prijatelja koji nisu isključivo iz svijeta filma."

Da li umetnost može da spoji pokidane mostove’

"Spaja, jer umjetnost prva ruši barijere. Umjetnost je prva na braniku ljudskog dostojanstva, ukazuje na devijacije i popravlja društvo nabolje. Ne možeš se ti baviti umjetnošću, a nemati empatiju prema čovjeku, čovječanstvu i ljudskoj tragediji. Mi glumci smo najsvjesniji da svako od nas u sebi nosi i dobro i zlo, a umjetnost – pogotovo naša – katarzična je i pruža svima priliku da se suoče sa onim što u sebi nose.Trebalo bi da se više koncentrišemo na dobro i budimo ga jedni u drugima, da se popravljamo na najljepši način i budemo jedni drugima ogledalo. Mislim da umjetnici imaju odgovornost i moraju biti prvi u redu koji će nuditi rješenja umesto konstantne kritike, pružiti lijepe, pozitivne primjere i preuzeti ulogu motivatora."

Mnogo tvojih kolega u Srbiji je postalo politički aktivno. Šta ti misliš o tome?

"Politički aktivizam je jako bitan jer je politika sastavni dio naših života. Lično nemam tu potrebu jer mislim da bih se izgubio u tome, izgubio bih ono što ja jesam, a to jeste – umjetnik."

Šta novo spremaš? Novi projekti?

"Upravo sam završio produkciju jednog filma koji sada ide u distribuciju. Nadam se da će i publika u Srbiji imati priliku da ga vidi. Čekam odgovore par festivala. Trenutno snimam drugi dokumentarno-igrani film za koji se nadam da ćemo ga završiti do kraja godine, a uporedo se pripremam za novu glumačku ulogu o kojoj trenutno ne mogu ništa više reći."